Poznati hrvatski redatelj i producent Jakov Sedlar (69) umjetnički djeluje od 1980. godine i otada je stvorio veliki opus igrano- dokumentarnih filmova i kazališnih predstava. Splićanin, bivši vaterpolist režirao je 60-ak filmova.
Ovih dana surađuje s dvostrukim oskarovcem Kevinom Spaceyjem (62) koji će glumiti Franju Tuđmana u novom Sedlarovom dokumentarno-igranom filmu "Tuđman: Neispričana priča", koji će uskoro ugledati svjetlo dana.
U velikom intervju za Net.hr Sedlar ekskluzivno otkriva detalje o novom filmu, govori o Spaceyju i teškim optužbama za seksualni napad protiv poznatog glumca, hrvatskim filmovima i kinematografiji. Žestoko kritizira aktualnu ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek, a dotaknuo se i svojih filmova u kojima se bavi pravima LGBTQ+ zajednice. Ispričao nam je i nešto o svom privatnom životu i braku s najpoznatijom hrvatskom balerinom Almirom Osmanović.
NET.HR: Kevin Spacey bio je u Zagrebu i glumio Tuđmana. Kako se to dogodilo? Odakle ideja da baš Spacey bude taj?
SEDLAR: Znam da je za mnoge bilo veliko iznenađenje kada su čuli da je legendarni Kevin Spacey došao u Zagreb igrati Tuđmana. Ideja se rodila iz moje želje da se napokon ispriča prava priča o ocu hrvatske države, posebno u godini kada će se obilježiti 100. obljetnica njegova rođenja. Kada sam razmišljao tko bi to mogao biti, a s obzirom na karizmu koju je Franjo Tuđman imao, odmah sam se sjetio Spaceya, s kojim se poznajem otprije. Bilo bi besmisleno dovoditi nekoga tko zaista nije odličan glumac. Kevin je, ne samo po mom mišljenju, najbolji svjetski glumac i jedan od najvećih u povijesti. Kada se zbroje sve značajne svjetske filmske i kazališne nagrade, ne postoji nitko tko ih ima više od njega. Dakle, sretan sam da najbolji igra najvažnijega Hrvata naše političke povijesti.
NET.HR: Kako komentirate više teških optužbi za seksualne napade na njegov račun? Hollywood ga je marginalizirao, a vi ste ga odabrali da glumi Franju Tuđmana.
SEDLAR: O tome dijelu njegova života nismo razgovarali. Poznavajući ga, meni to djeluje kao trač, nikako kao nešto što se stvarno dogodilo. Uostalom, zbog tih stvari on do sada nije bio ni izveden pred sud. Suci su jednostavno odbacili nekoliko prijava zbog nedostatka dokaza. Iskreno vjerujem da će pravda pobijediti i da će taj fenomenalni glumac ponovno oduševljavati publiku diljem svijeta. Naime, s obzirom na talent koji mu je Bog dao, on može sjajno glumiti, ne samo Tuđmana, nego bilo koga.
NET.HR: Kako ste se provodili u Zagrebu, je li se glumcu svidio grad?
SEDLAR: On je izuzetan intelektualac kojeg sve zanima, od literature i povijesti, preko glazbe do teatra i filma, o svemu tome s njim možete razgovarati. Odmah po njegovu dolasku, pokazali smo mu grad koji mu se jako svidio. I grad i ljudi. Gdje god da se pojavio, ljudi su ga prepoznali, ali nitko nije bio dosadan ili agresivan. Mnogi su se željeli fotografirati s njim, nikoga nije odbio. Dapače, s mnogima je razgovarao. Bili smo i u nekoliko restorana, a Novu godinu dočekali smo u klubu Mint. No, bitan dio vremena proveli smo pripremajući se za snimanje i na samo snimanje.
NET.HR: Bili ste i na Tuđmanovu grobu, rekli ste u jednom intervjuu da se Spacey odlično pripremio za ulogu, jeste li mu vi pomogli u pripremi? Kako ste zadovoljni rezultatom?
