Poznati bosanskohercegovački trener Vahid Vaha Halilhodžić trenutno odmara u Dubrovniku sa svojom obitelji. Već godinama dolazi na odmor u Makarsku gdje ima kuću i gdje se osjećakao doma, a jučer je skočio do Dubrovnika, malo 152 km južnije, gdje, pak, posjeduje vilu...
Svašta je prošao
Upravo u Makarskoj, u Dalmaciji, počela je njegova priča u Dinamu, klubu kojeg uz Velež i jedino prati s ovih naših napaćenih prostora, u koje se on kao persona jako dobro uklapa…
Svašta je u životu prošao Vaha. No, i onda kad je bilo teško, Vaha je znao da će uspjeti. Krenuo je od dna, jer nije imao ništa. U Mostaru ga je zahvatio rat u kojem je ostao bez kuće, butika, kafića, tatine radionice... Umalo je i poginuo.
Obitelj je nakon toga odveo u Pariz, u garsonijeru od 27 kvadrata, koju je ranije kupio onako usput, da se nađe kad navrati, a koja im je postao dom. Nisu mu priznali ispite iz trenerske škole iz Sarajeva pa je morao polagati sve iznova.
"Nije bilo uvijek lagano, iako moja trenerska priča ima sretni završetak. Sadašnjost mi je znala biti teška. I taj prokleti rat u kojem sam u 42. ostao bez ičeg, iako sam bio imućan čovjek u jednom momentu. No, morao sam sve ispočetka", kazat će Vaha. Njegov veliki intervju za portal Net.hr prenosimo u cjelosti...
Tijekom karijere kao trenera prve momčadi u Dinamu, otkrio je jednog mladića kako rastura u mlađim selekcijama kluba. Njegovo ime je Mateo Kovačić. Kad ga je Vaha uočio i dao mu šansu u prvih 11 Dinama, imao je tek 16 godina.
'Kovačića sam ja prvi stavio u prvu momčad Dinama'
"Za Matea Kovačića sentimentalno sam vezan. Ja sam ga prvi stavio u profesionalne vode visokog nivoa kad sam bio u Dinamu. Njegovu karijeru pratim. Sve ovo što se sad s njim događa, njegov razvoj, sposobnost da igra za velike momčadi i osvaja naslove, pokazuje da je to igrač velikih kvaliteta i mogućnosti. Real, Chelsea, Dinamo, sad City… Ovo je sad za Matea još jedan veći nivo u Cityju. Ipak će igrati za službenog prvaka Europe koji igra upravo na način koji odgovara Mateu - sa puno pasova, izmjena mjesta, da će to njemu odgovarati jer upravo je on sposoban napraviti dubinske pasove. I sa loptom, jer on ima kapacitet duple akceleracije da probije liniju, ali i imatu dobru dubinsku loptu po zemlji, koja je vrlo zanimljiva za igrače kakve imaju Građani", kazao je u uvodu Vaha Halilhodžić.
Danas je Mateo elitni hrvatski nogometaš koji je nedavno završio u redovima prvaka Europe, osvajača Premier lige i FA kupa Manchester City kod Pepa Guardiole. Kova ima iskustvo igranja i osvajanja naslova i s Real Madridom (tri naslova prvaka Europe) i s Chelseajem (jedan osvojeni naslov prvaka Europe).
Kova je već sa 27 godina došao do svojeg četvrtog naslova prvaka Europe u Ligi prvaka, a tome može pridodati i jednu osvojenu Europsku ligu, uz brojne naslove prvaka u državama u kojima je igrao.
"Kovačić na tom nivou koji ga čeka u Manchester Cityju može pokazati još veći nivo svoje individualne kvalitete. To je osobni dobitak i za njega i za klub", naglašava Vaha koji nas je, kao u nekom vremeplovu, vratio u sezonu 2010./2011. kad je vodio prvu momčad Dinama. Priča o njemu i Mateu Kovačiću ide ovako…
'Protiv Dragovoljca je krenula Kovačićeva seniorska karijera'
"Brzo sam otišao, ali sam i vrlo brzo shvatio neke stvari glede Matea Kovačića. Poslije jednog treninga prisustvovao sam utakmici mladih igrača i vidio sam tog momka. Pitao sam 'tko je taj momak?' Rekli su mi on ti je Mateo Kovačić. Nakon toga, odlučio sam ga otići pogledati na jednu važnu utakmicu mlađih kategorija. Vidio sam momak koji je nadrastao te dobne skupine za koje je igrao, iako je fizički bio dosta slabašan. No, njegova vizija igre, promjena ritma, dubinska lopta, poznavanje igre posebno u ofenzivnom dijelu… Primjetio sam kod njega jednu zrelost već onda u ponašanju u svojoj igri. Rekao sam mu za sedam dana da dođe na trening s prvom ekipom. Proveo je s dečkima Mateo dva do tri tjedna. Odmah sam mu dao da zaigra u utakmici protiv Hrvatskog Dragovoljca u Kranjčevićevoj u kojoj je i postigao gol. Tako je krenula njegova karijera. Protiv Hrvatskog Dragovoljca, na dan utakmice 2010. je bilo kišovito vrijeme. Neki su mi govorili kako je slabašan, a ja sam baš u toj utakmici odlučio iskoristiti priliku i probati ga, ustoličiti u prvoj ekipi Dinama jer smo uvjerljivo bili na prvom mjestu."
