"Samo odvažni pobjeđuju", krilatica je to legendarnog Dereka Delboya Trottera, kojom je uglavnom započinjao neke svoje uspješne i neuspješne poslove. A, eto, baš je tako, odvažno i ambiciozno, u svoj novi posao krenuo i bivši novinar, reporter i televizijski voditelj, a danas vlasnik tvrtke za savjetovanja, Sanjin Španović.
Španović je odlučio napisati biografiju jednog od najslavnijih i najvećih igrača Dinama, Velimira Zajeca, ali na jedan sasvim drugačiji i za hrvatsko podneblje atipičan način. Naime, knjigu naziva "Zeko", neće objaviti baš onim klasičnim putem kroz dogovor s izdavačem i prodajom u knjižarama, već će završetak svoje knjige realizirati crowdfunding kampanjom.
Pokrenuo je kampanju početkom mjeseca i trajat će do 27. ožujka, a u trenutku pisanja ovog intervjua dogurao je do vrlo impresivne svote od 8.783 eura te mu nedostaje još vrlo malo do konačnih 13.000 eura. Kako se pod našim podnebljem ne može baš svaki dan vidjeti ovako uspješna kampanja, koju Španović, usput rečeno, promovira većinski na društvenim mrežama i ponegdje nekim intervjuom ili televizijskom gostovanjem, možemo reći da je ona čak i svojevrsni fenomen. Stoga smo odlučili porazgovarati s autorom i doznati malo više o cijelom projektu.
Net.hr: Kako ste se odlučili pisati baš o Velimiru Zajecu? Dinamo ima pregršt nogometnih legendi, Zajec je svakako jedna od njih, ali zašto baš on pored svih iz 82' ili čak one slavne 67'?
Španović: Kada svakog Dinamovca pitate da vam nabroji top pet igrača Dinama svih vremena ili idealnu jedanaestoricu Dinama svih vremena, svatko od njih će vam spomenuti u tim izborima ime Velimira Zajeca. Velimir Zajec nije bio samo igrač, već, po mom sudu, najkompletnija osoba u Dinamovoj povijesti. On nije samo dio šampionske postave iz 1982., pa i one 1979. kada im je na put stao “slučaj Tomić”, već prvi trener koji je ubilježio pobjede Dinama u Ligi prvaka, sportski direktor koji je gradio jake Dinamove momčadi, a na kraju krajeva i čovjek koji je navijačima onog Valentinova 2000. godine objavio povratak imena. Kada imate priliku o takvom čovjeku na redovnoj bazi slušati od njegovog najboljeg prijatelja, a istodobno i otvoren pristup njemu samome onda je odabir zapravo vrlo logičan i jednostavan. Zapravo, ja sam iskoristio tu privilegiju i čast da upoznam Velimira Zajeca, da se sporadično družim s njim, a jedna ovakva biografija novi je izazov u mojoj karijeri i iskreno odavanje počasti toj osobi.
Net.hr: Kako je Zajec reagirao kada ste mu rekli da pišete knjigu o njemu?
Španović: Iako će se on šaliti da je doveden pred gotov čim, što nije i daleko od istine, vrlo je brzo shvatio da je to ideja ostavljanja jedne lijepe sportske životne priče na papiru nekim novim generacijama, kao i određeno davanje priznanja legendi kluba. Naravno da mu je bilo drago, ali zapravo to je više pitanje za njega, a ne mene.
Net.hr: Kako napisati knjigu o Zajecu bez pomoći Cice Kranjčara? Jeste li uspjeli razgovarati s njim prije smrti?
Španović: Zlatko Kranjčar je pomogao u pisanju svih tih godina, od njihovog prvog zajedničkog treninga u juniorima Dinama, do stalnih nadopunjavanja ta dva vjenčana kuma. Velimir Zajec će sigurno prvi reći da knjige o njemu nema bez Zlatka Kranjčara. I to ne govorim sada zato što njega nema. Pa samo u arhivi sam izvukao nekoliko važnih tekstova u kojima se oni skladno nadopunjuju. Nije tajna da smo se Zlatko Kranjčar i ja čuli nedavno, nažalost po zadnji puta i da smo tada nešto sitno popričali i o Zajecu. Plan je bio da se pravi intervju za knjigu odradi kad se vrati u Zagreb, ali eto, netko je gore imao druge planove.
