Komnetar - centralno mjesto humora na net.hr-u, ali i šire. Vrijeme izbora ili pad velikih tehnoloških sustava - nema toga što bi moglo promaći oštrom oku i duhovitom umu kreativca koji stoji iza jedne od naših najpopularnijih rubrika. Satiričar Siniša Mareković i net.hr vole se javno već dugih 13 godina. I dok njegove fore svakodnevno uveseljavaju čitatelje (i cijelu našu redakciju), lik autora nešto je manje eksponiran. Više voli, kaže, da je njegov humor javno dobro, a on privatna osoba. Na intervju je, srećom, pristao jer razumije da bi nakon 13 godina bio red. Uostalom, više od 6.000 objavljenih fotomontaža dobar je povod za to. Ako ste se ikada pitali tko je Siniša Mareković, je li odabrao satiru za svoj životni poziv ili je satira odabrala njega, kako crpi inspiraciju za svoje uratke "kad ga politika ostavi na cjedilu" i koji su mu političari neiscrpno vrelo inspiracije, sad je prilika da sve to saznate jer Sinišu smo natjerali da se outa i otkrije nešto o sebi prije što ga ponovno vratimo u bespuća anonimnosti, u kojima toliko uživa.
Siniša, već si dugih 13 godina na Net.hr-u...
"E, da. 2011. godine u drugom mjesecu napravio sam svoj prvi Komnetar za net.hr, dakle 13 godina i sitno se broji. Prva dva mjeseca bio je dogovor s urednicima da Komnetar ide samo radnim danom, no ubrzo nakon toga rekli su mi da se rubrika super čita i da bi voljeli da slike idu i vikendom. Od tada pa do danas, samo tri dana u godini Komnetar se ne objavljuje: na Božić, Novu godinu i Uskrs plus nekih desetak radnih dana preko ljeta, kada obično odem negdje na put. Osim toga, petkom, svetkom, vikendom, radnim danom, Komnetar se vrti neprekidno već 13 godina."
Toliko materijala, a svaki put je duhovito i izaziva super reakcije. Dobro, očito, kreativac si i duhovit ali, koliko je teško svaki dan smisliti nešto novo? Kako skupljaš ideje?
"To direktno ovisi o trenutnoj političko/medijskoj situaciji u zemlji i svijetu. Ima dana kada doslovno ne znam što bih napravio i mučim se pronaći temu, a onda ima tih dana kada npr. krenu izbori ili se dogodi neka politička afera, kada doslovce imam deset ideja koje onda moram svesti na jednu ili dvije slike da ne bih javnost zatrpavao raznim čudnim fotomontažama. U dane suše je puno teže - otvoriš portal, pogledaš sve crne i tragične vijesti jedne do druge i shvatiš da nemaš apsolutno nikakav materijal koji bi mogao postati satirični dnevni osvrt. Onda odem na nešto općenito što nije vezano ni uz konkretan dan ni događaj, nego je jednostavno – blesavo (pa onda možda i smiješno). Dakle sve ovisi o danu, ali da ima dana kad je stvarno teško iskopati inspiraciju, ima."
Imaš li neka tematska područja koja su ti najdraža, za koja osjećaš da imaš najveću bazu fora koje možeš napraviti?
"Teško je nakon toliko godina pronaći neku specifičnu nišu, ali volim igre riječi, blesave fore i, naravno, dad jokes. Na Facebooku već imam jednu tradiciju, a to je da ponedjeljkom ide “glupa” fora jer znamo da je ponedjeljak glup dan. I iskreno, volim te bizarne šale koje pogledaš, udariš se rukom u čelo i zapitaš "Bože, što je ovo i kome to može pasti na pamet?". I onda se nasmiješ. Dakle te brzinske šale, nekad jednostavne da ne mogu biti jednostavnije, a opet te natjeraju na osmijeh, to je područje humora u kojem se najbolje osjećam i koji često koristim kad me politika ostavi na cjedilu. S druge strane, postoji i kombinacija između bedastih fora i političkih fora, naročito kad nađeš nekog dobrog političara za inspiraciju."
