Preminuo legendarni Dinamov vratar

U Zagrebu je u 88. godini umro legendarni rukometni i nogometni vratar Branko Kralj, koji samo zbog pojave velikog Vladimira Beare nikada nije dobio pravu šansu na golu državne reprezentacije.

Branko Kralj rođen je u Zagrebu, 10. ožujka 1924. godine. U srednjoj školi postao je rukometni vratar, a na rukometnoj utakmici njegov talent je prepoznao poznati nogometni trener i član uprave Concordije Bogdan Cuvaj koji ga je pozvao u juniorsku selekciju Concordije u koju je došao 1937. godine. Prvi trener u Concordiji bila mu je Zdenka Kunšten, tada istaknuta igračica Hazene. Kao rukometni vratar branio je Kralj u Građanskom, a zatim i u Concordiji gdje je istovremeno bio rezerva Zvonimiru Monsideru i zato je rijetko branio za seniorsku momčad Concordije.

U rukometu, kojeg je sasvim napustio 1950. godine, izborio je i status reprezentativaca Jugoslavije. Od 1950. nastupa za Borac koji je tada igrao u drugoj ligi, ali zavaljujući pouzdanom Kralju uskoro postaje prvoligaš koji mijenja ime u NK Zagreb. U ljeto 1952. godine Branko Kralj pristupa Dinamu koji je u to vrijeme imao već tri odlična vratara: Branka Stinčića, Vladimira Majerovića i Slavka Arnerija. Dolaskom Kralja u Dinamo, Arneri napušta plave, pa su u konkurenciji za dres s brojem jedan ostali Majerović, Stinčić i Kralj, koji se u sezoni 1952./53 često mijenjaju U prvenstvenoj sezoni 1953./54., Branko Kralj preuzima primat na golu Dinama postaje prvi vratar i brani u vrhunskoj formi, a Dinamo po drugi put osvaja titulu prvaka Jugoslavije. Tada je stigao i poziv za reprezentaciju. Od 1954. do 1955. godine Branko Kralj, kao nogometaš Dinama tri puta je nastupio za reprezentaciju Jugoslavije. Debitirao je u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Turske u Sarajevu, 17. listopada 1954. godine, kada je Jugoslavija pobijedila sa 5:1., a Kralj je u 66. minuti na golu zamijenio Bearu.

Posljednji put dres reprezentacije Jugoslavije nosio je također u prijateljskoj utakmici, ovog puta u Dublinu, 19. listopada 1955. protiv domaćina Republike Irske u utakmici u kojoj je Jugoslavija pobijedila domaćina sa 4:1, kada je umjesto Beare, ušao u igru u 85. minuti utakmice. Vrijedno je spomena da je i u drugoj od ukupno tri utakmice koliko je Branko Kralj branio za reprezentaciju Jugoslavije na golu zamijenio Vladimira Bearu. Dakle, tri nastupa za reprezentaciju, tri ulaska u igru umjesto Vladimira Beare.

Sudionik je Svjetskog nogometnog prvenstva 1954. godine u Švicarskoj.

Branko Kralj je u tandemu sa Bearom bio standardan član reprezentacije Jugoslavije. Beara je tada bio zasigurno jedan od najboljih vratara svijeta, pa je Kralj bio vječita rezerva. Ostat će zapamćeno da je Branko Kralj bio rezerva Vladimiru Beari, čak 33 puta.

Kada je imao svoj dan i bio u punoj formi, popularni King, bio je gotovo nesavladiv. Zbog jedne teže povrede, nakon 165 utakmica za Dinamo povukao se s nogometnog terena 1957. godine i prepustio gol Dinama tada mladom Gordanu Iroviću, koji je nastavio tradiciju odličnih čuvara mreže Dinamova gola.

Poslije povlačenja sa nogometnih terena, Kralj se posvetio poslu u privredi, jer je po struci bio diplomirani ekonomista. Istovremeno, nastavio je i sa nogometnim aktivnostima i u Dinamu je obnašao razne dužnosti. Bavio se i sportskim novinarstvom i publicistikom te objavio knjige: "Vratari koji se pamte" i "Sa Dinamom na četiri kontinenta".

Mnogi ljubitelji nogometa ne znaju da je Kralj bio veliki ljubitelj glazbe. Bavio se jazz – glazbom, svirajući na usnoj harmonici. Imao je i svoj orkestar s kojim je snimio desetak ploča, kao i CD sa poznatim zagrebačkim solistima. Snimao je i glazbu za razne igrane i crtane filmove. Pored glazbe gajio je i ljubav prema tehničkoj kulturi. Bio je organizator i član Narodne tehnike Hrvatske preko 60 godina. Kao inovator, proglašen je počasnim predsjednikom Hrvatske zajednice tehničke kulture. Dobio je i naziv viteza Belgijskog kraljevstva za inovacije i ostavio dubok trag društvenom i gospodarskom životu Zagreba i Hrvatske.

Komemoracija legendarnom vrataru bit će u petak, 21. prosinca u Plavom salonu stadiona u Maksimiru, a posljednji ispraćaj istog dana u 12,10 na Mirogoju.