Danas

RTL.hr

Zena.hr

RTLplay.hr

Impressum

Oglašavanje

Uvjeti korištenja

Politika kolačića

Pravila privatnosti

Kontakt

Kolumnisti

Magazin

Sanjarica

emedjimurje.net.hr

sib.net.hr

kaportal.net.hr

varazdinski.net.hr

finirecepti.net.hr

dubrovackidnevnik.net.hr

ezadar.net.hr

riportal.net.hr

Sport

Video

Webcafe

<para>U zrak su pustili balon sa 120 litara vode na nebu iznad Istočne Anglie. Radi se o minijaturnom eksperimentu za nešto puno veće, procesu pumpanja kemijskih čestica koje bi reflektirale sunčevu svjetlost i tako, kako su izračunali znanstvenici, hladile planet. Trebao je to biti jako važan dan.</para>
<para>Nakon desetljeća teoretiziranja, grupa znanstvenika s Cambridgea trebala je biti prva koja bi geoinženjering primijenila na otvorenom. No, neposredno prije polijetanja, znanstvenici su odustali. Obuzeo ih je strah zbog činjenice da nemaju pojma tko bi se sve i na koji način mogao okoristiti njihovim istraživanjem s klimatskim inženjeringom. Nisu htjeli otvoriti vrata koja bi kasnije moglo biti nemoguće zatvoriti, piše britanski <emphasis>Independent</emphasis>.</para>
<heading2>Oružje protiv globalnog zatopljenja</heading2>
<para>
Međutim, zbog sve veće zabrinutosti oko klimatskih promjena, ponovno se počelo povlačiti pitanje geoinženjeringa. 27. rujna na Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (IPCC), najcjenjenijem svjetskom autoritetu na temu globalnog zatopljenja, prvi put je izražena potreba da se metoda iskoristi kao oružje u borbi protiv rastućih temperatura.</para>
<para>Prema izvješću IPCC-a iz 2013. godine rast temperature događa se sa sigurnošću od 95 posto pod utjecajem čovjeka, ali je i dano na znanje da je stopa porasta temperature usporena u zadnjih 15 godina. No, zagrijavanje se nesmanjenim intenzitetom nastavlja u oceanima, a zbog čega je jasno da kratkoročne varijacije ne utječu na dugoročne trendove.</para>
<para>Razina mora raste brže no što se ranije procjenjivalo da hoće. I led se topi brže. I sve je izvjesnije da će ekstremni vremenski događaji uskoro biti sve češći. Procesi su, nažalost, dugoročno nepovratni.</para>
<heading2>Panika...</heading2>
<para>
Zbog te poplave loših vijesti na stol je došlo i pitanje geoinženjeringa. Ta se tehnologija razmatra u zadnjem paragrafu izvješća IPCC-a, ali s velikom dozom opreza: "Modeliranje pokazuje da (određene metode geoinženjeringa), ako su ostvarive, imaju potencijal da značajno umanje porast globalne temperature".</para>
<para>Nakon objavljivanja izvješća glavni znanstveni savjetnik za klimatske promjene David MacKay pozvao je na daljnja ulaganja u istraživanja i razvoj geoinženjeringa, uz preporuku da to dugoročno bude javni prioritet.</para>
<para>Određeni broj ljudi nakon toga je počeo paničariti.</para>
<heading2>Teorije urote</heading2>
<para>
Znanstvenici su predložili slanje divovskog staklenog suncobrana u svemir da reflektira svjetlo, erupcije umjetnih vulkana, ili prskanje sulfatnih aerosoli u stratosferu, otapanje planina i prenošenje ostataka u oceane, i, a što je najmanje dramatično, punjenje oceana željeznim česticama kako bi se stimuliralo cvjetanje algi (sićušne čestice željeza potiču cvjetanje algi koje pak upijaju ugljični dioksid).</para>
