"Za Španjolsku ću braniti barem do Eura 2016., nakon toga ćemo vidjeti. Mislim da za Real Madrid mogu igrati do četrdesete. Osjećam se spremnim i snažnim. Vratar koji pazi na sebe može produžiti karijeru najmanje do 38. godine", otkrio je Casillas svoje planove za budućnost.
Karijera ovog španjolskog nogometnog velikana je kao iz filma. S tek navršenih 16 godina, još kao srednjoškolca, izvukli su ga s nastave kako bi s Realom otputovao u Norvešku na utakmicu Lige prvaka. Još kao tinejdžer susreo se s tadašnjim zvijezdama Kraljevskog kluba. Onako impresioniran velikim imenima u svlačionici, uspio je opravdati svoje veliki talenat. Radom, upornošću, i vođen vlastitim snom da jednog dana postane prvi golman Reala, do 20 godine je već imao dva osvojena pokala Lige prvaka u svojim rukama. Impresivno, nema što...
//www.youtube.com/embed/SQUFRiHCBis
"Preud’homme je s 38 bio brz kao munja i redovito je branio za Benficu. Canizares je igrao s 38, Oliver Kahn s 39, a Buffon će u siječnju navršiti 37. Nedavno sam susreo Mondragona, branio je s 43. Može se ako su ti tijelo i glava u redu. Ako si sretan, imaš cilj i nemaš razloga za odlazak. Ja sam sretan. Čekali smo decimu duže od desetljeća, sada već razmišljamo o jedanaestom europskom naslovu. Imamo momčad za taj pothvat, dakle - zašto ne?", kazao je Casillas.
Golman Reala se otvorio i otkrio da mu je najteže razdoblje karijere bilo za vrijeme Mourinhovog vođenja momčadi. Tada ga je slavni portugalski stručnjak posjeo na klupu, i zamijenio Diegom Lopezom.
Dolaskom Carla Ancelottija na klupu Reala, Casillas se vratio među vratnice.
"Kao vratar na terenu imaš više vremena od svojih suigrača, uočavaš zbivanja na tribinama. Bilo je trenutaka nelagode, ali pokušavao sam se koncentrirati na strast i podršku navijača koji su stali iza mene. Moja je dužnost izvlačiti samopouzdanje iz dobrih nastupa. Samo s takvim stavom možemo pregrmjeti krizne situacije, za to smo zainteresirani svi mi, Realovi navijači i ja", objasnio je Casillas.
Real Madrid je u posljednjem finalu Lige prvaka svladao Atletico Madrid rezultatom 4:1 nakon produžetka. Međutim, on je u tom srazu napravio veliki gaf. Naime, njegov je nesmotreni izlazak s gol-crte kumovao pogotku Diega Godina u posljednjim sekundama prvog poluvremena za vodstvo Atletica 1:0.
"Poželio sam da se zemlja otvori i proguta me. Utakmica je dotad manje ili više bila pod kontrolom, a onda u jednom apsurdnom spletu događaja oni povedu. Ostatak meča ta mi se situacija vrzmala glavom. Gledaš stadion i vidiš tisuće ljudi u bijelim dresovima kako zdušno navijaju, a na kraju će biti razočarani jer nismo osvojili Ligu prvaka".
Blamaže i stupa srama španjolske javnosti spasio ga je suigrač Sergio Ramos koji je na fantastičnu asistenciju našeg Luke Modrića iz kornera glavom zabio za 1:1.
"Gol Sergia Ramosa značio je puno stvari, između ostalog i moje spašavanje. Siguran sam da bi me novine u slučaju poraze svakodnevno razapinjale, dovoljno dugo sam u ovoj igri da sam toga svjestan. Dakle, možete zamisliti kako sam se osjećao kada je Sergiova lopta uletjela u mrežu. Totalno olakšanje. Nisam mislio samo na svoju kožu, nego na sve naše navijače na stadionu. Bilo je to golemo olakšanje".