SEDLAR: Kao fenomenalan umjetnik koji je u životu toliko toga nezaboravnog napravio, on je u Zagreb došao potpuno spreman za posao koji ga je čekao. Raditi s njim bio je nezaboravan užitak. Takav glumac uvijek ponudi dva, tri rješenja kako nešto napraviti, sve njegove ideje su bile dobre i bilo je teško odabrati najbolju. Mogu reći da je napravio sjajan posao i uvjeren sam da će publika u Hrvatskoj, ali i u svijetu biti zadovoljna načinom kako je interpretirao Tuđmana.
Kevin Spacey u društvu redatelja Sedlara obišao je grob prvog hrvatskog predsjednika kojeg će utjeloviti
NET.HR: Monolog za film o Tuđmanu pisao je vaš sin Dominik. Koji biste posebno istaknuli?
SEDLAR: Dominik je napisao jedini monolog koji Tuđman u stvarnosti nije nikada rekao. To je neka vrsta Tuđmanova obraćanja nama, Hrvatima, danas. Osobno, meni je to i najdraži dio, jer je to i neka moja poruka što mislim o današnjoj Hrvatskoj. Taj monolog traje oko osam minuta i Kevin ga je odradio uistinu fantastično.
NET.HR: Možete li nam otkriti tko će biti narator u filmu?
SEDLAR: Ovih dana finaliziramo pregovore oko glumice koja će interpretirati off tekst. Još ne znam točno tko će to biti, ali bez obzira na ime, i taj dio mora biti izveden na pravi način, jer svaki dio filma mora biti na razini koju je svojom glumom postavio veliki Kevin Spacey.
NET.HR: Možete li nam reći detaljnije o čemu će biti riječ u dokumentarcu, ipak je to neispričana priča o Tuđmanu. Što ćemo saznati, a da već ne znamo?
SEDLAR: Film je igrano-dokumentarni. On će nas podsjetiti ne samo na stvaranje neovisne Hrvatske nego i na niz malo poznatih ili nepoznatih detalja na tome putu. To će biti i neka vrsta sata povijesti koja do sada na jednom mjestu nije ispričana. Meni je žao, ali živimo u sredini koja još uvijek nema znanstveni pristup povijesnim činjenicama. Sve se gleda s nekom vrstom privatnog navijanja za nekoga ili protiv nekoga, a to nije povijest. Smatram da mladi imaju pravo znati sve što je prethodilo stvaranju Hrvatske. I danas se još uvijek uče dvije povijesti o zadnjih trideset godina, što smatram nakaradnim. Toga nigdje nema. Ovaj film neće ispraviti sve nepravde, ali će svakako ispričati priču koja se temelji na onome što je stvarno bilo, a ne na lažima koje je do savršenstva dovela jugoslavenska historiografija.
NET.HR: Kada i gdje možemo očekivati izlazak filma? Hoće li biti distribuiran u kinima?
SEDLAR: Film će biti premijerno prikazan 14. svibnja, na 100. rođendan Franje Tuđmana. Film će biti i u kinima, ali glavna distribucija bit će putem streaminga. Također, a to mi je posebno važno, film će igrati u kinima sedam američkih i kanadskih gradova, možda još negdje. To je bitno jer svijet mora znati nešto više o Hrvatskoj, njezinu nastanku i čovjeku koji je najzaslužniji za stvaranje hrvatske države.
NET.HR: Zbog čega je hrvatska kinematografija ispod radara kada su u pitanju kina?
SEDLAR: Nikoga se, hvala Bogu, više ne može natjerati da ide u kino. Ide se kada se hoće i gleda se što se hoće. Hrvatska kinematografija, mislim na tzv. nacionalnu kinematografiju, financirana je preko HAVC-a, a tamo vlada jedna, rekao bih, mešetarska situacija u kojoj je cijeli lanac nekompetentnih amatera i interesnih ljudi koji na različite načine misle samo o svome džepu i interesu. U takvoj situaciji, kada jedan netalentirani Danilo Šerbedžija presuđuje tko će snimati i što, a sve pod ravnanjem Hrvoja Hribara koji tamo nije formalno, ali jest preko mnogih koje je tamo postavio, te preko nominalnog šefa HAVC-a Chrisa Marcicha, a uz blagoslov ministrice Nine Obuljen Koržinek - kada takva bulumenta određuje što će se snimati, onda je logično da taj njihov izbor filmova nitko ne želi gledati.
