Sam Robson jedinstveni je sportski heroj čiji bi podvig s maratona u Londonu mogao poslužiti kao sjajan predložak za film. Nakon što je tri sata i 45 minuta trčao po Londonu, odlučio je nastaviti utrku i to do svog 159 kilometara udaljenog doma u Cambridgeshireu.
Nakon 'jogginga' od dvjestotinjak kilometara, čovjek koji je pomaknuo granice ljudske izdržljivosti postao je planetarno poznat.
"Za većinu je ljudi cilj kraj utrke, a za mene je tek početak. Ako govorimo o umoru, moje su se noge osjećale prilično dobro i najveći problem mi je zapravo bio što sam morao jesti u trku kako bih nadoknadio kalorije koje sam izgubio. Naravno, stajao bih na trenutke samo kako bih bočicu napunio vodom, ali ne dugo jer su mi se noge počele grčiti. Nisam se mogao dugo odmarati", otkrio je nevjerojatni 28-godišnjak engleskim medijima.
Ispada da mu je teže bilo prestati trčati nego nastaviti, pa je tako i učinio.
"Kada sam došao kući bio je to poseban osjećaj, ali bio sam i prilično iscrpljen", rekao je Robson, nakon što je stigao kući, 25 sati nakon završetka londonskog maratona.
Dan poslije već je bio kao novi.
"Kada sam se probudio u utorak osjećao sam se iznenađujuće dobro. Malo me je bolio kuk, ali sada je sve dobro. Noge su mi također dobro", rekao je nakon 29 sati neprekidnog trčanja.
Robson je inače, sve to napravio kako bi prikupio donaciju od 4.000 funti za Udruženje epileptičara, bolesti od koje i sam boluje od 12 godine.
"Osim trčanja noću, najteže mi je bilo što sam morao stajati svakih sedam minuta na kontrolnim točkama. Bilo je teško vraćati se u ritam, ali sam uspio. Oko tri kilometra prije kuće, počeo me je izdavati kuk, ali napravio bih sve ponovno. Činjenica da je ovo moj prvi maraton me posebno veseli", zaključio je Robson nakon što istrčao dodatnih 25 sati i 15 minuta nakon regularnog maratona.
