Baš kao što su Grci imali Atlantidu, gotovo svaka kultura imala je neki svoj izgubljeni grad. Ancient origins izdvojio je pet najintrigantijih.
1. Izgubljeni grad Z
Još otkako su Europljani prvi put došli do Novog svijeta počele su kružiti legende o izgubljenom zlatnom gradu u džungli; ponekad su ga nazivali El Dorado, ponekad grad Z. Konkvistador Francisco de Orellana je prvi poveo ekspediciju uz Rio Negro tražeći basnoslovni grad.
Pet stoljeća kasnije, isto je pokušao Percy Fawcet. Kraljevsko geografsko društvo 1906. platilo je ekspediciju kojom bi istražio i mapirao granicu Bolivije i Brazila. Tijekom 18 mjeseci istraživao je područje i u to vrijeme je postao opsjednut legendom Z-u. U nacionalnoj knjižnici u Rio de Janeiru pronašao je rukopis portugalskog istraživača iz 1753. nazvan tek rukopis 512. Portugalac je navodno duboko u amazonskoj prašumi našao utvrđeni grad. Rukopis opisuje višekatnice, optočene srebrom, visoke lukove, popločene ulice koje su vodile do jezera na kojem je Portugalac vidio dvojicu bijelih Indijanaca. Fawcet je grad nazvao "Z".
Prvu ekspediciju poveo je 1921. no njegovi ljude desetkovale su bolesti, divlje zvijeri i iscrpljenost. Propale su i iduće ekspedicije, a zadnju potragu poveo je u travnju 1925., ovoga puta znatno opremljeniju i izdašno financiranu. Iza Fawceta "stali" su Rockefellerovi, britansko geografsko društvo i brojni mediji. "Nadamo se da ćemo proći regiju u nekoliko dana. Ne trebaš se plašiti bilo kakvog neuspjeha" napisao je svojoj supruzi Nini. To pismo je zadnji trag istraživača čiji je misteriozni nestanak popularizirao legendu o Z-u.
2. Aztlan - legendarna pradomovina Asteka
Asteci su stvorili najmoćnije carstvo pretkolumbovske Amerike. O njihovoj kulturi mnogo se zna iz rukopisa konkvistadora i misionara , a ostaci njihovih građevina u današnjem Meksiku dobro su istraženi. No porijeklo Asteka je obavijeno velom tajne. Neki smatraju kako je izgubljeni otok Aztlan mjesto na kojem je nastala njihova kultura, prije nego što su došli u Meksiko.
Prema predaji, u Chicomoztocu ("mjestu sedam špilja") živjelo je sedam plemena: Acolhua, Chalca, Mexica, Tepaneca, Tlahuica, Tlaxcalan i Xochimilca (iako neki izvori navode i drugačija imena). Kako su govorili isti jezik, napustili su špilje i naselili se u blizini Aztlana. No legende ne otkrivaju gdje bi mogao izvorni grad Asteka. U potrazi za Aztlanom, istraživači su prošli čitaju središjhu Ameriku, a tragali su čak i u Utahu. Samo ime Aztlan moglo bi se prevesti kao "zemlja sjevera, zemlja porijekla". Vjeruje se kako su Aztlana otišli i naselili Meksiko. SEoba ima važno mjesto u kulturi i mitologiji Asteka - prema predali počela je 24. svibnja 1064.,, koja je u prema njihovom kalendaru prva godina.
3. Lyonesse, izgubljena zemlja pod morem
U legendama o kralju Arturu, Tristan (onaj iz "Tristana i Izolde") dolazi iz zemlje Lyonesse gdje je njegov otac kralj. U originalnim francuskim pričama (koje prve govore o kralju Arturu i njegovoj sviti) Léonois je stvarna zemlja, a britanski prijevodi ju smještajuu u Cornwall, a kasnije navode da je potonula. Povjesničari ni danas nisu sigurni je li u pitanju tek mit, je li postojala i stvarno potonula ili je u pitanju tek nespretan prijevod (neki smatraju da je u pitanju tek francuski naziv za škotski Lothian).
