Balić je do Wetzlara igrao isključivo u hrvatskim i španjolskim klubovima, a u sutonu karijere se napokon našao u najjačoj svjetskoj ligi. Bio je to, kako sam tvrdi, odličan potez.
"Svi dosadašnji dojmovi su sjajni. Ovdje u Njemačkoj se igra rukomet drugačije razine, intenzivniji i fizički zahtjevniji nego u drugim zemljama. Zbog toga možda ponekad pati taktički dio. Sjajno je što gotovo uvijek igramo u punim dvoranama. Ljudi ovdje vole rukomet, a to nije svugdje slučaj", naglasio je umirovljeni hrvatski reprezentativac i priznao:
"Dolazak u Njemačku za mene nije bio velik, već najvažniji korak. Želio sam jednom zaigrati u najjačoj ligi na svijetu, a Wetzlar mi je pružio tu priliku. Sjajno je i što sam u Njemačkoj upoznao drugačiji tip rukometa, a u klubu imam profesionalno okruženje, dobre trenere i suigrače."
//www.youtube.com/embed/InJanifLWU0
Osvrnuo se 35-godišnjak i na kvalitetu života u Njemačkoj, te otkrio što mu najviše nedostaje.
"Puno mi se stvari ovdje sviđa. Ljudi su u Wetzlaru puni poštovanja, stvarno su krasni. Okruženje je predivno, kvaliteta života je visoka, a klub se dobro odnosi prema igračima. Jedino što mi nedostaje je more. Rođen sam na moru i živio sam tamo 20 godina. Srećom, imamo dugačak ljetni odmor, pa nekoliko tjedana mogu uživati u moru i napuniti baterije", istaknuo je Splićanin.
Na pitanje koji dio tijela najviše boli čovjeka nakon napornih priprema i ima li kakvih trikova za 'preživljavanje' dugačke sezone, Balić je odgovorio:
"Sve boli! No, za igrača mojih godina je to sasvim normalno jer je rukomet sport pun borbe u kojem uvijek moraš ići do fizičkih limita. Nemam nikakvih trikova, već samo veliku ljubav prema sportu. Volim biti na terenu i zadovoljstvo mi je igrati jer to gura moje tijelo i um prema naprijed."