Net.hr: Možete li opisati detaljnije kako će izgledati knjiga?
Španović: Pa, dobro ste rekli u prethodnom pitanju, knjigu pišem uz pomoć više od 30 sugovornika iz raznih faza Zajecove igračke i postigračke karijere uz puno arhivske građe koja je temelj tom istraživanju persone Velimira Zajeca. Na kraju svakog poglavlja onda će ići svojevrsno post poglavlje razgovora sa samim Velimirom Zajecom gdje on daje svoje poglede i sjećanja na taj period života. Vjerujem da će se tako najbolje obraditi cijela tematika koja je puno više od jednog čovjeka. Priča o Velimiru Zajecu je ipak i priča o Dinamu i zato se ne libim pojašnjavati neke događaje i davati im jasan kontekst sa nekim svojim tezama koje sugovornici pobijaju ili potvrđuju.
Net.hr: Bacite nam neki teaser malo. Postoji li već sada neka anegdota, kontroverza ili zanimljivost vezanih uz knjigu ili Zajeca?
Španović: Toliko je anegdota prilikom stvaranja knjige dosad da mi je netko rekao da bi trebao napisati i mali priručnik kako je rađena ova knjiga. Ti svi sugovornici, mahom igrači Dinama su zaista živopisni likovi koji imaju pregršt duha i danas, a kamoli ne onda kad su bili glavni na terenu. Ali, mogu reći da su za knjigu pristali govoriti i neki koji o Dinamu nisu zucnuli već godinama, kao i oni koji su rušili neke mitove.
Kad smo kod anegdota, možda je jedna od najjačih ona kada je Zajec štitio igrača kojeg je doveo skoro do protjerivanja kod Ćire ili ona kako se slavila velika 3:0 pobjeda nad Zvezdom i kakve je posljedice imala drugo jutro. Zaista, kod svakog sugovornika sam inzistirao na nekoj anegdoti kako bi knjiga bila živopisna i vjerujem da sam to uspio. Moja anegdota je vezana da sam slučajno saznao da je Velimir Zajec živio ispod moje prabake koja je praktički odgojila mog starog i da je Zajec volio njenu kuhinju.
Net.hr: Zajec je ogroman dio karijere proveo u Grčkoj, a o tom se periodu i njegovim djelima tamo jako malo zna, hoće li biti što o tome u knjizi, čini se da bi moglo biti zanimljivo?
Španović: Nema biografije Velimira Zajeca bez te njegove, ja ju zovem, zelene faze života. Zajec je tamo i danas legenda i idol mnogim novim generacijama. Taj privilegij je spremno koristio kad je trebalo štititi interese Hrvatske. Osim toga veliki je njegov utjecaj i na grčke nogometne uspjehe. Zato mi je presudno otići tamo i kroz razgovore sa raznim akterima istražiti taj period karijera (igračke, trenerske i direktorske) Velimira Zajeca.
02.08.2010., Maksimir, Zagreb - Trening NK Dinamo na pomocnom terenu Hitrec Kacijan. Trener Dinama Velimir Zajec. Photo: Igor Kralj/PIXSELL
Net.hr: Hrvatska je zemlja koja baš i nema neku kulturu čitanja, čita se, ako se ne varam knjiga ili dvije na godinu. Koliko se može vidjeti na stranici vaše crowdfunding kampanje, za sada stvari idu jako dobro, što očekujete na koncu, može li knjiga postati hit, bestseller možda?
