Prije osam mjeseci, na istom mjestu gdje će večeras Francuska i Portugal igrati najvažniju utakmicu generacije, svoj mali kombi parkirao je šezdesettrogodišnji ManuelColacoDias. Parkirao se u blizini ulaza H, svoje putnike ispratio na prijateljsku utakmicu Francuske i Njemačke, a on je ostao na ulici, da upija atmosferu. Diaz je obožavao nogomet; bio je veliki navijač Sportinga iz Lisabona. Nekoliko minuta navijači na Stade de France čuli su prvu od tri eksplozije. Manuel Colaco Dias, Portugalac koji je četrdeset godina živio u Francuskoj, bio je prva žrtva napada na Pariz.
Dvadeset minuta kasnije trojica naoružanih ljudi ušli su Batacalan teatar i počeli pucati po posjetiteljima koncerta američkog banda Eagles of Death Metal. Francuska i Njemačka igrali su prijateljsku utakmicu, navijači i igrači na Stade de Franceu nisu ni slutili što se dešava. AntoineGriezmann je nakon osamdeset minuta utakmice zaslužio pljesak publike dok je izlazio s terena. Nije ni sanjao da se u isto vrijeme njegova sestra bori za život u Batacalanu. MaudeGriezmann se spasila, stotinu i trideset Parižana - među njima i Manuel Dias - nije.
Ratno stanje
Francuska je u ovaj turnir ušla u ratnom stanju. Strah i danas postoji, i ovo je zemlja koja živi s njim i sa svim problemima. Međutim, prava priča ovog turnira jeste pobjeda ljudskosti i ideje zajedništva.
Manuel Dias i njegova obitelj u Francusku su došli sedamdesetih godina prošlog stoljeća, bježeći pred huntom. Istim putem pošlo je još stotine tisuća Portugalaca – više od 1.2 milijuna žitelja francuske ima portugalske korijene. Treća je to po veličini imigrantska zajednica u ovoj zemlji; tek je nešto više – ne i previše - Alžiraca i Marokanaca. Večeras kada obje momčadi istrče na Stade de France, koji se nalazi u pregrađu Saint Denisu, biće to povratak u rodni kraj za samo jednog nogometaša.
Raphael Guerreiro rođen je i odrastao nekoliko stotina metara od današnjeg stadiona; produkt je Clairefontainea, igrač koji je karijeru gradio u Caenu i Lorientu. Njegova obitelj u Francusku se s juga Portugala doselila još kada je Raphaelov otac bio maleni dječak; on će pak večeras igrati za Portugal.
Večeras će dres Portugala nositi i AdrienSilva, koji je rođen u Angoulemeu, mjestašcu u blizini Bordeauxa. Na klupi će sjediti rezervni vratar Anthony Lopes, čiji rodni list za mjesto rođenja ima Givors, još jedan mali gradić pored Lyona. Još šest nogometaša Portugala rodilo se izvan domovine ili ima emigrantske korijene.
S druge strane, među dvadeset i tri Francuza – koji će jasno i glasno večeras otpjevati Marseljezu – jedanaest je nogometaša afričkih korijena, plus DmitriPayet koji se rodio na Reunionu, otoku u Indijskom okeanu. Momčad je to koju je do finala nosio AntoineGriezmann; šest pogodaka, među kojima i ona dva najvažnija protiv Njemačke.
Griezmannov djed Portugalac
Germanskog prezime njegov otac Alain je donio iz Elzasa, najistočnije francuske pokrajine koja graniči sa Njemačkom i Švicarskom. Alain je Isabellu Lopes upoznao u Maconu, gdje je Isabellin otac 1957. godine preselio kako bi radio kao građevinski radnik. Amaro Lopes u središnju Francusku došao je iz Pacos de Ferreire. AmaroLopes - Griezmannov djed - bio je Portugalac koji je, prije nego li je preselio u Francusku, igrao nogomet za istoimenu momčad u Pacos de Ferreiri. Nije igrao nogomet u svojoj novoj domovini; nije ni Antoine nikada profesionalni nogomet igrao u Francuskoj. Sa četrnaest godina je preselio u San Sebastian u Španjolskoj, i tamo u Real Sociedadu i Atletico Madridu, gradio karijeru.
Francuska je zemlja koja dio svoje nogometne tradicije duguje i Portugalu. Danas tamo postoji više od dvije stotine klubova koje bi imenom mogli povezati s Portugalom. Otac RobertaPiresa bio je Portugalac, baš kao i otac KevinaGameira. LillianThuram, koji je ušao u legendu s dva pogotka protiv Hrvatske, svoju karijeru počeo je u klubu Portugais de Fontainebleu. Klubu Portugalaca. A storija, potvrđuju to i Guerreiro, Silva ili Lopes, može ići i u drugom smjeru. I tako gotovo u svakoj od dvadeset i četiri selekcije koje su igrale na ovom natjecanju – gotovo svaka ima svoju pozitivnu vezu sa migracijama i migrantima i bez njih bi bila drugačija. Lošija.
Činjenica je da je Francuska danas podijeljena kao nikada prije. Čitava Europa je danas podijeljena kako još od vremena Berlinskog zida i čelične zavjese. No, iako će možda nekome – pogotovo onima kojima jednakost i multikulturalnost nikako ne odgovaraju - zvučati otrcano i potrošeno, nogomet je još jednom pokazao da je iznad svih granica i da priča različite, ali suštinski slične, savršene ljudske priče. I da pobjeđuje.
Od prvog dana ovo je bio turnir velikih priča i malih utakmica. I fer je da i tako završi.
