Messijev jubilarni 40. Clasico. Valverdeova 100. utakmica na klupi Barcelone. Drugi od tri Clasica unutar mjesec dana. Uzvrat polufinala španjolskog Kupa kralja na Santiago Bernabeu – odaberite bilo koji od arbitrarnih okolnosti koje okružuju nadolazeći susret Reala i Barcelone.
Susreti ova dva kluba uvijek donose određenu dozu mistike – uostalom, i Madrid i Barcelona busaju se da su "više od kluba", a nema sumnje da su upravo ta dva kluba definirala posljednje desetljeće. Otkako je Pep Guardiola 2008. preuzeo klupu Barcelone pa sve do danas, Madrid i Barcelona osvojili su sedam od 10 Liga prvaka. Nitko od Bayerna, 2013., nije postao europski prvak osim ta dva kluba.
Htjeli to priznati ili ne, trenutno, barem što se tiče glamura, popularnosti i prestiža, ne postoje dva veća kluba od španjolskih giganata. Shodno, ne postoji niti veći svjetski derbi od Clasica. Madrid u susret ulazi s laganom prednošću, budući da ima 1-1 iz prve utakmice, što znači da je domaćinu dovoljno 0-0 za prolaz, dok 1-1 otvara vrata produžecima. Svaki drugi remi značio bi prolazak Barcelone.
Međutim, Barcelona ima u posljednje vrijeme sjajan omjer u Madridovom domu. Poraženi su samo jednom u posljednje četiri godine, a što se tiče susreta u kupu Madrid stoji još gore. Kraljevski klub nije pobijedio niti jednom u posljednja četiri puta kada je u Kupu ugostio Barcelonu – tri remija i jedan poraz. Posljednji puta to se dogodilo davne 1970. u četvrtfinalu.
Imajući to na umu, teško je oteti se dojmu da je riječ o utakmici koja nema favorita, te da će presuditi sitnice.
Madrid će biti više-manje u punom sastavu, iako se ponovo ne očekuje nastup dvoje zvijezda koje su u nemilosti Santija Solarija – Isco nije niti na klupi, dok se očekuje da će Sergio Reguilon zadržati svoju poziciju ispred Marcela. Najjači dio ove Realove momčadi svakako je njegova elitna vezna linija. Casemiro je među najboljim na svijetu u ulozi staromodnog destruktivca te će ponovo pokušati uništiti Barceloninu distribuciju (pogotovo kanale dodavanja između Busquetsa i Messija kada će se Argentinac spuštat u sredinu s desnog krila) dok su Kroos i Modrić elitne osmice koje svaku dekoncentraciju u protivničkom presingu mogu kazniti svojim dugim dodavanjima prema Viniciusu ili Vazquezu.
Zanimljivo će biti vidjeti kako će se odviti borba na Barceloninoj lijevoj/Madridovoj desnoj strani. Jordi Alba je ključni kotačić Barcinog napada, ali ostavlja iza sebe puno prostora kojeg Busquetsove umorne noge teško mogu pokriti. Ukoliko Carvajal i Vazquez to iskoriste i stvore višak, pogotovo uz Benzemu koji se može izbaciti i s njima stvarati premoć na krilu ili može primiti loptu leđima okrenutim golu, Barcelona bi mogla imati velikih problema.
Što se tiće aktualnih prvaka, izostanak Arthura bit će veliki problem. Brazilac je unio dozu kontrole i progresivnosti u dodavanjima koja fali Barceloni još od odlaska Andresa Inieste, ali vjerojatno neće biti potpuno spreman da započne utakmicu. Manjak kreacije iz sredine uglavnom se kompenzira Messijevim spuštanjem, tako da Argentinac defacto služi kao kreator i egzekutor Barceloninih napada.
Problem zvan Lionel Messi
Problem koji Madrid, kao i svaka druga momčad, ima s Messijem je dvojak. Ako se odlučite udvojiti ga, stvarate prostor njegovim suigračima na opasnim pozicijama. Ako ga probate pozicijski/zonalno zatvoriti, velika je šansa da će vas on sam kazniti, opasnim šutom ili proigravanjem.
Biti će zanimljivo vidjeti i tko će pokušati kontrolirati utakmicu dominacijom u sredini – Madrid ima nominalno tehnički jače veznjake, ali generalno je Barcelona bila ta koja je imala više posjeda, što je jedan od principa njenog trenera Ernestea Valverdea – kontrola posjeda, svođenje rizika i pogrešaka na minimum i traženje pobjede kroz individualnu kvalitetu Lea Messija. S obzirom na to da još uvijek nisu sasvim jasni principi po kojima Solari priprema utakmice Madrida, teško je predvidjeti kako će se Kroos i Modrić postaviti u večerašnjem susretu.
Na kraju balade, koliko god to zvučalo očito, ključan faktor utakmice bit će, po tko zna koji put, Leo Messi.