Španović: Više me zanima da ona opstane kao neki kvalitetni dokument vremena za nove generacije i da bez obzira što je tematika sportska, bude zanimljiva i onim čitateljima koje sport ne zanima. Kao što sam rekao, da bude životopisna, da dočara duh jednog vremena koji često i previše idealiziramo. Svaki prodani primjerak knjige, a sada je skoro već 200-injak takvih, bez da je ona napisana do kraja je zapravo veliko priznanje ideji da se takva biografija piše, kao i ideji realizacije te knjige. Sva ta dobra energija koja prati pisanje knjige, ta posebna stranica zajec5.com koja ima blogove čitane i iznad očekivanja, mi je obveza da projekt odradim najkvalitetnije iduće i da nitko tko je dao avansno svoje povjerenje meni kupnjom bilo kojeg paketa ne bude razočaran.
Net.hr: Pomaže li ti kako Dinamo prilikom pisanja knjige, financijski, materijalima, kontaktima, bilo kako? Bilo bi nekako za očekivati da sudjeluju, zar ne?
Španović: Ako mislite na Dinamo kao klub čija je povijest predmet istraživanja, apsolutno pomaže. Prvo bez Dinama ne bi bilo Velimira Zajeca. Drugo, Dinamo je svaki onaj čovjek koji je u crowdfunding kampanji uplatio i najmanji iznos i dao mi povjerenje, a ja njemu osjećaj da je i on dio te knjige jer će i njegovo ime biti u njoj. Treće, Dinamo je svaka osoba koja mi poslala neki stari isječak iz novina vezan za Zajeca, staru fotografiju ili svatko tko mi je pomogao oko kontaktiranja neke osobe. Ako mislite od vrhuški kluba, što će mi oni pokraj silnih Dinamovaca, pa i što će im moj komentar o njima samima.
31.07.2010., Maksimir, Zagreb - Nogometna utakmica 2. kola Prve HNL izmedju NK Dinamo i NK Rijeka. Trener Dinama Velimir Zajec. Photo: Boris Scitar/PIXSELL
Net.hr: Kada bi knjiga mogla završiti na policama naših knjižara? Jesi li razmišljao i da ide u digitalnom obliku ili audio čak, što je sad veoma popularno?
Španović: Važnije od tih polica jer da završi u rukama onih koji su pomogli u njenoj realizaciji, kao i da se ona predstavi poslije po cijeloj Hrvatskoj. No, svi su svjesni da sam si dao veliki posao koji je više od vremenskih okvira važno postaviti u kvalitativne okvire, kao i okvire vremena u kojem radim na njoj. Ono povjerenje koje spominjem sigurno je prisutno kod svih i u tome da ako treba i dva tjedna duže pisati i redigirati ili dodatno nekog intervjuirati, da se to učini. Presing okova vremenskih rokova otrgnula je i crowdfunding kampanja, ali okvirno vjerujem da za dva i pol, do tri mjeseca će ju svi moći čitati u svojim rukama. Tako negdje se i nadam normalizaciji epidemioloških mjera pa da te promocije knjige budu otvorene za što veći broj zainteresiranih. Što se tiče drugih oblika, postoje razne ideje i planovi, a početak svega su ti blogovi na zajec5.com stranici koja će imati još novina.
Net.hr: Razmišljate li možda o pisanju još koje knjige, biografije ili nečeg sličnog?
Španović: Imam ja puno ideja, ali korak po korak. Već je bilo upita od strane nekih sportaša imam li volje pisati i njihove biografije. Ali, sada sam usredotočen na ovaj naslov, a onda i na jedan drugačiji, no o njemu kada dođe vrijeme.
Net.hr: Idemo malo o hrvatskom nogometu. Hrvatska je doprvak svijeta, Dinamo igra Ligu prvaka i nokaut faze Europa lige, a ostaje dojam da se to nimalo ne iskorištava, što mislite o tome?
Španović: Ništa od silnog potencijala sportskih uspjeha nismo iskoristili. Nogomet je danas veliki biznis, ali je tužno što mi emociju nogometnih uspjeha ne uspijevamo pretočiti u biznis ideje i priliku za financijski prosperitet grada i države u kojoj živimo. A tu publika nije samo ova naša, zagrebačka i hrvatska, već doslovno globalna. Za sve ipak treba sustav, krenuvši od sporta u kojem i dalje vlada velika stihija, a onda i od popratnih sfera poput turizma, infrastrukturnog naprekta i drugog. Možda i ova crowdfunding kampanja otvori nekima oči i bude pokazatelj kako spojiti emociju u sportu i razne proizvode i branše.