Prema legendi, Lyonesse je bila moćna kneževina . imala je 140 sela i crkava. Prema nekim izvorima potonula 11. studenog 1099., neki pišu da ju je more progutalo deset godina prije toga, a neki pak apokalipsu smještaju u šesto stoljeće. Iako su u pitanju legende, neki smatraju kako priče opisuju stvarno mjesto koje je nekada bilo povezano s otočjem Scilly u Cornwallu. Geološka mjerenja dokazuju kako je razina mora u prošlosti tamo bila puno niža, pa je moguće da su postojala naselja koja su sada pod vodom. U prilog tome idu i priče ribara koji govore kako iz mreža znaju izvlačiti komade građevina i ostale artefakte.
4. El Dorado
Od prvih konkvistadora do modernih arheologa, od povjesničara do lovaca na blago, ljudi tragaju za El Doradom već šest stoljeća. No iako su istraživači prošli latinsku Ameriku uzduž i poprijeko, nisu pronašli nikakav dokaz da je mistični grad pun zlata ikada postojao.
Legenda o zlatnom gradu vuče korijene iz predaje plemena Muisca. Nakon dvije seobe, (jedna u 1270. p.n.e., druga između 800. i 500. p.n.e.) Muisci su se naselili u dijelu današnje Kolumbija. Svaki novi kralj, prije krunidbe morao je proći niz rituala. Među ostalim, morao je doći do jezera Guatavita, skinuti se i pokriti zlatom prašinom. Na bogato ukrašenom splavu natovarenom zlatnom, srebrom i dragim kamenjem, otplovio na sredinu jezera s dvorjanima gdje bi isprao zlato sa sebe dok su dvorjani bacali zlato i drago kamenje u jezero, kao žrtvu bogu.
Indijancima je El Dorado, "pozlaćeni", nije bio grad bio pojam koji je označavao kralja na sredini jezera. Konkvistadori Lázaro Fonte i Hernán Perez de Quesada pokušali su 1545. isušiti jezero Guatavita. Kako su spuštali razinu vode, na obalama su se počeli pojavljivati zlatni predmeti i talog, no niti nakon tri mjeseca nisu uspjeli doći do blaga u dubinama. Propao je i idući pokušaj isušivanja 1580., no opet su na obalama izronjeni brojni zlatni predmeti. Kako se procjenjivalo da bi jezero moglo čuvati i do 300 milijuna dolara u zlatu, razni istraživači i pljačkaši pokušavali se su se domoći blaga na dnu jezera sve dok Kolumbija 1965. nije konačno zaštitila područje. No još u vrijeme konkvistadora neki su počeli tvrditi da El Dorado ne označava pozlaćenog kralja, niti mistki grad nego stvarno mjesto optočeno zlatom.
5. Skriveni pustinjski grad Dubaija
Emirat je poznat po naftnom bogatstvu no njegova pustinja skriva izgubljene gradove koji bi mogli u mnogočemu promijeniti našu povijest.
Julfar je najpoznatiji izgubljeni grad Arabije i dugo je izluđivao povjesničare: znali su da postoji jer se pojavljuje u mnogim pisanim izvorima, ali ga nikako nisu uspijevali naći. Još u srednjem vijeku bio je velika luka, grad iz kojeg je potekao glasoviti arapski moreplovac Ahmed ibn Majid, kao i lin Sinbada. No nakon 1000 godina blagostanja, grad je pao u zaborav. Prema opisima, znalo se samo da je negdje sjeverno od Dubaija. Ostatke nekada moćnog grada arheolozi su uspjeli pronaći tek 1960.
Najraniji ostaci datirani su u šesto stoljeće, a u to vrijeme grad je već naveliko trgovao s Indijom. Zlatno doba grada traje od 10. do 14. stoljeća, kada arapski moreplovci plove od Kine do Mediterana. No njegovo blagostanje zapelo je za oko osvajačima. U 16. stoljeću okupiraju ga Portugalci, a stoljeće kasnije Perzijanci, no oni su ga brzo izgubili i prostorom je zavladalo arapsko pleme pod čijom vladavinom Jalfar propada i nestaje.
