Vi ste igrač koji je vjerojatno najviše obilježio Dinamovu šampionsku 1982. Modri su tada igrali fantastično, cijeli Zagreb je hrlio na Maksimir, tražila se karta više, a nije se igrala Liga prvaka. Prisjetite se malo tih dana i, ako se može, usporedite s ovim danas. Bila su to druga vremena. Čujte, s odmakom od 30 godina, naravno da je nogomet evoluirao, postao je brži, dinamičniji, s puno više duela. Međutim, danas je puno novca u igri. U naše vrijeme su nogometaši bolje živjeli od drugih ljudi, ali bila je kudikamo konkurentnija liga. Bila je država od 20 milijuna stanovnika i 18 probranih klubova. Ali i druga i treća liga su isto bile vrlo kvalitetne, tako da su se i iz tih baza mogli regrutirati kvalitetni igrači.
Jesu li zbog te ogromne razlike u novcu nekad i danas možda i nogometaši bili realniji, svjesniji kako je ostalim ljudima oko njih, dok su ovi danas više u nekom svom nadrealnom svijetu, kao neka posebna kasta sportaša. Da, da, danas je ipak drugačije. Čim je novac u igri, puno je tu ljudi koji nemaju veze s nogometom. Doduše, uvijek su se uz nogometaše vukli ljudi koji nisu imali puno veze s nogometom. Međutim, s druge strane, novac i obavezuje. Ovi nogometaši danas imaju manje vremena za neke druge stvari, za privatnost. Skoro od 0 do 24 su dužni biti uz klub, uz nogomet i razmišljati o nogometnoj igri. Prije je bilo puno liberalnije nego danas, ajmo to tako reći.
Dobro, ali evo gledao sam neki dan sažetak one legendarne utakmice iz 1982., između Hajduka i Dinama na Poljudu. Pa to nije bio ništa sporiji nogomet od ovoga koji se igra danas, a igralo se i puno maštovitije, to je bila milina za gledati. Ma gledajte, neću skrivati adute, ajmo reć da su to ipak bili kvalitetniji igrači. Dakle, nema tu tajni.
Znači, u tome je stvar... Ma naravno da je u tome stvar. Ne možete vi... Isto kao što netko danas veli, vi biste igrali kao Barcelona. Pa Barcelona neće 100 posto za 10, 15 godina igrati kao danas jer neće imati takvu skupinu igrača koja se našla u isto vrijeme i na istom mjestu, ne? O tome govorim.
Kad se Dinamo s te utakmice iz '82. usporedi s ovom današnjom momčadi i njihovom igrom u 1. kolu Lige prvaka protiv Porta, igra Vaše generacije od prije 30 godina izgleda puno atraktivnije, bolje, uigranije... Da, da, ali čujte, trebalo bi biti drugačije.
Kako je to moguće? Toliko je više novca u igri, igrači su toliko bolje plaćeni, a nakon 30 godina igra se lošije, i to u Ligi prvaka? Tko je nekad stvarao tako dobre igrače? Pa producirala ih je njihova priroda, talent i bilo je veće tržište, ajmo reći. Nažalost, danas su već i vrlo mladi igrači zakapareni od bogatijih klubova. U jednu ruku su i robovi, ajmo tako reći. To moram pripisati i slučaju 'Bosman', koji je, mislim, dosta kriv, pod navodnicima rečeno. Za igrače je to došlo izvanredno, ali za klubove istočne i srednje Europe nije bilo tako. Ja ne vidim da će u bliskoj budućnosti itko, osim Rusa, eventualno Ukrajinaca, uopće imati šansu biti prvak Europe. U Europskoj ligi mogu nešto, i tu i osvajaju jer u ovim bogatijim zemljama nisu toliko koncentrirani na Europsku ligu.
Koliko je današnja igra Dinama, za koju se ne može reći da je loša, ali definitivno nije atraktivna, utjecala na nevjerojatno slabu posjećenost protiv Porta? 4.683 ljudi na Maksimiru na otvaranju Lige prvaka zvuči kao neko nemoguće postignuće, u gradu od gotovo milijun ljudi? Pa ne znam. Trebali biste napraviti neku anketu, pitati ljude na cesti, vidjeti statistiku i doći do nekog zaključka. Ja kao pojedinac ne znam odgovor. To bi čak i neke sociologe trebalo pitati, stvarno je teško reći. Naša liga je slaba, evo recimo za ocjenu -3, i Dinamo je tu, naravno, najjači, najbolji, nema adekvatnog protivnika. Ali kad naiđe na nekoga tko je malo jači, koji je za dimenziju, razinu više, onda se vidi da to nije to.
http://rutube.ru/embed/5863083
U našoj anketi na net.hr-u više od 15.000 ljudi, gotovo 60 posto, kao glavni razlog praznog Maksimira navelo je Zdravka Mamića. Na drugom mjestu je loš standard i visoke cijene karata, s 23 posto. Eto, znači da ipak nije kvaliteta...
