"Vidjeli ste da u ova zadnja tri dana niste imali kontakt sa mnom. Iako se ja nisam skrivao. Ja sam još nekoliko dana prije promijenio broj telefona. U subotu ujutro sam normalno došao na stadion, namjerno sam išao u svlačionicu putem da me svatko može vidjeti. A ne da se sakrijem. Došao sam normalno jer je to moja obaveza i posao. Da vidim što se događa s klubom u delikatnom trenutku. Ušao sam u svlačionicu, pitao je li došao gospodin Halilhodžić, rekli su mi da nije.
Rekao sam da će Halilhodžić voditi trening ako dođe, ako ne da će voditi Tot. Pričao sam s igračima da bi im objasnio što se događalo u poluvremenu utakmicu. Rekao sam im da je povod mog dolaska ispod južne tribine bio da im kažem što mislim o njihovim igrama, o glasinama, bilo je to kratko obraćanje gdje sam rekao da uzmu odgovornost za klub.
Nakon toga sam otišao iz kluba, otišao kući. Ni s kime nisam imao u tri dana nikakav kontakt, osim u operativnoj razini sa sportskim direktorom, mojim bratom. Nisam otišao u Zenicu na utakmicu Čelik – Široki Brijeg...
"Od kuda krenuti? Od nekoliko minuta prije početka utakmice Inter – Dinamo. Sjedio sam kao i uvijek u loži, momčad i trener su izlazili na teren. Konačno je i trava bila zelena, bila je prekrasno vrijeme. Silno sam patio što sam na tribinama vidio ne više od 300 gledatelja. Vidio sam moju momčad i mog trenera koji je gledateljima pljeskao i mahao, susreli su nam se pogledi, iako je on bio na klupi, a ja visoko u loži. Rukama smo se pozdravili, čak sam mu poslao i pusu. Do mene je sjedio i Bandićev zamjenik Zeba, i on mu je mahnuo.
Utakmica je počela, ja vam ne mogu opisati moje stanje kako sam se osjećao prvih trideset minuta. A to je nešto najsramnije što s emeni događalo. Inter je pet puta pucao na gol. A Dinamo nije došao do gola. Užasno me to vrijeđalo, a bio sam ogorčen na igrače, samo na igrače".
'Pa normalno je da ja Vahi uđem u svlačionicu!'
"Deset minuta prije kraja poluvremena protiv Intera, bio sam ispod juga, tamo je bio Mario Petrović, fizioterapeut momčadi. Ja sam se odmah sakrio u sobu oružara, nasuprot kabine igrača. Rekao sam 'Mario, vodi računa da me nitko ne primjeti, šapni na uho Halilhodžiću da sam ja ovdje i da ga želim vidjeti'.
I to se i dogodilo. Svugdje u svijetu djelatnik mog ranga u klubu može u svlačionicu. I vama je Halilhodžić to nekoliko puta rekao. Ja devet mjeseci nikad nisam bio na ručku s momčadi, na večeri prije utakmice, nikad nisam ušao u trenersku kabinu. I omogućio sam treneru sve uvjete. To je prvi period u mom radu u Dinamu da ja nisam dolazio u kabinu ili na objed s momčadi. Čak sam napustio i pripreme u Turskoj da ne bi došlo do konflikta, iako je za to bil ozbiljnih razloga. Mislio sam da je bolje da se maknem.
E sada, Halilhodžić dolazi do sobe za oružare, a ja u glavi, kunem vam se, nisam u snu mogao pretpostaviti da će se odigrati to što se odigralo. Moja je želja bila da se obratim igračima i da im kažem što ih ide, nije mi bila želja da bilo što da kažem treneru. Znajući Halilhodžia, bio sam visoko svjestan da se može dogoditi da mi on kaže kako nema smisla ići u svlačionicu. Druga varijanta je bila da on kaže: 'Izvoli'. Ja bih se obratio igračima, otišao bih i bilo bi sve u redu.
Maminjo nije izdržao da Vahu ne opiše i 'privatno'.
"Braća Mamić su se pretvorila u butlere Vahida Halilhodžića. U tom periodu je bilo barem tisuću ručkova i večera nikad se nije dogodilo da nije jedan od nas na ručku s njime, ili obojica.
Ja sam otac troje djece, radim cijele dane, ali sam se pretvorio u butlera. Vodili smo ga krojaču, frizeru, vodili smo ga svugdje ,namještali mu satelitske antene i osobno, ja sam plaćao iz svog džepa domaćicu koja je brinula o redu i čistoći njegovog stana. Vidjet ćete press klipinge i video zapise i konstatirati sve hvalospjeve koje je ovaj klub upućivao na adresu Halilhodžića. On nikad nije pohvalio niti jednog igrača ili člana uprave kluba. Bio je to one man show.
Dobro znate osim što je odbijao intervjue, osim što nije dolazio na press konfrencije, da nijedan igrači nije mogao dati intervju bez njegovog odobrenja ili autorizacije, pa i njegov intervju u hrvatskim medijima, osim kada je davao bosanskim ili francuskim medijima. Međutim, onda se događa ono na što ja nisam bio uopće pripremljen. Otvorena su vrata bila, te kad ja kažem da bih izdramatizirao koliko mi je stal, te da sve učinim da me Halilhodžić ne može odbiti. Kažem: 'Šefe, oprostite mi, pustite me da nešto velim igračima'.
