Jedan od najvećih boraca u svijetu sporta zasigurno je skakač u dalj Filip Pravdica. U karijeri je lomio oba kuka, dva mjeseca je hodao na štakama, a sada je srušio hrvatski rekord star 22 godine i izborio plasman na Olimpijske igre u Parizu.
Da sportska pravda zaista postoji, dokazao je Pravdica. Ovaj 28-godišnji Riječanin lomio je oba kuka, ove sezone je doživio rupturu kvadricepsa, ali nije odustao i zasluženo je izborio vizu za Olimpijske igre u Parizu.
"Naravno da sam uzbuđen. Nastupati na Oimpijskim igrama je san svakog sportaša. Tu jednostavno ne mogu pokazati sreću koju sam imao kada sam ostvario tu normu. To je bilo fenomenalno", kaže nam Pravdica
A ta je norma došla je na specijalan način. Pravdica je na mitingu u Kranju srušio hrvatski rekord star čak 22 godine. A koliko je skok od 8,35 metara ozbiljan rezultat, govori i činjenica da je za zlato na Olimpijskim igrama u Londonu bilo dovoljno skočiti čak četri centimetra kraće.
"Fenomenalan osjećaj. To je bila akumulacija 15 godina rada u realno jednom skoku. Mislim da još uvijek nisam toga svjestan. Sve će mi to sjesti s vremenom, kako godine budu prolazile mislim da će mi taj rezultat malo doprijeti do mozga", dodaje na Pravdica.
Ali prije Olimpijskih igara pred Pravdicom je još Europsko prvenstvo koje u Rimu počinje za tjedan dana. Cilj je, kako kaže, izboriti plasman u finale, među 12 najboljih. A sve više od toga za Filipa bi bila premija.
"Cilj je definitivno finale. Izboriti finale je teško za svakog sportaša. I za Sandru Perković i za Blanku Vlašić i za sve ostale sportaše. Svi uvijek kažu kako su kvalifikacije najteže za proći, a ako Bog da da upadnem u to finale, samo je nebo granica", kaže Pravdica
A osim skoka u dalj Pravdica je svojedobno bio i sprinter na 100 metara. A danas, uz to što je olimpijski sportaš, također je i diplomirani kineziolog, trener atletike i kondicijski trener u NK Lokomotivi.
"Skužio sam kako da mi dan ima jedno 36 sati, odgonetnuo sam tu formu. Šalim se. Od ujutro u 8 do 10 navečer ja sam van kuće. Sve mi je podređeno tome i nažalost tu puno stvari pati. Cura me tu i tamo istuče kad dođem kasno doma i to je to", priča Filip koji je dokaz kako u sportu nikada ne treba odustati, čak ni nakon najtežih ozljeda. A teško je uopće zamisliti kakva bi to priča bila da čovjek koji je lomio oba kuka u Parizu uzme olimpijsku medalju. Zašto ne, ionako je ovo priča o čovjeku koji nemoguće pretvara u moguće.