Pa nije, da... He, he. Onda ja nemam što drugo odgovoriti.
Oko Dinama je previše negativnih pojava. Klub danas djeluje kao jedna zatvorena sredina u kojoj zaposlenici ispunjavaju sve gazdine želje, a Zagrepčani koji klub doniraju s oko 40 milijuna kuna godišnje, sve su više na suprotnoj strani, kao neki vanjski neprijatelj... Što mislite, dokle ova situacija može ići? A ne znam, stvarno. Nisam nekakav prorok, ne mogu točno reći. Vjerojatno bi se najoptimalnije trebalo prilagoditi uvjetima u kojima živimo.
Kakva je atmosfera oko kluba bila te '82. godine? Vi poznajete i jednu drugu priču o Dinamu koje danas mlađe generacije i ne pamte... Ma čujte, i dan-danas moram priznati da me ljudi prepoznaju, ne samo mene, nego sve igrače tadašnjeg Dinama. Ono kad dođete u dućan ili šetate gradom prepoznaju vas i s divljenjem pričaju o tome. Znači da smo bili popularni kao igrači, ali i kao nekakve javne osobe. Jer sportaši su po prirodi pozitivci. Evo nedavno sam bio u jednom dućanu, pa me gospođa blagajnica onako gleda i pita: 'Joj, pa jeste vi gospon Mlinarić.' Rek'o jesam. 'Joj, kad se sjetim kako smo moj muž i ja išli na tekme.' A bili su još dečko i cura. Veli: 'To su bili prekrasni dani, jedva smo čekali nedjelju da vas idemo gledati.' Ne mislim mene nego cijelu momčad. Ono je stvarno bilo nešto posebno.
Tada je bila i 'ludnica' za karte? Svi su Vas vukli za rukav... Ma da, pa Maksimir je stalno bil rasprodan. 40, 50 tisuća ljudi na stadionu, stalno. I stadion je imao šarma dok se nije počeo graditi ovaj novi, pa je nastao neki hibrid, ajmo reć. Jedna tribina ovak, jedna onak, a ono je ipak bila stvar lijepo postavljena, lijep stadion.
Velika Dinamova nada je Mateo Kovačić. Vi znate iz prve ruke koliko je dečko dobar nogometaš i da li ga možda malo previše hvale po medijima? Ma i inače mi smeta da se mladi igrači proglašavaju briljantima, dijamantima, ne znam kakvim sve dragim kamenjem. Pa ja znam da će uvijek biti netko tko je veći talent od drugih, ali ja sam za to da se razvijaju prirodnim putem i da to ide kak' treba. Sigurno da je Mateo jedan od talenata i da spada u grupu igrača koji bi trebao napraviti dobru karijeru, ne veliku. Zato velim, ne želim se razbacivati nikakvim velikim terminima.
Jeste li gledali Josipa Radoševića? On je još jedan od tih novih dragulja. Radošević je opravdao povjerenje izbornika, po meni, i čim igra u Hajduku je dobar, tamo ne može svatko igrati. Iako, ovaj Hajduk je puno slabiji nego inače. I znate, mene ne interesira ima li on 18 ili 28 godina. Ili je dobar ili loš, ne?
Razlika između Bilićeve i Štimčeve reprezentacije? Ma nema tu velikih razlika kad su isti igrači. Nema tu neke velike filozofije, ne možete vi tu sad puno mijenjati. Nego, upravo mi smeta ono što ste maloprije rekli. Mi smo od Europskog prvenstva napravili čudo, kao da je tu bilo nečeg posebnog. Pa mi da smo bili pravi, onda bismo prošli prvi krug, jebiga, ha, ha, ha. Ili veli netko Luka Modrić je bil fenomenalan! Nije bil fenomenalan. Da je bil fenomenalan, išli bismo dalje, jebiga, ne?
Ha, ha, ha, pa točno. Kužiš, smetaju mi takvi komentari, nemaju veze... Veli, igrali smo protiv finalista Talijana. A kaj je Italija sad nešto posebno? Smeta mi to preuveličavanje, nerealan pristup... A ja gledam na televiziji nekaj drugo. Razumijete me? I onda se čude kaj smo ove zadnje tri tekme odigrali ovak.