To je bio trenutak da se Kovačiću ukaže povjerenje, kao što se to radi s mladim igračima. Bio je Vaha skeptičan samo zbog Mateove krhke građe. Mateo je ušao u 20. minuti umjesto ozlijeđenog Tomečaka čime je postao najmlađi Dinamov debitant u HNL-u. Imao je samo 16 godina i 198 dana. Dogodilo se to 20. studenog 2010. i Dinamo je u tom dvoboju slavio sa 6-0.
"Bio je baš slabašan, tad još dijete. Bojao sam se ozljeda. Koliko je tad Mateo imao godina? 16 i nešto… Bio je najmlađi nogometaš ikad tad koji je zaigrao u HNL-u i još zabio gol. Odmah su o Mateu počeli pričati i pisati novi Maradona, Modrić, ovo ono, dizati ga u nebesa i pjevat mu hvalospjeve zbog visoke kvalitete u tim mladim, tinejdžerskim godinama. Sjećam se, govorili su kako je on novi Boban. Imao sam s njim razgovore i on je u njima pokazivao još tada kao dijete ozbiljnost. Bio je vrlo zreo za svoje godine. Rekao sam mu Mateo, pazi s novinarima, zahvali im se… Nisam mu dao da još priča s novinarima jer je bio premlad, a našao se u fokusu jednog hypea o sebi. Štitio sam ga. On je čak bio jedna mala atrakcija, senzacija, bilo je puno poziva. Objasnio sam mu kako stvari stoje, da treba tek postati igrač, da je još jako mlad. Objasnio sam mu što ga očekuje sve još poslije."
Nažalost, nije Vaha dugo vodio Matea Kovačića, trenirao ga i imao u prvoj momčadi Dinama jer je ubrzo napustio klub nakon svađe sa Zdravkom Mamićem. Ako šest mjeseci ga je vodio, čak i manje od toga…
"Koliko je to utjecalo na njegovu karijeru što sam ga ja u jednom kraćem periodu trenirao u prvoj momčadi Dinama stvarno ne znam, ali siguran sam kako je tad sve počelo. Mateo je bio najmlađi igrač koji je zaigrao u HNL-u i pritom dao gol. Naši su se putevi razišli, ali nastavio sam pratiti njegovu karijeru. Gledam kako i gdje igra, kad imam mogućnosti", govori Vaha.
'Gvardiol će uskoro biti jedan od najboljih stopera svijeta'
Sve što se događa oko Matea Kovačića i Joška Gvardiola, kojeg ozbiljno povezuju s Cityjem, potvrda je za Vahu kvalitete hrvatskog nogometa, ali i njih osobno…
"Nije to ništa čudno. Hrvatska je bila viceprvak svijeta 2018. i dva puta brončana 1998. Francuskoj i 2022 u Katru. Godinama Hrvatska drži visoki nivo igrača, igre i uspjeha i njene generacije zadivljuju nogometni svijet. Gvardiol će uskoro biti jedan od najboljih stopera svijeta, gledajući i obrambeno i napadački u tom segmentu igre. Danas sve ofenzivne akcije kreću i počinju sa pasom od srednjeg stopera - braniča. Tu on dobro igra. Vidio sma par puta da zna s loptom iznijeti i pritom osvojiti 30-40-50 metara i onda odigrati ključni potez. To je jedna kvaliteta više. To ga svrstava u među najbolje središnje stopere svijeta."
Vahid je tijekom karijere imao teške i uspješne, sretne dane. S Veležom je 1981. osvojio Kup maršala Tita pobjedom nad Željezničarom 3-2, a navijači su ga nosili na rukama i slavili ga kao junaka. Taj uspjeh i dan danas se prepričava među starijim pratiteljima nogometa s ovih prostora prošale Jugoslavije, a rado ga se sjeća i Vaha.