Imaš li nekog tko ti je nepresušno vrelo inspiracije?
"Trenutno nemam ni jednog favorita. Predsjednik Zoran Milanović bio je zanimljiv neko vrijeme, naročito kad se outao za vrijeme parlamentarnih izbora, ali sad ga baš i nema pa nema ni materijala za satiru. Skoro da mi ga bude žao kako su ga rezultati pogodili. S druge strane, nekad davno bilo je aktera koje sam iz dana u dan mogao pratiti - npr. Željko Kerum koji se samo trebao pojaviti na televiziji i već imaš što za raditi sljedeća tri dana ili Darko Milinović koji doduše i dan danas postoji, ali nije više toliko aktualan kao kad je dijelio svoje polugole fotke. Zadnji kojeg se sjećam da je bio apsolutna satirična muza, bio je naš Davor Darko Damir Filipović kojem nitko nije znao zapamtiti ime, a i nije baš da ga se sjećamo po njegovim rezultatima. Tko zna gdje je on… možda stoji sam negdje na raskršću i čeka zeleno. Zapravo, baš mi fali Davor Darko Damir…"
Znači, opako je digao ljestvicu.
"Apsolutno. Svi Plenkovići i Jandrokovići nisu mu ni do koljena."
Živiš od humora. Ima li među javnim osobama netko za koga možeš reći da je autentično duhovit i da je tebi uvijek zabavno tu osobu čuti?
"Ljudi moraju naučiti da su duhovito i smiješno različiti pojmovi. Npr. Željko Kerum je smiješan, a George Carlin duhovit. Znači smiješnih imamo, ali ovako iz glave mi ne pada na pamet nitko od političara da je bio autentično duhovit. Ok, možda Milanović kojem se između silnih uvreda Plenkoviću znala omaknuti odlična fora kao što je npr. Plameni Jazavac, ali općenito, imamo jako neduhovite političare."
Arsen Bauk možda?
"Nisam baš siguran. Bila je jedna situacija s njim koje se dobro sjećam - kada je Kukuriku koalicija bila na listi, njegov kolega Gordan Maras pomiješao je pojam silicijski i silikonski što je, s kemijske strane gledano, velika razlika. Pošto sam po srednjoj školi i po studiju kemičar, napravio sam jednu informativnu sliku na kojoj sam napisao koja je razlika između silikona i silicija, što se upotrebljava u kojoj industriji i sve to lijepo stavio na Facebook. Ispod te slike javio se Bauk s kojim sam frend na Facebooku i počeo se svađati sa mnom da “kao nije to sad neka razlika”, “čovjek je pogriješio”, svašta nešto. Dakle ministar se prepirao sa mnom. Preko Facebooka. Na kraju su ljudi počeli pisati, "Dobro ministre, zar vi stvarno nemate pametnijeg posla, nego svađati se sa satiričarem na društvenim mrežama?”. Uskoro je Arsen kapitulirao i rekao da ga neće više braniti, što je bio pametan potez, no pametniji bi bio da se nije ni upuštao u prepirku u kojoj je znao otpočetka da nije u pravu. Meni se sve to čini kao velika taština, a manje kao duhovitost, ali što ja znam, ja sam samo satiričar, a on je bio ministar."
Kako kemičar završi u vodama humora? Kako je izgledala ta tranzicija?
"Da... Slično pitanje su mi postavila i moja djeca. Dakle, išao sam u srednju kemijsku jer me kemija uvijek zanimala, i nakon toga logički upisao PMF. Ljubav prema kemiji bila je velika, ali u jednom trenutku, tamo 1994, godine. bio sam prisiljen početi raditi, a studiranje kemije i rad ne ide skupa, barem nije išlo u mom slučaju. Tako je kemija otišla u drugi plan, a ja sam se bacio u kreativu koju sam prilično uspješno kreirao sve do početka recesije kada je sve otišlo kvragu, a ja ostao bez posla. Višak vremena sam sasvim slučano počeo popunjavati izradom parodija na predizborne plakate na predsjedničkim izborima 2009. godine, što je zapalo za oko nekim mojim Facebook prijateljima, a kasnije i urednicima portala. Uskoro sam bio na razgovoru s net.hr-om u vezi angažmana na dnevnoj rubrici koja bi kroz sliku parodirala svijet oko nas, i to mi se tada činilo jako pretencioznim jer, dnevna slika je malo drugačija stvar od povremene objave kad dobiješ inspiraciju. No, uspjelo je i uspijeva i danas. Zafrkancija nastala iz puke dosade postala je posao, a danas, osim na net.hr-u, radim i u emisiji Stanje Nacije kao grafičar pa mogu slobodno reći da sam satiru pretvorio u posao. Jedino što nisam završio Satirični Fakultet u Lyonu, ali ima vremena…"
Kako je krenula ljubav s Net.hr-om? Tko je koga prvi kontaktirao?