Ma dobro, naši na svakom EURU i Svjetskom prvenstvu malo više 'zaoru'. Ma je, ali nije to bilo nešto specijalno. Da je bilo specijalno, išli bismo dalje, jebiga. Ali kad netko to kaže, onda se kaže da ste protiv Hrvatske, netko bi htio čuti ono što želi, ne? Ali to je krivo, to je krivo kod nas! Ta hipokrizija, licemjerje. Pa ne znači da ak' ja nekog kritiziram, da ga mrzim ili ne volim.
Ma da, ali kod nas se odmah okreće na drugu stranu, odmah si zločest ili imaš skrivene namjere, neki interes Da, da, sad ja imam nekaj protiv Štimca, pa mislim...
Vi ste prava legenda Dinama, uvijek ste pristupačni, otvoreni, niste se nikad previše uzdizali ili izgubili kontakt sa stvarnošću. Nažalost, čini nam se da neki ljudi u Dinamu jesu. Kakav je Vaš odnos sa Zdravkom Mamićem? Odličan. Ja njega znam 30 godina i mislim da radi dobru stvar za Dinamo. Naravno da pojedincima ne odgovara neki njegov nastup, ali treba mu odati priznanje za sve ono što je napravio pozitivno. Naravno, tko radi taj i griješi, taj radi i loše poteze. Ali gledajte. Obično kad je netko negdje dugo, onda dojadi ljudima. I ja da sam dugo negdje trener, isto bi jedva čekali da me maknu. Ljudima dojadiš i jebiga, ha, ha, ha.
Kako je stvar funkcionirala '82.? Tko je bio gazda kluba, kakvi su bili odnosi? Pa to je bilo socijalističko vrijeme, kad je bio, kako se zvao, nadzorni odbor ili uprava kluba, koja je bila imenovana od tog socijalističkog saveza grada ili kako već, i bio je predsjednik. I oni su donosili odluke. Međutim, to je bila uglavnom uravnilovka, svima jednake plaće, premije i tako dalje.
A tko je bio glavni gazda? Predsjednik kluba. U naše vrijeme je bio, kako se zvao, Vid Ročić, al' je bio i onaj naš Tomica Mraz, ne znam zakaj danas njega više nitko ne spominje, on je bio u naše vrijeme...
To je bilo doba komunizma, kaži mnogi crnog, mračnog, diktatura proletarijata, pa evo – kad je bila veća diktatura u Dinamu – tada ili danas? Ma nije baš tak' bilo. Ja sam za Hrvatsku prvi, ali neke stvari koje su bile dobre, zašto ne bismo uzeli iz bivšeg sustava. Ali nema tu nikakvih diktatora. Nekad se čak i mora znati 'ko je gazda. Prava firma dela kad se zna tko je pravi gazda. Ak' je pravi frajer, onda će i ljudi biti zadovoljni.
Rekli ste da je tada bila uravnilovka, da su svi imali iste plaće. Koliko je tada vrijedila jedna vaša plaća u odnosu na današnje vrijeme. Pa ja vam ne znam točno, meni novac sam po sebi niš' ne znači, ali dečki mi govore da su si od mjesečne plaće mogli kupiti auto. Nemam predstavu, nikakvu. Ali, naravno, to je bilo kad si pobjeđivao, jer premije su bile veće nego plaće. Danas je obrnuto.
Znači, to je bio kapitalistički sistem u socijalizmu, a danas je obrnuto. Ha, ha, ha! Da, baš, dobro ste to rekli. Izvrsno, inverzija, inverzija...
Ispada da je danas sve nešto obrnuto. Bile su tada manje plaće, bilo je manje novca, manje se treniralo, a igralo se bolje... Da, da, da, ali velim, postoji nekoliko razloga zašto je to tako. Rani odlazak najboljih igrača je po meni najveći razlog. Jer zamisli da ti je danas 28 godina limit za odlazak vani, pa igrali bi tu i Kranjčar, i Modrić, i Ćorluka, i Eduardo...
I hajdukovaca je puno otišlo... Ma daaa. Pa svi, cijela liga. To ti hoću reći. Pa velim da je Bosman, da oprostiš, usr'o sve. Za igrače je to izvanredno, jer komadi u naponu snage osiguraju egzistenciju za svoje dvije, tri generacije. A u Hrvatskoj je zato druga stvar, velika riba pojede malu ribu, to je, nažalost, tak, jebiga. I sad mi idemo u Europu, kužiš, da nas pojedu opet, ha, ha, ha.
Koliko bi samo Vas danas platili ako Modrić vrijedi 40 milijuna eura? Ma zdravlje mi nemre nitko platit.
Kad smo kod Modrića, kako Vam se čine njegovi prvi nastupi u Realu? Koliko on odgovara toj momčadi i ta momčad njemu? Pa nema što odgovarati. On je igrač koji zna igrati nogomet, izvanredan tehničar i kad se pripremi, bit će na razini igrača koji igraju u Realu.