<para>To je potaknulo formiranje prosvjednih pokreta, od kojih neki vjeruju kako je vlada počela manipulirati klimom godinama ranije, primjerice putem <emphasis>chemtrailsa</emphasis>. No strah od teorija urote dijele i znanstvenici i ekološki aktivisti, zbog razloga koji se protežu unatrag do Vijetnamskog rata.</para>
<para>Između 1967. i 1972. godine američko zrakoplovstvo provodilo je operaciju "Popaj", kada se prvi puta vrijeme koristilo kao instrument za ratovanje. Više od 1.000 letova poslano je u nebo iznad Ho Ši Mina gdje su avioni ispuštali oblake čestica srebrnog jodida, uzrokujući oluje i produžujući sezonu monsuna. Operacija "Popaj" zgrozila je međunarodnu zajednicu. 1977. ugovorom Enmod (Environmental Modification Convention) zabranjeno je interferiranje u vremenske prilike u svrhu ratovanja.</para>
<heading2>Opasnosti od geoinženjeringa</heading2>
<para>
Neki od aktivista i znanstvenika stoga se zalažu za potpuno prekidanje bilo kakvih aktivnosti u smjeru geoinženjeringa smatrajući da je bilo kakvo tehnološko rješenje prema promjeni klime opasno, te pomiče fokus sa konvencionalnih metoda smanjivanja emisije CO2, kao što su obnovljivi izvori energije.</para>
<para>Uz pomoć računalnog modeliranja znamo ponešto o tome koliko bi štetan geoinženjering mogao biti. Prskanje velikih količina sulfatnih aerosoli u stratosferu bi primjerice zamaglilo prisutnost sunčevog diska. Padaline bi se mogle poremetiti, a ozonski sloj razbiti. Ubacivanje željeznih čestica u more moglo bi uništiti dio morskog života.</para>
<para>Jednako zastrašujuće su geopolitičke posljedice. Steve Rayner, jedan od ljudi koji usmjeravaju program geoinženjeringa, koristi primjer indijsko-pakistanskog sukoba pitajući se kako bi Pakistan reagirao kada bi Indija uvodila sulfatnu aerosol u stratosferu, a što bi moglo primjerice poremetiti azijske monsune? Šanse za izbijanje rata, napominje Rayner, vrlo brzo bi se multiplicirale. Upravo zato se njegov tim suzdržava o praktičnog istraživanja te se za sada fokusiraju isključivo na pitanje upravljanja. "Ja nisam za geoinženjering, ali nisam ni protiv. Bolje proučimo implikacije i pronađimo način kako da se osiguramo da se istraživanje vodi odgovorno", kazao je.</para>
<heading2>Ne činimo dovoljno</heading2>
<para>
Sličan oprez dijeli većina istraživača geoinženjera. Ipak u jednom postaju agresivni: kako stvari stoje ne činimo dovoljno kako bi smanjili opasnost od globalnog zagrijavanja mada su geopolitičke posljedice već itekako vidljive: naselje na Aljasci blizu je toga da zbog podizanja razine mora bude izbrisano sa zemljopisne karte, a zbog čega je već podiglo 400 milijuna dolara teške tužbe protiv naftnih kompanija i kompanija koje se bave iskapanjem ugljena.</para>
<para>"Neuspjeh u usporavanju klimatskih promjena najviše će osjetiti najmanje odgovorni za globalno zatopljenje. Velika Britanija mogla bi gledati posljedice klimatskih promjena narednih 50 godina. Manje je vjerojatno da će Pakistan, Bangladeš i Jamajka uživati taj luksuz", kazao je jedan znanstvenik.</para>