To je zato što se radi o nakaradnom, debilnom izboru. Jer, kako nazvati recimo odluku te državne ustanove koja dijeli državni novac, kada odluče dati pet milijuna kuna za debitantski film čovjeku koji ima 56 godina! Zar to nije debilna odluka?! Možda nije, kada se vidi tko ju je potpisao! Ili, recimo, na nedavno objavljenom natječaju, 50% novca za igrani film se daje bosanskom redatelju, a radi se o sumi od pet milijuna kuna za koju bi petero hrvatskih debitanata moglo snimiti pet hrvatskih filmova. Što je nama Bosna dala da bismo mi njihovu redatelju dali novac za film? Ima takvih slučajeva koliko hoćete, to je tema za jednu grotesku...
NET.HR: Imaju li Srbi bolje filmove i produkciju, u čemu je stvar? "Toma" je srušio rekorde i napunio hrvatska kina, pratio ga je i "Južni vetar", a "Bad Blood" Dragana Bjelogrlića distribuira i Netflix.
SEDLAR: Srbi rade puno pametnije. Filmovi koje spominjete većinom su financirani privatnim novcem koji producent mora vratiti. U Hrvatskoj toga nema, osim u mom slučaju. Kada je takva situacija onda Bjelogrlić ili netko drugi, koji sklapa temu filma i ekipu, jako pazi što će odabrati i tko će realizirati film, jer direktno odgovaraju ljudima koji su sve financirali. I ne biraju jedni druge kao kod nas po principu: ti si sada u komisiji, daj novac meni, ja ću biti za dvije godine, pa ću dati tebi, a koga briga što nitko živ te filmove ne gleda. U Hrvatskoj su redatelji i producenti de facto državni službenici koji uzimaju novac poreznih obveznika, a za to nitko ne odgovara.
Jeste li ikada čuli neki izvještaj vezan za to koliko je koji hrvatski film zaradio i kome je išao novac od distribucije? Film je ponajprije posao, biznis, a umjetnost ako se dogodi, to nije jako čest slučaj. U takvom poslu zaista je ključan taj materijalni dio, osim ako se ne radi o propagandnim filmovima za državu koja je njihov financijer. U takvoj situaciji publika u Hrvatskoj se okreće sadržajima koje želi gledati, a u koje spadaju i srpski filmovi koje ste spomenuli. Dok je HAVC u rukama ekipe koja hrvatskim filmovima upravlja već jako dugo, nema sreće za domaći film. Svaki uspjeh hrvatskoga filma rijedak je incident.
Sedlar kaže kako Srbi filmove rade puno pametnije od nas. Žestoko kritizira aktualno Ministarstvo kulture i HAVC
NET.HR: Spomenuli ste ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek, kakvo je vaše mišljenje o njenom mandatu? Ulaže li država dovoljno u razvoj hrvatskog filma?
SEDLAR: O ministrici Obuljen Koržinek mislim sve najgore. Ona je stručno potpuno nekompetentna osoba za funkciju koju obnaša, jer da nije tako ne bi postavljala razne amatere i diletante na bitna mjesta gdje se odlučuje o važnim stvarima, poput recimo HAVC-a. Ona zapravo štiti niz vrlo rubnih i ružnih situacija, poput one koju sam spomenuo, to da 56-godišnjak dobiva novac za debitantski film! Da se ta situacija dogodi bilo gdje u svijetu, cijeli lanac tih kreatura koji je donio tu odluku, na čelu s ministricom, odletio bi sa svojih funkcija. Dok je ona na mjestu koje sada zauzima, hrvatski film, ali i još štošta u hrvatskoj kulturi samo može tonuti u sve veće blato.
NET.HR: Režirali ste film o dvije gej žene te ga premijerno prikazali na LGBTQ+ prideu u Tel Avivu. Kako je nastala ideja za film i jeste li njime htjeli pružiti podršku LGBTQ+ zajednici?