Prokletstvo SP-a
Međutim, ima peh sa Svjetskim prvenstvima koji ga prati još iz igračkih dana. Prema Vahi, tada su gurali u reprezentaciju igrače Crvene zvezde i Hajduka pa i kad je dobio priliku s klupe, bio je bezvoljan i niije se nametnuo. A posebno ga boli što ga izbornik Miljan Miljanić nije vodio na Svjetsko prvenstvo 1982.
Godinama kasnije, tvrdi Vaha, Miljanić mu se ispričavao što ga nije vodio, priznao da je pogriješio.
Prokletstvo SP-a nastavilo se i u trenerskoj karijeri. Halilhodžić je, naime, kvalifikacije prošao s četiri reprezentacije, ali samo je jednu i odveo na SP, Alžir 2014., a triput je dobio otkaz uoči SP-a!? Kad je vodio Obalu Bjelokosti 2010., u Japanu 2018. i Maroku 2022. prošle godine uoči Mundijala u Katru. To ga je posebno pogodilo…
"Tri puta da ti netko odstrani, uzme ti pravo koje si stekao svojim radom, rezultatima, da ti uzme mogućnost da braniš svoje kvalitete i rad na Mundijalu. Nikad se to nikom nije dogodilo. Čitav moj život je bio takav. Jedna amplituda - rolecoster uspjeha i neverojatnih životnih priča. Događale su mi se svakakve stvari i kao igraču i kao treneru. Tri puta su mi oduzmali momčad pred sam početak Mundijala. To je nešto što je neshvatljivo. Kad tako nešto gledaš, samo taj detalj, pa netko će reći da nešto nije dobro samnom."
Halilhodžić nadalje priča...
"No, ja sam svoj posao radio do kraja i najgore u svemu tome što sam imao uspjehe. Bilo je tu i rekordnih rezultata i postignuća na tim putovima prema SP-u. Neke druge okolnosti su utjecale da predsjednici Saveza mene maknu prije turnira. Što mislite kako je to tri-četiri godine raditi na jednom projektu, svog sebe utkati u njega, ostvariti planirano, ispuniti ciljeve i nadmašiti ih i onda ti netko kaže da mu ne trebaš. Stvarno je to teško shvatiti i podnijeti. U bivšoj državi proglašavan sam najboljim igračem, a u mlađim selekcijama 1978. bio sam proglašen i najboljim igračem Europe. Onda kad je Jugoslavija osvojila prvenstvo Europe za mlade do 21 godine. Tu smo Zajec i ja bili malo stariji, pa sam proglašen najboljim igračem Europe i bio najbolji strijelac. Unatoč tome, vrlo sam malo igrao za reprezentaciju na SP-ima. Odigram sve utakmice u kvalifikacijama i kad je došao SP, mene promijene kao centarfora i neke druge stavljali ispred mene. Baš s Mundijalima nisam imao sreće ni kao igrač ni kao trener. To su te moje traume koje su ostavile traga u mojom razmišljanjima, ali to je tako."
Maroko poseban ožiljak na srcu
Maroko je posljednji ožiljak na njegovu trenerskom srcu, ali posebno bolan…
"Ovo što se dogodilo s Marokom jako mi je teško palo, jer 3 godine i 2 mjeseca jako sam naporno i požrtvovno radio kako bi stvario tu reprezentaciju koja je došla do polufinala Mundijala i igrala za broncu protiv jedne Hrvatske. Svaki posao koji sam obavljao, obavljao sam ga s puno profesionalnosti. Za mene je interes ekipe uvijek iznad interesa pojedinca. Kod mene pojedinac, ma da ne znam akve kvalitete ima, ako se ne uklapa u momčad i kolektiv, u filozofiju grupe, teško može nastaviti igrati, raditi samnom. Kod mene je to drugačije, neki treneri mogu to podnositi, ali ja ne. Imam načela od kojih ne odstupam i zbog kojih sam tri puta propustio nastup na pošteno izborenim Mundijalima."
Rat nikad neće zaboraviti….
"Za vrijeme rata kad sam bas svega ostao imao sam veliku familiju, imam je i dan danas. Roditelji, braća, i tada sam im pomagao koliko sam mogao. Ali, za mene je bilo teško početi praktički od nule opet ispočetka. Trenersku diplomu koju sam ima iz Sarajeva nije mi bila priznata. I tu sam morao ispočetka. Život mi je bio isprepleten raznoraznim poteškoćama, peprekama koje sam u trenerskom poslu, ali i životu, znanjem uspio prevladati, prebroditi."
