Preminuo je Miroslav Ćiro Blažević, osvajač brončane medalje s hrvatskom nogometnom reprezentacijom 1998. godine. Njegova životna priča uistinu je jedinstvena u svijetu nogometa.
Rođen u Travniku 1935. godine, Miroslav Blažević živio je u mlađoj dobi u skromnim uvjetima. Njegovi roditelji imali su, uz njega, još petero djece. Njegova sestra Angelina umrla je kad je imala samo četiri mjeseca, a jedan od braće, Ivica, također je preminuo kad je imao samo godinu dana. Dvojica braće - Anto i Josip - ubijeni su u Drugom svjetskom ratu, a sestra Jozefina postala je glumica i preselila se u Zagreb.
Nadimak dobio po lutki
Ćiro se nogometom počeo baviti još od mladih dana. Pamtimo ga kao prosječnog igrača koji je tek nekoliko sezona proveo u ozbiljnim klubovima. Bio je igrač zagrebačkog Dinama, HNK Rijeke, FK Sarajeva i Lokomotive Zagreb.
Nadimak "Ćiro" dobio je još kao mali, na dječjoj predstavi u kojoj je glavni lik bio lutak Ćiro, koji je imao sličnu govornu manu kao i on. Njegovoj se majci nije to sviđalo i molila je da ga nitko ne zove Ćiro pa su ga nekako počeli zvati "Blaž", pogotovo kad se preselio u Zagreb. No onda su ga tamo prepoznali neki njegovi znanci iz Travnika, opet ga počeli zvati Ćiro i tako je nadimak ostao.
Ubrzo nakon završetka igračke karijere posvećuje se trenerskom poslu. Trenersku karijeru počinje u manjim švicarskim klubovima, a kasnije postaje izbornik reprezentacije Švicarske. Godine 1979. vraća se u Hrvatsku gdje trenira najprije Rijeku, a zatim Dinamo Zagreb s kojim osvaja Prvenstvo Jugoslavije i Kup maršala Tita.
U pohodu na svjetsku broncu
Nakon političkih sukoba primoran je napustiti Dinamo, a nakon treniranja PAOK-a i još nekoliko klubova, vraća se u svoj Dinamo 1993. godine i osvaja prvenstvo i dogodine kup s Modrima. Godine 1994. postaje izbornikom reprezentacije Hrvatske koja tek stupa na međunarodnu nogometnu scenu.
Na Europskom prvenstvu 1996. prolazi u drugi krug, ali ispada od jake Njemačke u vrlo kontroverznoj utakmici. U Francuskoj 1998. Ćiro doživljava svoj najveći uspjeh u karijeri. S talentiranom momčadi Hrvatske koju su između ostalih činili Šuker, Boban, Prosinečki, Bilić i Jarni uzima brončanu medalju na svjetskom prvenstvu. Nakon tog uspjeha, Ćirina karijera lagano ulazi u silaznu putanju. Nakon ostavke na mjesto izbornika Hrvatske, 2001. godine postaje izbornik Irana.
Posvađao se s Mamićem
Nakon tog neuspjeha, vraća se u Hrvatsku gdje spašava Osijek od ispadanja iz lige. Vraća se ponovno u Dinamo s kojim osvaja još jedan naslov, ali zbog svađe s tadašnjim izvršnim dopredsjednikom Zdravkom Mamićem, napušta klub.
Trenira Varteks, Hajduk, a nakon neuspjeha s Hajdukom odlazi u Švicarsku. Nakon ispadanja njegova Xamaxa iz lige vraća se u NK Zagreb. Godine 2008. postaje izbornikom reprezentacije BiH s kojom mu za dlaku promiče Svjetsko prvenstvo 2010. godine.
Nakon izleta u Kinu i ponovnog povratka u NK Zagreb, Ćiro postaje trener tuzlanske Slobode s kojom se s rekordnim brojem bodova kvalificira u elitno natjecanje u Bosni i Hercegovini. Posljednji angažman bio mu je potkraj 2014. godine i početkom 2015. u NK Zadru, gdje je na klupi proveo 14 utakmica, no nije ostvario neke zavidne rezultate.
