Ako bi itko trebao biti ljut na NSA, odnosno Nacionalnu agenciju za sigurnost, koju ovih dana na sve strane optužuju zbog njuškanja po podacima, onda bi to trebalo biti američko Ministarstvo trgovine, a ne zagovornici prava na privatnost.
Nedavna otkrića ne predstavljaju toliko prijetnju nacionalnoj sigurnosti koliko nacionalnoj ekonomiji. "Da sam ja Microsoft, bio bih non-stop na sastancima kako bih razgovarao o tome kako popraviti ono što će se dogoditi", piše John C. Dvorak u kolumni za PCMag.com.
Microsoft je, unatoč svom poricanju, čini se, ipak sudjelovao u špijunskoj raboti oko prisluškivanja zajedno s NSA. Očito je da je sve kodiranje - i druge metode držanja dokumenata i diskusija privatnima - bilo zaobiđeno i dostupno od strane NSA, ili koga god tko radi s tom agencijom. Drugim riječima, to znači da su tzv. treće strane, zbog bilo kojeg razloga, mogle lako pristupiti povjerljivim poslovnim dogovorima, ljubavnim pismima, vladinim povjerljivim dopisima, dokumentima o spajanjima kompanija, financijskim transakcijama, unutar-korporativnim shemama i svemu između toga.
Kad ovo znate, biste li stvarno željeli kupiti Microsoftov proizvod? Da upravljate državom biste li željeli kupiti nešto što drugima ostavlja mogućnost da vide prepisku između vaših ministarstava i drugih tijela državne uprave. Ili pak pismo premijera svojim najbližim suradnicima?
"Ako biste vi dvaput razmislili o tome, zašto bi se onda inozemna vlada oslanjala na Microsoft Office s bilo kakvim povjerenjem? Osobno, ako bih ja bio bilo koja strana vlada ili korporacija, odmah bih prestao koristiti sve Microsoftove proizvode zbog straha da me Amerika špijunira. Ništa ne može biti tajno", piše Dvorak.
Hrvatska udruga Linux korisnika prošli mjesec je pokrenula kampanju kojoj je cilj uvođenje Linuxa u državnu upravu, čime bi se, kako vidimo, izbjeglo ne samo plaćanje licenci i održavanje Windowsa, već jednako tako i sigurnosni rizici koje kriju Windowsi, a za koje pak Dvorak tvrdi da su takođe "korumpirani":
Samo za potrebe državne uprave (ministarstva, državne agencije, uredi Vlade RH…) Hrvatska će tijekom tri godine izdvojiti oko 200 milijuna kuna.
"Procijenjeni iznos od gotovo 200 milijuna kuna tijekom 3 godine veliki su novci koje bi država trebala platiti za licence, i to samo one Microsoftove. Mnogi smatraju da je to nepotreban izdatak i da su se ti novci, po ugledu na neke migracije u svijetu, mogli uštedjeti prelaskom na Linux, LibreOffice i drugi slobodni softver. Tim više što je takva namjera dio Plana 21 kojim je Kukuriku koalicija krenula u izbore i zacrtala sebi kao dio programa Vlade RH", napisao je predsedsjednik HULK-a Ivan Guštin u kolumni za Rep.hr.
Ipak, Guštin dodaje da "na kraju krajeva" niti "Linux nije savršen i bez problema, niti je idealan baš za svakoga i za svaku primjenu" pa upozorava na kraju svog članka:
"Generalizirati i paušalno bez analize hardvera i softvera desetke tisuća računala reći da se može bez Microsofta i migrirati na Linux desktop je - najblaže rečeno - neozbiljno."
Radoslav Dejanović u kolumni za Monitor.hr također smatra da je o ugovoru između Vlade RH i Microsofta trebalo "jako, jako dobro promisliti".
"Novih Windowsa u te tri godine će vjerojatno biti, ali hoće li oni biti prikladni za poslovne potrebe i hoće li uopće biti potrebni – ozbiljno je (i skupo) pitanje. Kupiti pravo na stavljanje Windowsa 7 na već instalirane Windowse 7 čisti je idiotizam, a migrirati na Office koji je vezan uz točno određeno računalo (pa samim time ima i vrlo konkretan rok trajanja) unatoč sasvim funkcionalnim i pouzdanim "starim" verzijama – graniči sa ludilom."
Sada kada je poznata i sigurnosna "kvaka" postavlja se pitanje zašto Vlada RH i dalje inzistira na komercijalnim operativnim sustavima koju uz to predstavljaju i sigurnosni rizik?
A najvažnije pitanje ipak je: kome je u hrvatskoj Vladi palo na pamet da bi to mogla biti dobra ideja?
