"Prvo sam mislio da nema šanse da dođem ovamo. Neću vam lagati, došao sam zbog novca, ali i zbog avanture. Naravno da sam se u početku bojao kada sam vidio da ljudi uokolo hodaju s oružjem, nose ga čak i poštari! Nakon nekog vremena ipak sam se naviknuo", priča Gullit.

Terek iz Groznog osnovan je 1946., a prije tri godine sagrađen je novi stadion s 30.000 mjesta. Na prvoj utakmici klub je sretnog gledatelja nagradio novom ladom. Predsjednik kluba Ramzan Kadirov ujedno je i predsjednik Čečenije.

Legende su se nedavno okupile upravo u Groznom

"Nemam posla s Kadirovom jer me ne plaća on nego sponzori. Tako se mogu distancirati od politike", kaže Gullit.

Kada je u veljači došao u Grozni, shvatio je da nije pogriješio. Njegovo ime bilo je na svakom uglu. Od njega se ove godine očekuje da Terek dovede među osam najboljih u ruskom prvenstvu.

"Nemamo pomoćno igralište, a trenirati moramo na tuđim stadionima. Baza nam je u Kislovodsku, pa na domaće utakmice moramo putovati 150 kilometara. Ali, nema mjesta žaljenju", rekao je Gullit kojem se čečenska epizoda zasad sviđa, no priznaje kako je usamljen.

"Najveći problem je jezik. Nedostaju mi prijatelji. Gdje god sam dosad živio, uvijek su mi dolazili u posjet, ali ovdje nitko ne želi doći. Zato mi je ponekad dosadno, nemam s kime otići ni na piće".

Ipak, naglasio je da je u Čečeniji zadovoljan, osobito kad se sjeti najgoreg razdoblja karijere, boravka u Los Angelesu.

Vezani članak:

arti-201105120843006