Vodena bujica u Belom Manastiru nosila je sve pred sobom, grane i drveće. Blatna rijeka prelijevala se preko ceste u dvorišta. Mještanin Antun Žeks prepričava kako je to izgledalo: 'Bilo je urnebesno, teško, teško, ne može se ništa napraviti, velika količina vode, nema gdje otići, kanala više nema, sad je to ravna podloga, tu nema pomoći.' Pa su voda i mulj završili u podrumima obiteljskih kuća. Vatrogasci, civilna zaštita i gradske komunalne službe i danas s mještanima izvlače vodu i stvari iz podruma, čiste mulj i blato. Velike su štete i u poljoprivredi, Atila Albert kaže: 'Dođe ovakvih pola sata i onda vam ode čitava godina dovraga.'Više pogledajte u prilogu Bojana Uranjeka.
najteže u b. manastiru /