A on, skida sako i veli mi: 'Nemoj mi više Zdravko, to si ti umišljaš...'
Ja nisam mogao vjerovati. Trebate se staviti u kožu predsjednika uprave kluba, što li je sve činio za tog trenera i klub, koji mu sramoti autoritet ispred momčad. Ja ne znam jesam li vam dovoljno plastičan, mene igrači ne vide, ja sam u sobi za oružare, a pitam njega. On potom pravi predstavu i ruši mi autoritet. Pravi muškarac to odmah prepozna.
Naravno, ja vam ne moram reći što dalje slijedi!
Nije bilo nikakvog fizičkog obračuna. Nije bilo nikakvog otkaza. Ako jedan čovjek od 40 ljudi u svlačionici veli da je bil ootkaza, neće to biti. Bilo je spominjanje majke, a to mi je žao i za to se ispričavam i za to nemam opravdanja. Svi obični građani Republike Hrvatske i ovdje, vi morate to osuditi, pa ćete razumjeti kak ose dva mjška pijetlića u svađi i adrenalinu ponašaju.
Istina je da je on izašao iz svlačioice, nisam mu ja mjerio korake, ali se on na pola koraka vratio i nas dva smo se susreli na hodniku. I sigurno je mogao čuti moje riječ igračima kada sam im rekao da nije fer njihov odnos prema igri. Halilhodžić je imao potpuno nesmetanu mogućnost da nastavi svoj rad, a ja sam poslije toga otišao kući.
Prije toga sam obavijestio Barišića i Vrbanovića, predsjednika i direktora, o svemu. Kada sam došao kući čuo sam da trener Halilhodžić ne želi doći na press konferenciju i da je glasnogovornici Morani rekao da više ne želi doći na press konferenciju i da nije trener Dinama. Srameći se i preuzimajući odgovornost za događaje u klubu, zamolio direktora Vrbanovića da veli što se dogodilo. To je apsolutno sve što vam ja imam reći. Jeste li rekli da više nije trener Dinama?
'Ne, nisam mu to rekao'.
Jeste li se vidjeli nakon toga?
'Nismo se vidjeli. Dinamo je preozbiljan klub da j eprofesionalna uloga trenera da je trener trebao dati izjavu pred kamerama. Nama to HTV i plaća. Trener je to po treći puta odbio'.
I što dalje?
"Halilhodžća ne zanima naša kup utakmica, ne bi inače sazivao press konferenciju ovdje".
Jesu li definitivno porušeni mostovi?
"Mislim da jesu".
Halilhodžić veli da se ne smatra trenerom jer mu je to rekao prvi operativac kluba?
"Ja mu to nisam rekao, ponavljam. On traži međuprostor kojeg smo mi iščitavali, gdje je tražio kako da ode iz Dinama i da dobije novac. Kako da pripremi javnost, a da mi velimo da je otišao najveći gospodin. To je nespojivo. Htio bih izbjeći sitne detalje. Još nešto. U subotu je Zorana mamića zvao menedžer Mate Jozipović s pitanjem je li klub spreman isplatiti nagrade za prvenstvo i Kup Halilhodžiću. Jozipović je rekao: Ne trebamo se kokošariti, onda ću ja predložiti Vahidu da se mirno dogovorite i da se raziđete ako Halilhodžić krene drugim putem. A onda Jozipović vama priča kako se Halilhodžić smatra još uvijek trenerom Dinama.
Nakon utakmice Zoran Mamić dobija SMS poruku od Slavka Tomića, Halilhodžićevog kuma, kojem je rekao da je posredstvom supruge Dijane Halilhodžić čuo što se dogodilo, te da je tu molba da razlaz prođe u civiliziranom tonu, bez repova. Slavko Tomić se potom opet javio i tražio sastanak Halilhodžića sa mnom i Zoranom.
Ja sam i dao dozvolu da se organizira presica Halilhodžića koju je imao prije mene. Posve je logično da javnosti odgovorimo na sva pitanja. Čuo sam da je Halilhodžić danas bio kod doktora, to mi je žao. Ako je bio u ozbiljnoj klinici 'Rebro', onda su mu tamo valjda pripisali lijekove, a on je tu lijekove tražio i u klubu.
Onda me i zatekao faks odvjetničkog društva 'Primorac i partneri'. Vidljivo je da je naš trener tražio predah da bi dobro osmislio svoju pravnu poziciju i naplatu možebitnih sredstava koje bi mu pripadali po ugovoru. Naravno da smo mi znali što će se događati. Jedini čovjek koji je predvidio svaku radnju jest Zdravko Mamić. Za mene nema nikakvih iznenađenja.
Sportski, ono što je najvažnije. Ja sam bio veliki zagovornik rada Halilhodžića. Nitko nije mogao vidjeti lošu riječ na rezultate Halilhodžića. Nemam tu primjedbe.
specijal-201102150360004-Dinamo specijal-201102150360004-Zdravko Mamić
Vezani članci:
arti-201105070057006 arti-201105070033006 arti-201105060844006