Znanstveni eksperiment koji bi mogao spasiti ili uništiti svijet! Prije dvije godine baš tijekom listopada na jednom napuštenom uzletištu skupina znanstvenika pripremala se izvesti jedan od najkontroverznijih eksperimenata u britanskoj znanstvenoj povijesti.  
U zrak su pustili balon sa 120 litara vode na nebu iznad Istočne Anglie. Radi se o minijaturnom eksperimentu za nešto puno veće, procesu pumpanja kemijskih čestica koje bi reflektirale sunčevu svjetlost i tako, kako su izračunali znanstvenici, hladile planet. Trebao je to biti jako važan dan.
Nakon desetljeća teoretiziranja, grupa znanstvenika s Cambridgea trebala je biti prva koja bi geoinženjering primijenila na otvorenom. No, neposredno prije polijetanja, znanstvenici su odustali. Obuzeo ih je strah zbog činjenice da nemaju pojma tko bi se sve i na koji način mogao okoristiti njihovim istraživanjem s klimatskim inženjeringom. Nisu htjeli otvoriti vrata koja bi kasnije moglo biti nemoguće zatvoriti, piše britanski Independent.
Oružje protiv globalnog zatopljenja

Međutim, zbog sve veće zabrinutosti oko klimatskih promjena, ponovno se počelo povlačiti pitanje geoinženjeringa. 27. rujna na Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (IPCC), najcjenjenijem svjetskom autoritetu na temu globalnog zatopljenja, prvi put je izražena potreba da se metoda iskoristi kao oružje u borbi protiv rastućih temperatura.
Prema izvješću IPCC-a iz 2013. godine rast temperature događa se sa sigurnošću od 95 posto pod utjecajem čovjeka, ali je i dano na znanje da je stopa porasta temperature usporena u zadnjih 15 godina. No, zagrijavanje se nesmanjenim intenzitetom nastavlja u oceanima, a zbog čega je jasno da kratkoročne varijacije ne utječu na dugoročne trendove.
Razina mora raste brže no što se ranije procjenjivalo da hoće. I led se topi brže. I sve je izvjesnije da će ekstremni vremenski događaji uskoro biti sve češći. Procesi su, nažalost, dugoročno nepovratni.
Panika...

Zbog te poplave loših vijesti na stol je došlo i pitanje geoinženjeringa. Ta se tehnologija razmatra u zadnjem paragrafu izvješća IPCC-a, ali s velikom dozom opreza: "Modeliranje pokazuje da (određene metode geoinženjeringa), ako su ostvarive, imaju potencijal da značajno umanje porast globalne temperature".
Nakon objavljivanja izvješća glavni znanstveni savjetnik za klimatske promjene David MacKay pozvao je na daljnja ulaganja u istraživanja i razvoj geoinženjeringa, uz preporuku da to dugoročno bude javni prioritet.
Određeni broj ljudi nakon toga je počeo paničariti.
Teorije urote

Znanstvenici su predložili slanje divovskog staklenog suncobrana u svemir da reflektira svjetlo, erupcije umjetnih vulkana, ili prskanje sulfatnih aerosoli u stratosferu, otapanje planina i prenošenje ostataka u oceane, i, a što je najmanje dramatično, punjenje oceana željeznim česticama kako bi se stimuliralo cvjetanje algi (sićušne čestice željeza potiču cvjetanje algi koje pak upijaju ugljični dioksid).
To je potaknulo formiranje prosvjednih pokreta, od kojih neki vjeruju kako je vlada počela manipulirati klimom godinama ranije, primjerice putem chemtrailsa. No strah od teorija urote dijele i znanstvenici i ekološki aktivisti, zbog razloga koji se protežu unatrag do Vijetnamskog rata.
Između 1967. i 1972. godine američko zrakoplovstvo provodilo je operaciju "Popaj", kada se prvi puta vrijeme koristilo kao instrument za ratovanje. Više od 1.000 letova poslano je u nebo iznad Ho Ši Mina gdje su avioni ispuštali oblake čestica srebrnog jodida, uzrokujući oluje i produžujući sezonu monsuna. Operacija "Popaj" zgrozila je međunarodnu zajednicu. 1977. ugovorom Enmod (Environmental Modification Convention) zabranjeno je interferiranje u vremenske prilike u svrhu ratovanja.
Opasnosti od geoinženjeringa