"U jednom trenutku činilo se kao da me više portala otkrilo u isto vrijeme pa sam tako u jednom trenutku bio i na razgovoru u tadašnjoj redakciji net.hr-a u Palmotićevoj ulici. Lijepo smo popričali, dogovorili super poziciju nove rubrike na naslovnoj i vrlo brzo postalo je jasno da mi je od svih ponuđenih pozicija ova na net.hr-u duši najbliža. Da ne ispadnem nekorektan prema ostalim portalima koji su mi ponudili angažman - svi do jednog bili su odlični, ali na kraju sam zaključio da bi se moj rad najbolje uklopio u net.hr-ov ambijent. Kako se čini, dobro sam zaključio."
Apsolutno. Ljudi koji su duhoviti, obično se smatra da to imaju u sebi. Ali, imaš li ti neka imena koja te inspiriraju?
"Teško mi je procijeniti koliko je humor urođen, a koliko naučen, ali ako ćemo baš onako iskreno, definitivno kombinacija to dvoje. Kad sam bio klinac, najbolji komičar ikad, koji mi je i dan danas uzor, bio je Dave Allen. Z generacija vjerojatno nikad nije čula za njega, ali to je bio moj prvi dodir sa standup-om - jedan Irac koji uz čašu nedefiniranog pića (mislilo se da je viski, ali nije bio) sjedi na stolcu i priča viceve i gegove. Njegova ozbiljnost, fantastičan humor i nepogrešiva izvedba bio je humor koji se tada gledao. Nakon toga zakačio sam se na Pythonovce pa onda i na prve filmske parodije poput Top Secret, Naked Gun i slično, da bih danas uživao u humoru koji isporučuje legendarni John Oliver, Ricky Gervais i SNL ekipa. Isto kako čovjek sazrijeva u glavi (barem većina ljudi), tako se i humor mijenja kroz godine. Danas kad pogledam neke svoje fotomontaže otprije 10 godina znam se primiti za glavu. Da imam vremeplov, vratio bih se u 2014. i sam sebi opalio šamar kakve sam “fore” tada radio. Ali tada se to činilo smiješnim i želim vjerovati da se i ja kao satiričar razvijam i prilagođavam vremenu. No, tko zna. Možda sam samo umislio da se mijenjam, a zapravo sam neduhovit kao i prije. Da, vjerojatno je to…"
Okej, svatko je perfekcionist u svom poslu. A da možeš izdvojiti svoje top 3 fore s net-a, koje bi bile? Smiješ li se uopće na vlastite fore?
"Zanimljivo je kako neki ljudi percipiraju da ljudi koji se bave humorom sjede pred monitorom i rikavaju od smijeha kad naprave neku sliku, ali to baš ne ide tako. Probajte ispričati vic sami sebi. Ne ide? Naravno da ne ide kad znate kako završava, a to je upravo temelj svake dobre fore, da iznenadi gledatelja/slušatelja. Kad radim neku sliku već znam njen zaplet i rasplet i teško da ću se smijati na nju kad ju složim. Druga je priča kad složim neku suludu fotomontažu tipa Plenkovića kao Ljamu ili Milanovića kao bebu pa kad vidim što sam složio u fotošopu ne znam bih li se rasplakao ili nasmijao. Ali to je rijetko. A ovako iz glave, najdraža slikovna fora bila mi je kad sam napravio Igora Štimca kako nosi malog Krunu Jurčića na vratu. S obzirom da je Štimac u to vrijeme cijelo vrijeme ponavljao da voli nositi krunicu oko vrata, ja sam mu stavio Krunicu oko vrata… i baš su bili zgodni."
