Kada je Slaven Bilić napuštao Istanbul početkom lipnja, navijači Bešiktaša upriličili su mu dostojan oproštaj na aerodromu.
Nosili su ga na ramenima i odali mu priznanje za sve što je napravio za njihov klub. Zasigurno, West Ham je dobio jednu od najcool ličnosti među svjetskim trenerima. Čovjek sluša rock, svira gitaru, bio je član rock banda, istetoviran je, ima diplomu s pravnog fakulteta...
No, sve navedeno ne garantira uspjeh na nogometnoj sceni. Iako Bilić u principu nije osvojio ništa u trenerskoj karijeri, osim dvije velike pobjede s Hrvatskom nad Englezima u kvalifikacijama za EURO 2008. u Austriji i Švicarskoj, kao i veliki trijumf nad Liverpoolom u šesnaestini finala Europske lige prošle sezone, do kraja je vodio veliku bitku za naslov prvaka Turske s rivalima Galatasarayem i Fenerbahčeom.
Ne baš dobar košarkaš
Luka Modrić jednom je sjajno opisao Bilića:
"Njegova snaga je u vođenju momčadi. On se prema svojim igračima ophodi kao prema prijatelju, ali opet uspijeva zadržati autoritet. Jednom je mene i Vedrana Ćorluku vidio kako stojimo pokraj autobusa i dosađujemo se, kada smo još igrali za U-21 reprezentaciju. Dao nam je novac da odemo malo do grada. Nikad to nismo zaboravili".
Ova Modrićeva izjava najbolje dočarava o kakvom treneru i čovjeku se radi. Kao što odlično Bilićevu osobnost dočarava i situacija s jedne utakmice kada je svojem igraču onako simpatično kazao da ga poljubi u obraz, što je ovaj i napravio. Da, baš Bilić ima baš "frendovski" odnos sa svojim nogometašima. A opet, i trenerski, autoritativni.
"Svakim danom učiš, napreduješ tako da gledaš utakmice, čitaš knjige ili samo kad razgovaraš sa svojim stožerom i igračima. Mijenjaš svoj rad ali opet tako i napreduješ. Svake sekunde. Pokušavam implementirati nove stvari i tako napredovati", kazao je Bilić u intervjuu u kojem je otkrio i jednu zanimljivost iz svog života koju nikada do sada nije otkrio.
Kukoč i Nane rođeni u istoj bolničkoj sobi
"Stvarno je teško nešto ne znati u ovom informacijskom današnjem dobu. Svatko sve zna. Međutim, mnogo ljudi ne zna da sam kao mladić igrao košarku. I nisam bio nešto ekstra dobar, očito", kazao je Bilić, te nastavio:
"Imali smo sjajnu momčad koja se zvala Jugoplastika za koju su igrali fantastični igrači poput Dina Rađe, Tonija Kukoča, Velimira Perasovića... Ta momčad je tri puta za redom bila prvak Europe. Zanimljivo, ali Toni i ja smo rođeni u istoj bolničkoj sobi, samo ne znam tjedan dana prije ili poslije mog rođenja. Niste to znali, jel tako?".