Neki od aktivista i znanstvenika stoga se zalažu za potpuno prekidanje bilo kakvih aktivnosti u smjeru geoinženjeringa smatrajući da je bilo kakvo tehnološko rješenje prema promjeni klime opasno, te pomiče fokus sa konvencionalnih metoda smanjivanja emisije CO2, kao što su obnovljivi izvori energije.
Uz pomoć računalnog modeliranja znamo ponešto o tome koliko bi štetan geoinženjering mogao biti. Prskanje velikih količina sulfatnih aerosoli u stratosferu bi primjerice zamaglilo prisutnost sunčevog diska. Padaline bi se mogle poremetiti, a ozonski sloj razbiti. Ubacivanje željeznih čestica u more moglo bi uništiti dio morskog života.
Jednako zastrašujuće su geopolitičke posljedice. Steve Rayner, jedan od ljudi koji usmjeravaju program geoinženjeringa, koristi primjer indijsko-pakistanskog sukoba pitajući se kako bi Pakistan reagirao kada bi Indija uvodila sulfatnu aerosol u stratosferu, a što bi moglo primjerice poremetiti azijske monsune?  Šanse za izbijanje rata, napominje Rayner, vrlo brzo bi se multiplicirale. Upravo zato se njegov tim suzdržava o praktičnog istraživanja te se za sada fokusiraju isključivo na pitanje upravljanja. "Ja nisam za geoinženjering, ali nisam ni protiv. Bolje proučimo implikacije i pronađimo način kako da se osiguramo da se istraživanje vodi odgovorno", kazao je.
Ne činimo dovoljno

Sličan oprez dijeli većina istraživača geoinženjera. Ipak u jednom postaju agresivni: kako stvari stoje ne činimo dovoljno kako bi smanjili opasnost od globalnog zagrijavanja mada su geopolitičke posljedice već itekako vidljive: naselje na Aljasci blizu je toga da zbog podizanja razine mora bude izbrisano sa zemljopisne karte, a zbog čega je već podiglo 400 milijuna dolara teške tužbe protiv naftnih kompanija i kompanija koje se bave iskapanjem ugljena.
"Neuspjeh u usporavanju klimatskih promjena najviše će osjetiti najmanje odgovorni za globalno zatopljenje. Velika Britanija mogla bi gledati posljedice klimatskih promjena narednih 50 godina. Manje je vjerojatno da će Pakistan, Bangladeš i Jamajka uživati taj luksuz", kazao je jedan znanstvenik. 

Znanstveni eksperiment koji bi mogao spasiti ili uništiti svijet!

<para>Tijelo automobila napravljeno je isključivo od kvalitetnog drveta i ukrašeno zanimljivim rezbarijama. Za ovim automobilom koji je nazvan Ahil, prema starom grčkom junaku, se okreću glave na ulicama Ho Ši Mina.</para>
<para> Vozilo je kreirao Le Nguyen Khang, vlasnik drvoprerađivačke tvrtke Le Lumber. On je rekao novinarima da je ideja o izgradnji drvenog automobila započela kao šala. Ipak, Khang je imao sve materijale koju su mu bili potrebni u jednom takvom pothvatu te je mogao računati i na pomoć nekoliko profesionalnih stolara iz svoje tvrtke. </para>
<para>Skicu za svoj neobičan automobil završio je u travnju 2011. godine uz pomoć 11 svojih najboljih zaposlenika, a na razvoju automobila je radio 16 mjeseci. Ahil je prošli mjesec napokon završen, a čim ga je počeo voziti po gradu, ljudi su ga napadali sa svim vrstama pitanjima i zahtjevima da se fotografiraju s njim.</para>
<para> "Nazvao sam auto po Ahilu, jednom od najvećih ratnika u grčkoj mitologiji, čiji je cijelo tijelo, osim pete, bilo neranjivo. Znam da moje vozilo nije savršeno", objasnio je Khang ime svog automobila. </para>
<para>Cijelo tijelo od 4,6 metara dugog i 1,8 metara širokog vozila je izrađeno od drveta kao što je jasen, orah i <emphasis>xylia xylocarpa</emphasis>. Na prednjem dijelu automobila izrezbaren je logotip Le Lumber tvrtke, straga je izrezbaren zmaj, a tu su još zmaj, jednorog, kornjača i feniks, četiri tradicionalne svete životinje koje predstavljaju snagu, vlast, ljepotu i plemstvo. </para>
<para> Umjesto registarske pločice, Le Nguyen Khang je stavio svoj broj telefona. "To će pomoći onima koji me žele kontaktirati", rekao je.</para>
<para>Le Nguyen Khang kaže da njegovo remek djelo ima jednu ozbiljnu manu, a to je težina. Drveno tijelo automobila teži gotovo 1,5 tonu, pa dodaje da je "samo BMW-ov motor u stanju izdržati težinu drvenog tijela automobila".</para>
<para>Sve važne dijelove automobila Le Nguyen Khang uvozi iz Njemačke, odnosno kupuje od BMW-a. Primjerice, motor, mjenjač i podvozje. Unatoč čudnom izgledu Ahilej radi kao svaki drugi automobil i dostiže maksimalnu brzinu od 60 km/h.</para>