Halilhodžić je rekao:
"Kao i igrač i kao trener imao sam izvanrednih uspjeha, ali možda jedna mala mrlja u mojem razmišljanju što nisam išao u neke velike klubove jer sam dao obećanja nekim drugima u tom momentu. Mislim da sam mogao, imao mogućnosti i kapacitet voditi najveće europske klubove. Bila mi je želja da s nekim klubom osvojim Ligu prvaka, kao što sam trijumfirao u Africi. Mojom greškom, nisam se uključio u te neke projekte - bizarno, ali nikad u karijeri nisam imao menadžera - koji ti stvaraju i rade kontakt. Mene su zvali prijatelji uglavnom - dođi ovdje, dođi ondje… Gazio sam i išao kroz karijeru bez nekog pravog cilja i plana. Danas moraš imati plan kao igrač i trener. Neke ponude koje sam prihvatio možda sam ih trebao odbiti. Takav vam je moj život, isprepleten svime."
Otkrio je i nevjerojatan detalj u Maroku:
"U ugovoru s Marokanskim nogometnim savezom pisalo mi je polufinale SP-a! Evo, to smo i napravili. No, kakva ti je satisfakcija u tome što i je reprezentacija koju si ti praktički stvario osvoji 4. mjesto?! Kad sam pričao s njima, diskutirao, rekli su mi s Alžirom si bio u osmini finala SP-a, u Kataru je četvrtfinale naše. Ah, kažem ja, možete staviti i polufinale pa ćemo pokušati. Tako je u ugovor stavljeno polufinale SP-a. Tako je i bilo na kraju. Jednog dana kad se možda i vidimo taj ugovor ću vam pokazati jer ga imam, da vidite da ne pričam bajke. Ludost bi bila i glupost da to spominjem. Ali eto, to se dogodilo."
Kako je iz Makarske došao u Dinamo?
Možda niste znali, ali Vahin dolazak u Dinamo usko je vezan za Makarsku. Naime, za vrijeme jednog ljetovanja prišao mu je čovjek i rekao da bi ljudi iz Dinama htjeli razgovarati s njim. Bili su to Zdravko i Zoran Mamić.
"U Makarskoj vam imam kuću od 1981. Od tada sam vam ja u Makarskoj. U Makarskoj sam 42-43. godine. Tu je i bio uspostavljen kontakt. U početku nisam mogao vjerovati, niti pomišljao nisam da ću jednog dana trenirati Dinamo. Došlo je do kontakta, u Makarskoj su mi dakle pristupili, a u jednom restoranu kod Šibenika - kod Skradina - ondje smo se sakrili (Zoran, Zdravko i Vaha op.a) i popričali. Bilo je dva sata popodne i velika vrućina."
Halilhodžić tu nije stao nego je nastavio otkrivati detalje…
"Kako imam puno prijatelja koji navijaju u Hercegovini, Mostaru, došlo je do eksplozije poziva i nagovaranja da preuzmem Dinamo, oni su i utjecali na tu moju odluku. Ne žalim zbog toga. Deset izvanrednih mjeseci sam proveo u Dinamu. U Zagrebu sam divno primljen, neću to nikad zaboraviti. Baš gospodski grad. Završilo se kako se završilo s Dinamom, ali to se događa u sportu. Osvojili smo duplu krunu, uvjerljivo, jedino mi je žao što nismo prezimili u Europi i dočekali proljeće u jednom europskom natjecanju."
'Lijepo mi je bilo u Dinamu, unatoč završetku'
I dan danas žali što s Dinamo nije prezimio u Europi. Tako blizu, a tako daleko…
"Kad je Dinamo igrao protiv PAOK-a, teren je bio zaleđen. Preko noći se zaledio i tu utakmicu moji igrači igrali su protiv Grka po zaleđenoj podlozi. I neriješen rezultat bio je dovoljan da idemo dalje, ali smo slučajno izgubili tu utakmicu od momčadi koja nam nije niti jednom prošla centar. Slučajno su šutirali prema golu i zabili. To je jedina mrlja koja mi je malo kao sol na ranu, koja malo iritira. Temperatura je tada bila -16. Stadion je u Maksimiru bio pun, a više od polovice je bilo navijača Dinama iz Bosne i Hercegovine. Najviše mi je bilo krivo što nisam pobijedio zbog tih navijača. Oni su došli u Zagreb zbog mene i Dinama. Lijepo mi je bilo u Dinamu, taj period nikad neću zaboraviti", zaključio je Vahid Halilhodžić.
