Tako je u razgovoru za Joe progovorio o gorkim iskustvima rata koji je pogodio njega i obitelj tijekom krvavih devedesetih. Lovren je, kao što je poznato, rođen 1989. u Zenici, ali je s nekoliko godina mora napustiti rodnu BiH te je postao izbjeglica. Upravo je to bila tema razgovora s obzirom na to da je aktualna kriza i s izbjeglicama u svijetu.
"Nemoguće je to razumjeti dok to ne prođeš. Drukčije je gledati to na televiziji. Možda osjećate nelagodu dok to gledate s obzirom na to da znate da se nešto loše događa i da ljudi pate, ali to ne osjećate. Da je više ljudi prošlo nešto slično bolje bi razumjeli to jer je najprirodnija stvar da želite zaštititi svoju obitelj. Ljudi koje gledamo na televiziji bore se za život. Oni su izbjeglice i ne žele biti dio rata koji je izazvao netko drugi. Sve što mogu napraviti je pobjeći... Svi žele živjeti i imati normalan život i voditi djecu u školu. To je razlog zbog kojeg je moja obitelj napustila kuću i zbog čega ljudi postaju izbjeglice", ispričao je Lovren.
Početkom rata Vatreni se s obitelji preselio u Njemačku. Tada je imao samo tri godine, ali slike tog razdoblja su neizbrisive.
"Bio sam u kući s majkom kada smo čuli zvukove zračnih sirena. Bilo je zastrašujuće. Primila me u naručje kako bi me zaštitila te smo sišli u podrum. Plakala je. Jedino što smo mogli napraviti je da se skrijemo. Nikada to neću zaboraviti. Poslije smo u malom automobilu, Yugu, s ujakom otišli u Njemačku. Tamo sam postao izbjeglica", prisjeća se Vatreni.
Dodaje kako je s obitelji otputovao kod bake. Napomenuo je kako je o ratu pričao s roditeljima te da njegova majka zaplače kada se prisjeća tog razdoblja.
"Ponijeli smo odjeću koja je bila na nama. Ništa drugo nismo imali. Otac mi je ostao u Bosni još nekoliko tjedana. Ne znam zbog čega. Vjerojatno da se pobrine o nekim stvarima kao što je prodaja kuće kako bismo imali nešto", rekao je Lovren te naglašava da je ostanak u Zenici bilo kockanje sa životom.
"Puno je ljudi ostalo. Neću reći da su pogriješili jer je to ipak njihov doma. Neki su se kockali sa životom i stradali su. Moj drugi ujak je ubijen na mjestu gdje smo živjeli. To je bila stvarnost. Da smo ostali možda moji roditelji danas ne bi bili živi. Možda bih i ja bio ubijen. Čitao sam i gledao dokumentarce i znam koliko je loše bilo. Šokiran sam kada vidim kroz što su ljudi prolaziili. Zato i razumijem zašto moji roditelji nisu imali drugu opciju nego da odu", smatra branič Liverpoola.
U Njemačkoj, točnije u Münchenu, ostao je sedam godina. Naglašava da je tada zavolio Bayern. Na kraju se njegova obitelj morala odseliti iz Njemačke zbog problema s papirima te su stigli u Karlovac.
"I danas kada pratim vijesti i vidim izbjeglice iz Sirije i drugih zemalja moja prva misao je da im trebamo pružiti šansu. Svjestan sam straha od terorizma i jasno mi je to, ali riječ je o obiteljima s djecom i ne možemo samo tako zatvoriti oči. Zaslužuju šansu kao ja i moja obitelj kada smo otišli iz Bosne. Njemačkoj ću uvijek biti zahvalan na tome. Dopustili su nam da ostanemo sedam godina i vjerojatno bismo ostali i dulje da su papiri bili ispravni. Njemačka nam je pružila siguran raj", poručio je Lovren.
Vatreni je ljetos posjetio rodni grad.
"Posjetim ga ponekad, ali je sada drukčije. Bio sam prošlog ljeta i sjajno je bilo vratiti se. Puno je ljudi otišlo i tijekom godine mnogo je praznih kuća. Ona od moje bake i dalje je tamo, a još uvijek tamo imam i prijatelja. Međutim, drukčije je to mjesto od onog koje sam napustio kao dijete", ispričao je 27-godišnjak.