Automobil napravljen gotovo u potpunosti od drveta Ovo nije prvi drveni automobil na svijetu, ali je prvi takve vrste u Vijetnamu. Za ovim automobilom koji je nazvan Ahil, prema starom grčkom junaku, se okreću glave na ulicama Ho Ši Mina. 
Tijelo automobila  napravljeno je isključivo od kvalitetnog drveta i ukrašeno zanimljivim rezbarijama. Za ovim automobilom koji je nazvan Ahil, prema starom grčkom junaku, se okreću glave na ulicama Ho Ši Mina.
 Vozilo je kreirao Le Nguyen Khang, vlasnik drvoprerađivačke tvrtke Le Lumber. On je rekao novinarima da je ideja o izgradnji drvenog automobila započela kao šala. Ipak, Khang je imao sve materijale koju su mu bili potrebni u jednom takvom pothvatu te je mogao računati i na pomoć nekoliko profesionalnih stolara iz svoje tvrtke. 
Skicu za svoj neobičan automobil završio je u travnju 2011. godine uz pomoć 11 svojih najboljih zaposlenika, a na razvoju automobila je radio 16 mjeseci. Ahil je prošli mjesec napokon završen, a čim ga je počeo voziti po gradu, ljudi su ga napadali sa svim vrstama pitanjima i zahtjevima da se fotografiraju s njim.
 "Nazvao sam auto po Ahilu, jednom od najvećih ratnika u grčkoj mitologiji, čiji je cijelo tijelo, osim pete, bilo neranjivo. Znam da moje vozilo nije savršeno", objasnio je Khang ime svog automobila. 
Cijelo tijelo od 4,6 metara dugog i 1,8 metara širokog vozila je izrađeno od drveta kao što je jasen, orah i xylia xylocarpa. Na prednjem dijelu automobila izrezbaren je logotip Le Lumber tvrtke, straga je izrezbaren zmaj, a tu su još zmaj, jednorog, kornjača i feniks, četiri tradicionalne svete životinje koje predstavljaju snagu, vlast, ljepotu i plemstvo. 
 Umjesto registarske pločice, Le Nguyen Khang je stavio svoj broj telefona. "To će pomoći onima koji me žele kontaktirati", rekao je.
Le Nguyen Khang kaže da njegovo remek djelo ima jednu ozbiljnu manu, a to je težina. Drveno tijelo automobila teži gotovo 1,5 tonu, pa dodaje da je "samo BMW-ov motor u stanju izdržati težinu drvenog tijela automobila".
Sve važne dijelove automobila Le Nguyen Khang uvozi iz Njemačke, odnosno kupuje od BMW-a. Primjerice, motor, mjenjač i podvozje. Unatoč čudnom izgledu Ahilej radi kao svaki drugi automobil i dostiže maksimalnu brzinu od 60 km/h. 

#ho ši min

Znanstveni eksperiment koji bi mogao spasiti ili uništiti svijet!

Znanstveni eksperiment koji bi mogao spasiti ili uništiti svijet!

Automobil napravljen gotovo u potpunosti od drveta

Automobil napravljen gotovo u potpunosti od drveta