SEDLAR: Dio javnosti je upoznat, ali većina nije. No, neki ljudi znaju da sam, recimo, davne 1982. režirao kazališnu predstavu "Bent", prvu predstavu uopće kod nas koja govori o problemu progona homoseksualaca u nacističkoj Njemačkoj. Za tu smo predstavu bili višestruko nagrađivani, igrana je po cijeloj bivšoj državi. Sebe smatram slobodnim čovjekom koji podržava sve vrste sloboda, uključujući i prava homoseksualaca. Nikada nisam sudio ljude po tome koje su boje kože, kojih vjerskih uvjerenja, nacionalne ili seksualne pripadnosti. Cijeli svoj život sam "na cesti". Od moje sportske karijere do ove kazališno-filmske. Na tim mojim putovanjima, a mislim da sam barem pola života proveo putujući po cijelom svijetu, susretao sam se sa svime i svačime i iskustvo me uči da ništa unaprijed ne osuđujem. Film koji sam radio u Tel Avivu priča je o dvije ženske LGBT osobe koje se upoznaju na Pride paradi u Izraelu. To je priča o traženju sebe i drago mi je da igra po cijelome svijetu i da je zaista odlično prihvaćena od svih, ne samo od članova LGBT zajednice.
NET.HR: Surađivali ste s velikim holivudskim facama kao što su Martin Sheen, Franco Nero, Armand Assante... Tko je na vas ostavio poseban utisak?
SEDLAR: Moja iskustva govore mi da što je veći umjetnik, to je bolji čovjek. Nema niti jednog poznatog glumca ili pjevača, redatelja, producenta s kojima sam surađivao (između ostalih tu su, osim onih koje ste spomenuli i Steven Spielberg, Peter Bogdanovich, Frank Marshall, Paul Mazursky, Kevin Spacey, Liv Ullmann, Macaulay Culkin, Charlotte Rampling, James Earl Jones, Nastassia Kinski...), a da sam imao bilo kakvih problema. Sve su to izuzetno lijepa iskustva iz kojih sam toliko toga naučio i zahvalan sam Bogu što me doveo u poziciju biti s takvim i umjetnicima i ljudima. To bogatstvo nemoguće je dobiti bez posebnoga blagoslova.
NET.HR: Maknimo se malo od karijere. Godinama ste u braku s najpoznatijom hrvatskom balerinom Almirom Osmanović. Kako ste se upoznali i koja je tajna vašeg dugogodišnjeg uspješnog braka?
SEDLAR: Nemoguće je predvidjeti koga ćete u životu sresti I kako će ići privatni život. Na najvažnije stvari u našim životima mi ne utječemo, to me naučio moj život, ali i život mnogih mojih prijatelja. Almira je vrlo posebna osoba koju sam sreo u Hrvatskom narodnom kazalištu kada smo, prema izboru velikoga redatelja i intendanta Georgija Para, bili ravnatelji - ona baleta, ja drame. Oboje smo imali brakove iza sebe, djecu iz tih brakova i nije bilo lako organizirati neki novi život, ali mnogo toga se može kada ljudi vide smisao…
NET.HR: Koliko vam je obiteljski život važan i uživate li u ulozi djeda?
SEDLAR: Imam tri unuke, jednu u Zagrebu i dvije u New Yorku. Vrlo sam ponosan na svoje troje djece, koji su uspješne osobe, a posebno se veselim vremenu koje provodim s unukama, njihovim reakcijama, gestama i još koječemu. Rado pronalazim neke davno zaboravljene detalje iz svoga djetinjstva koji su vezani za moje bake i djedove. Moja sjećanja na prve izlaske Sunca, na miris zemlje, na mlijeko, vodu - vezana su uz baku i djeda koji bi me sjeli na magarca, koji je tada bio moje vozilo preko kojega sam otkrivao tajne svijeta. Volio bih da se i moje unuke, za mnogo godina, ponekad sjete mene, koji sam im ponešto otkrivao o svijetu, kao što se ja sjećam svojih baka i djedova...
