To možda vrijedi za Švedsku, al za nas… nema šanse. Netko će reći da pretjerujem, al ajmo se vratiti 30 godina unatrag. U to vrijeme je infarkt kod 35ogodišnjaka bio nezamisliv i graničio sa znastvenom fantastikom, a doživjeti 80 godina starosti nešto normalno.
Danas? Danas te prvi infarkt opali u 30-oj, a gospođa u crnini sa brusom za pasom i kosom u rukama (Smrt) te povuče u 55-oj. Aj reci da nije tako? Pa ko danas umire u 80toj godini života!? Al zato, jel napunio 55-tu, odma drugi dan ode, nema ga.
Sve skupa i ne čudi. Digneš se u jutro u 6… radiš do 6 na večer… dođeš kući… onda večeraš… sjedneš u fotelju da bi malo odmorio… otvaraš kuvertu koju si vidio na stolu… kad ono obavijest da ti rata u švicarcu skočila sa 2 na 4 iljade kuna… a sa radija svira Bijelo Dugme i njihova pjesma 'Doživjeti stotu'.
