Radijska stanica kao 'Buzzer' ili 'MDZhB' dopire negdje iz središta ruskog močvarnog područja nedaleko od grada Sankt Peterburga, no nitko ne zna tko ga odašilje.
Što ovo tajnovito zujanje znači i tko ili što ga emitira, još uvijek ostaje veliki misterij. Teorije o podrijetlu zvuka su brojne. Od mogućnosti kako je riječ o ruskoj vojsci do one da se Zemljanima javljaju izvanzemaljci.
Buzzer je kratak radio signal prvi puta zabilježen u kasnim 1970-im godinama, a prvi puta je snimljen 1982. godine. Zvuk se s godinama blago promijenio, no još uvijek se može čuti zujanje isprekidano tonom glasa koji u rijetkim trenucima zvuči kao da govori neku važnu poruku. Zujanje se nalazi na frekvenciji 4625 kHZ i može ga se čuti iz svih krajeva svijeta.
Jedna od teorija u koju većina vjeruje je da je Buzzer zapravo okidač za početak nuklearnog rata na Rusiju, znan kao 'Dead Man's Switch' koji bi prestao zujati u trenutku početka takvog rata.
Do sada niti jedna teorija nije potvrđena.
Također jedna od popularnih teorija glasi da je MDZhB mehanizam koji služi otkrivanju na kojoj se udaljenosti nalazi projektil, neki pak vjeruju kako je riječ o tajnoj špijunskoj frekvenciji koji koriste tajni agenti diljem svijeta. Kodovi i brojevi koji se spominju u porukama, a koji su dešifrirani, služe kao poruka špijunima.
Još jedna popularna teorija o podrijetlu zvuka je da je Buzzer zapravo kombinacija dvije stvari. Prva, da je riječ o načinu da se zaštiti korištenje ove radijske postaje, a druga je da ruske sigurnosne službe koriste ovu frekvenciju u kriznim situacijama te kako bi obavijestile tajne agente diljem svijeta kao i vojnike u stranim zemljama, piše Daily Mail.
Na društvenim se mrežama dugi niz godina raspravlja o značenju ovog zvuka. Neki su došli do zaključka kako Buzzer ne emitira samo spomenuti niz ponavljajućih zvukova, već povremeno i nekoliko ruskih nacionalnih imena izgovorenih otegnutim muškim glasom: Dimitrij, Ana, Olga, Nikolaj, Ivan, Tatjana, Roman.
Također, u određenim je trenucima bilo moguće čuti i sasvim uobičajenu ljudsku konverzaciju u pozadini, kao da je mikrofon na nekoliko trenutaka greškom ostao uključen, iako isuviše tihu da bi se moglo razabrati značenje riječi.
Vojska istraživača ovog fenomena do sada je iznimno porasla, a oni koji se bave ovom temom zaključuju da nije rječ o napuštenom i automatiziranom mjestu, već očito dijelu vojnog (ili nekog drugog) objekta u kojemu se odvijaju i druge aktivosti.
