Kada gledate moderni filmski hit kao što su "Osvetnici" (The Avengers), teško se oduprijeti osjećaju da se na ekranu nalazi sadržaj u potpunosti generiran tehnologijom - od efekata, preko setova pa sve do fantastičnih bića.
Usprkos tome, ono na što možete računati u potpunosti jest da su glumci stvarni. I dok postoje primjeri virtualnih zvijezda, ne postoji primjer svjetski poznatoga virtualnog glumca, piše The Guardian.
Danas, čak i ta nepobitna poveznica sa stvarnim svijetom više nije apsolutna.
Pojavom tehnologije deepfake nameće se pitanje hoće li tehnologija zamijeniti i profesionalne glumce?
Digitalna reprezentacija stvarnih poznatih osoba, kao na primjer vitrualni Tupac, postaje sve raširenija. Darren Hendler, direktor Odjela za digitalne grupe u jednoj takvoj tvrtki, objašnjava da netko mora igrati ulogu preminule osobe, odnosno mora proučiti njezine prirodne pokrete, izraze lica te gestikulacije.
"Najvažniji dio stvaranja digitalne osobe je pogađanje izvedbi", rekao je Hendler. Ističe kako će vještina izvodača biti odlučujući faktor u kreiranju vjerodostojne digitalne kopije. S druge strane, virtualne osobe čija osobnost počiva na umjetnoj inteligenciji mogle bi djelovati autonomno.
Britanski studio Maze Theory glavni je akter u izradi VR igre temeljene na BBC-evoj seriji Peaky Blinders. Direktor Ian Hambleton vjeruje da bi to moglo pružiti potpuno novo iskustvo.
"Ako se agresivno ponašate prema nekom liku, on će reagirati. Promijenit će ne samo ono što govori, već i govor tijela i izraze lica", kazao je Hambleton.
Ako bi jednog dana vidjeli estetski uvjerljive digitalne osobe u kombinaciji s virtuanim osobama predvođene umjetnom inteligencijom, bi li to eliminiralo potrebu za stvarnim glumcima? Koliko bi vremena prošlo prije nego što bi se performans mogao stvoriti ni iz čega?
Hendler smatra kako je to još uvijek daleko i da je teško predvidjeti kada bi do toga moglo doći.
Glas je još jedan faktor koji se mora uzeti u obzir. Direktor istraživanja i integracijskog razvoja na Institutu za kreativne tehnologije na University of Southern California Arno Hartholt smatra kako bi bilo iznimno teško umjetno generirati novu izvedbu temeljenu na snimkama neke osobe.
"Bilo bi potrebno nebrojeno mnogo primjera. Ne samo kako neki glas prirodno zvuči, već kako zvuči dok je netko ljutit ili je istodobno i ljutit i povrijeđen", rekao je Hartholt koji smatra kako je posao ljudskih glumaca, barem zasada, siguran.
Ipak, Hendler vjeruje kako će unaprijeđenje digitalne i virtualne tehnologije postati još više vidljivije javnosti pa za deset godina neće biti neuobičajeno da u domu na ekranu stupamo u interakciju s virtualnim asistentima koji se s nama kreću kroz prostor, piše The Guardian.
"Zvuči poprilično jezivo, ali elementi toga su u povojima već neko vrijeme", kazao je Hendler.