06.07.2011. Karlovac - Velimir Zajec, sportski direktor NK Karlovca. Photo: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL
Net.hr: I za kraj, kako ste praktički kroničar Dinama, idemo malo o Dinamu. Kako komentirate sadašnju situaciju u Dinamu, nogometnu i zakulisnu? Činjenicu da Zdravko Mamić nije tu fizički, a opet je itekako tu? Činjenicu da im se bliži presuda i novo suđenje, a još uvijek su aktivni u klubu i Zdravko će vjerojatno ostati "glavni" i nakon presude kakva god ona bila?
Španović: Nemam namjeru govoriti o tom liku i nedjelu. Meni je odavno nebitan taj lik, ali ne samo meni. Općenito je nebitan, samo mu to izgleda još nitko nije javio. Moj stav o svemu tome što ste nabrojali se zna, ali mi je bespredmetno to sve ponavljati. Nema potrebe da ovu dobru ideju, prepunu pozitivnih emocija mrljam ikakvim negativnim konotacijama koje ovi koje spominjete nose. Igrači Dinama kao Ademi, Livaković, Oršić, Petković i drugi su na terenu ideal Dinamovaca, borbeni igrači bez imalo glume, iskrenog grča u slavlju. To je lijepo vidjeti i puno im uspjeha još želim.
Net.hr: Što je s navijačima? Ne mogu ne primijetiti da tribine više nisu niti približno pune kao nekada, dakako govorim o stanju prije korone, čak i u vrijeme Mamićeve vladavine? Je li to zbog situacije u klubu koja ne odgovara navijačima ili se možda izgubila kultura navijanja u Zagrebu ili pak ljude u Zagrebu jednostavno više ne zanima Dinamo?
Španović: Kada je Dinamo 1982. pobijedio Zvezdu 3:0, pa onda i Hajduk u gostima 2:1, na idućoj utakmici protiv Slobode iz Tuzle je bilo oko 10 000 gledatelja, dakle i manje nego Dinamovaca u Splitu. To pokazuje koliko je zagrebačka publika odavno razmažena i koliko ona vapi za spektaklom. Uvijek bilo važnije otići na utakmicu protiv nekoga, nego na utakmicu zbog toga što igra Dinamo. Sa publikom treba raditi, treba ljude odgajati da je važno da igra tvoj klub, a ne da je važno protiv koga on igra. To je proces koji nikad nije izgubljen, već se na njemu mora raditi. Tako da svi ti razlozi su nebitni, bitno je imati dugoročnu ideju kako publiku preodgojiti. I to kreće od svakog od nas, a pogotovo od igrača i trenera koji su ti koje želimo i volimo gledati na terenu.
31.07.2010., Maksimir, Zagreb - Nogometna utakmica 2. kola Prve HNL izmedju NK Dinamo i NK Rijeka. Trener Dinama Velimir Zajec. Photo: Igor Kralj/PIXSELL
Net.hr: Nacionalni stadion, to jest Dinamov novi stadion? Treba li nam uopće ili je to bacanje novca? I bilo je govora da bi se zvao po Cici Kranjčaru... Kako to komentirate?
Španović: Za mene osobno svako dovođenja imena Zlatka Kranjčara sa imenom stadiona je parazitiranje nad njegovom sudbinom jer se koristi trenutak da se tako skupe neki poeni. Više cijenim one koji imaju realne ideje, pa recimo mogu iskoristiti svoju personu otvoriti realnu ideju da po Cici, ali i ostalim legendama nazovemo lože na zapadu. Dakle, nešto što nije megalomanski i što nije tu kao ideja jer je sada to in. Dinamov stadion može biti jedino na Maksimiru, iznova izgrađen, ali na temelju javnih rasprava svih dionika te teme. Onda će to biti nacionalni stadion kao što je Rujevica, Kantrida, Gradski vrt, Pampas, Aldo drosina, Poljud i ostali hrvatski stadioni. Sve ostalo je baš demagogija i pohlepa ideja.
