Preminuo je Siniša Mihajlović (53), bivši srpski nogometaš i nogometni trener. Preminuo je u 53. godini od leukemije, teške bolesti s kojom se borio godinama.
Mihajlović je preminu u bolnici u Italiji okružen svojom obitelji. Njegovo zdravstveno stanje naglo se pogoršalo prethodnih dana, više puta je pobijedio opasnu bolest, ali je leukemija "pokazala zube" i zauvijek ugasila njegov život.
Rođen je 20. veljače 1969. godine u Vukovaru, a profesionalnu nogometnu karijeru počeo je 1988. u Vojvodini. U prosincu 1990. kupila ga je Crvena zvezda za milijun maraka, što je bio apsolutni rekord u jugoslavenskom nogometu.
Ovako je pričao o ratu...
Mihajlović je prije tri godine otvorio dušu u razgovoru s kultnom La Gazzettom dello Sport, a u intervjuu je pričao, između ostalog, i o Vukovaru.
"Rođen sam u Vukovaru, koji je za mene bio najljepši grad na svijetu, a zatim se postao simbol rata. Vratio sam se poslije 26 godina, posljednji put je bio tijekom rata 1991. godine. Sve je bilo sravnjeno sa zemljom, nisam se mogao orijentirati. Samo kosturi zgrada. Ptice nisu letjele, nije bilo pasa, grad duhova. Sjećam se izgleda dva desetogodišnja dječaka koji su uzeli svoje puške. Imali su muške oči u tijelima djece. Tužne oči koje su već sve vidjele osim djetinjstva", slikovito je opisao Mihajlović.
Potom je progovorio o ratu na prostoru bivše Jugoslavije.
"Svi ratovi su odvratni, ali bratoubilaštvo koje smo proživjeli u bivšoj Jugoslaviji je najgore što se može dogoditi. Prijatelji koji su pucali jedni na druge, slomljene obitelji. Vidio sam kako moj narod pada, gradovi su uništeni, svi pobijeni. Moj najbolji prijatelj je uništio moj dom", a dotaknuo se i Željka Ražnatovića Arkana.
"Od osmrtnice za Arkana, kojeg sam poznavao prije rata, o mojoj osudi njegovih zločina i onoga što je predstavljao za Srbe u tom trenutku, pričao sam puno puta. Moraju proći dvije generacije prije nego možemo procijeniti što se dogodilo. To je bilo razaranje za sve. Ono što ja kažem, mogu reći i Hrvat i Bošnjak, iskusili smo ludilo povijesti".
Otkrio je i kako se osjećao kada je prvi put došao u Međugorje, gdje je "plakao kao dijete", dok je susret s Hrvatskom nakon rata označio kao najdraži u karijeri jer je asistirao za dva pogotka. Susret je završio 2:2.