Koliko je teško nasmijati nekoga tko se bavi humorom i kreiranjem duhovitih stvari?
"Skrušeno bih priznao da sam dosta težak po pitanju nasmijavanja, ali to sve ovisi o trenutku, fori i onome tko ju isporučuje. Mogu biti na najboljem standup-u, ali ako mi je loš dan, džaba sve. Ako sam dobre volje, što je jako rijetko, nasmijava me i loš tupe na nekom liku u bircu za stolom pored mojeg. Zanimljivo, humoristične serije uopće ne gledam i ne sjećam se kad sam gledao neku koja me stvarno nasmijala, ali sjećam se dvije koje su me i nasmijale i stvarno pogodile, a to su Afterlife i 6 feet under. Ta kombinacija humora i ozbiljnih teških stvari rijetko se nalazi. U tome stvarno uživam. Jao, skoro zaboravih velike utjecaje na moj razvoj humora - Alan Ford, Asterix i Obelix i Umpah Pah. Za prva dva većina je vjerojatno čula, a što se zadnjeg tiče, napisat ću samo: Jedan Mišava, na jednoj raci-paci, na jednoj varogi. Guglajte."
Reci mi, više od 6.000 slika. Na webu je uvijek dostupno, ako znaš tražiti. Imaš li želju predstaviti te radove nekako drugačije?
"Dosta sam razmišljao o tome. Organizirao sam dvije izložbe u svojoj satiričkoj karijeri - jednu u Osijeku 2011. i jednu u Rijeci u galeriji Palach 2012. godine. Imao sam čak ideju napraviti i slikovnicu koja bi se zvala “Hrvatska MITOlogija”, no moji radovi su fotomontaže i slike na temelju kojih sam ih radio podliježu zaštiti autorskih prava i trebalo bih tražiti dopuštenja od raznih stock servisa za tiskanje takve knjige. Dakle, želja za MITOlogijom postoji, ali nema uvjeta, a želja za izložbama baš i ne jer ne volim gužve :)"
Rekao si da si dosta privatna osoba, ali tvoj humor je javan. Kakav je osjećaj znati da dok ti ručaš, stotine ljudi sharea? Brinu li te tvoja autorska prava?
"Uvijek sam govorio da bih volio da moja djela budu popularna, ali da ljudi nemaju pojma tko stoji iza njih. Dogodilo mi se da sam u školi trčanja pola godine u grupi imao prijatelja s kojim sam se redovito družio i koji me nakon šest mjeseci poznanstva pitao 'Oprosti, je li tebi išta u rodu onaj Mareković što radi fotomontaže?'. To je to o čemu pričam - znaš moje radove, ja sam nebitan. Ne trebaju mi tapšanja po ramenu, ali volim da moja djela nalaze publiku, imponira mi, i nema mi ljepšeg nego kad mi netko kaže 'U ovom cijelom sivilu pročitam, pogledam tvoju foru i baš se nasmijem'. Na kraju krajeva, ako netko uživa u sadržaju koji stvaram, zaista ne znam što bi više dobio da zna tko ga proizvodi. A što se tiče nekog preuzimanja zasluga tj. krađe slika, to je nešto što me stvarno smeta. Na svakoj slici koju napravim je moj potpis i potpis Komnetara i nemam problem da to netko prenese dokle god potpiše tko je autor i koji je portal iza toga. Međutim, ljudi redovito režu te potpise i prisvajaju slike pod svoje. Ne moraš mi platiti za korištenje moje slike, ali najmanje što možeš napraviti je zadržati potpis i navesti tko je autor. Ništa ne košta, svi od toga imaju neke koristi, a na kraju krajeva, svima nam je zajednički cilj da se dobro nasmijemo."
POGLEDAJTE VIDEO: Šprajc zaprijetio Talijanima: 'Samo vi izazivajte, uzet ćemo vam i Ferrari!'
