Datum i mjesto rođenja
Vlatko Pavletić rođen je 02. prosinca 1930. u Zagrebu.
Školovanje
Vlatko Pavletić je završio osnovnu i srednju školu u Zagrebu te Filozofski fakultet na kojem je 1955. diplomirao hrvatski jezik i književnost. Doktorirao je 1975. s disertacijom „Stablo Ujevićeve poezije“.
Osoban život
Vlatko Pavletić ima suprugu Nedu Pavletić (rođenu Majnarić), koju je upoznao tijekom studija i sina Gorana Pavletića.
Nagrade i priznanja
Tijekom života Vlatko Pavletić je ostvario mnoga književna i akademska postignuća. Od 1951. član je Hrvatskog društva književnika te autor mnogobrojnih kritičkih i esejističkih djela, poznat kao veliki ljubitelj književnosti i njezin teoretičar. Od Bugarske akademije znanosti 1997. dobio je počasnu diplomu i njegovi tekstovi se prevode na poljski, ruski, češki, bugarski, engleski i francuski jezik. Dobitnik je najviših državnih odlikovanja: Zlatni grb“ (2003) od strane Hrvatskog sabora za razvijanje parlamentarne demokracije i tolerancije i posthumno odlikovanje „Grof Janko Drašković“ (2008.) od strane Matice hrvatske.
Od urednika raznih listova do direktora drame HNK-a
Vrativši se u Zagreb nakon odsluženja vojnog roka u Lukavici, Vlatko Pavletić je svoj prvi značajan korak u karijeri ostvario kao urednik kulturne rubrike u listu „Vjesnik“ od 1949., a kasnije i „Vjesnika u srijedu“. Ujedno će uređivati kulturnu rubriku lista i časopisa: „Telegram“, „Izvor“, „Krugovi“, „Republika“, „Literatura“ i „Kritika“ sve do 1971. godine.
U razdoblju od 1958. do 1960. Pavletić je obnašao funkciju direktora drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Potom se zaposlio kao docent, a zatim redoviti profesor književnosti na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je predavao književnost jugoslavenskih naroda, velika djela svjetske književnosti i semiotiku književnosti. U tome periodu dobio je jednogodišnju stipendiju u Parizu, a kasnije odlazi i u Italiju na tri mjeseca, proučavajući lokalne pjesnike i pisce, što je kasnije rezultiralo inspiracijom za pisanjem „Baudelaireovi cvjetovi zla“ (1993.).
Urednik izdanja „Kolo“ postaje 1964. godine.
U razdoblju od 1965. do 1972. glavni je urednik izdanja Matice hrvatske. Također, postaje član uredništva biblioteke "Pet stoljeća hrvatske književnosti" i "Ključ za književno djelo". Počinje sve više pisati kritičke panorame, preglede i antologije. U Nakladnom zavodu Matice hrvatske uredio je preko stotinu knjiga domaćih i stranih pisaca. Ujedno postaje urednikom fundamentalnih knjižnica „Stoljeća hrvatske književnosti“ i „Vrhovi svjetske književnosti“.
Od 1987. Vlatko Pavletić postaje član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, gdje je šest godina obnašao funkciju potpredsjednika. Ujedno postaje umjetnički direktor „Jadran filma“.
Politički početak i prvo uhićenje
Vlatko Pavletić se tek aktivnije počinje baviti politikom 1965. povratkom iz Pariza kada utjecajem Mike Tripalo ulazi u Gradski komitet Saveza komunista Hrvatske, čiji član ostaje do 1967. godine. Razlog prekida članstva jest što se ime Vlatka Pavletića našlo na Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika kao jedan od sastavljača.
Kao dužnosnik Matice hrvatske biva uhićen 1972. zajedno s Franjom Tuđmanom, Markom Veselica, Šime Đodanom i dr. te zatvoren na 6 mjeseci u istražnom zatvoru. Biva osuđen na godinu i pol dana zatvora kao hrvatski nacionalist, no ipak nekim preobratom nije dužan kaznu odslužiti. Povodom toga zajedno s drugim suborcima osniva udrugu „11. siječnja 1972.“ kao spomen na taj dan. Kao njezin prvi predsjednik biva izabran na četiri godine.
U međuvremenu, Pavletić se povlači „javno“ s političke scene i odrađuje svoje disertaciju tri godine poslije.
Od ministra do predsjednika HS-a
Velikim političkim promjenama i stupanjem Franje Tuđmana kao demokratsko lice nezavisne Republike Hrvatske, Vlatko Pavletić se vraća natrag u politiku i priključuje HDZ-u. 31. svibnja 1990. stupa na poziciju ministra prosvjete i kulture, gdje ostaje do 15. travnja 1992. Pomoćnik mu je Stipe Milanović, otac sadašnjeg predsjednika RH Zorana Milanovića.
Predsjednikom Hrvatskog sabora postaje 28. studenog 1995. sve do 02. veljače 2000.
Ujedno 1995. postaje i član Predsjedništva HDZ-a.
Privremeni predsjednik RH
Iznenadnom smrću predsjednika Franje Tuđmana, u razdoblju od 10. prosinca 1999. do 02. veljače 2000. Pavletić obnaša privremenu funkciju predsjednika RH.
Povratak u zastupničke klupe
Od 02. veljače 2000. do 22. prosinca 2003., Pavletić ponovno obnaša svoje zastupničke dužnosti te stupa na funkciju potpredsjednika Sabora. Nakon isteka mandata, 2004. povlači se u mirovinu.
Posljednji trenuci i povratak književnosti
U mirovini Pavletić se posvetio svojoj prvoj ljubavi te 2006. objavio knjigu „Prisjećanja o sebi i drugima“, vraćajući se u prošlost odrastanja. Nakon toga posvećuje se proučavanju poezije i djelima Tina Ujevića te izdaje „Ujević u raju svoga pakla, Izabrana djela - knjiga 1“ (2008.) i „Otvorena poetika Tina Ujevića, Izabrana djela - knjiga 2“ (2008.). Svoja zadnja tri djela izdaje 2009. godine baveći se esejima o prozi i poeziji.
Gdje je Vlatko Pavletić sada?
Vlatko Pavletić je preminuo 19. rujna 2007. u Zagrebu. Pokopan je na Mirogoju s državnim počastima.
