Taktički iznimno kompleksni sustavi, fizički iscrpljujuća rotacija presinga i kontra-presinga, tehnički odlični pojedinci. Uigrani mehanizmi momčadi i jasni ciljevi u igri, kroničan nedostatak bezidejnosti i praznog hoda.
Možda je i najupečatljivija bila mentalna pripremljenost, koja se očitovala u 90 minuta iznimne koncentriranosti i discipline obje momčadi. Držanje plana pretvorio je ovu utakmicu u nadmetanje suptilnih taktičkih finesa koji na kraju nisu odlučili pobjednika (0:0). Nekoliko šansi s obje strane, manjak mirnoće u realizaciji i vrhunske reakcije vratara i neodlučeno kao najrealniji ishod meča.
Tuchelovo otvaranje koje je odredilo utakmicu
Obje ekipe bez nekoliko ključnih igrača (Sokratis i Kagawa kod Dortmunda, te Boateng, Badstuber i Javi Martinez kod Bayerna) i zanimljivo stanje na tablici za motiv više. Nakon domaćeg kiksa protiv Mainza (1:2), Borussia se približila Bayernu na pet bodova, te je pobjedom na domaćem terenu dobila priliku doći nadomak prvoj poziciji. Ipak, oba trenera, čini se, razmišljala su kako je skuplje izgubiti tri boda nego ih zaraditi. Ostala je manje od trećine sezone, te je razum nalagao oprezniji pristup. No, nemojte opreznost zamijeniti za kukavičluk ili pasivnost, jer to bi bio potpuno pogrešan opis ove utakmice.
Trener domaćih Thomas Tuchel je napravio domaću zadaću i povukao potez koji je obilježio utakmicu. U oba ovosezonska poraza u Bundesligi Bayern je igrao protiv ekipa koje su se branile s petoricom u zadnjoj liniji. U standardnom Bayernovom rasporedu većina opasnih prilika zakuha se na krilu. Obično na desnom gdje se formira trokut između Lahma, Robbena i Mullera koji na malom prostoru stvore kvantitativni i kvalitativni višak.
Bavarci se lako adaptirali nakon nekog vremena
Višak se realizira odmah kroz Müllera i češće Robbena ili se lopta preko Xabi Alonsa prebacuje na Douglasa Costu koji ima situaciju za dribling. Mainz je ponovo razotkrio kako igranje s dodatnim stoperom pomaže u neutralizaciji takvog mehanizma.
Ipak, u toj utakmici usprkos rezultatu, Bayern je bio kudikamo dominantniji i lako se adaptirao nakon nekog vremena. Znajući kako grom neće udariti dvaput u jednom tjednu, Tuchel je u startu pripremio rješenje za taj problem.
Ovdje vidimo kako se Borussia postavlja, u klasičnih 5-4-1 u dvije linije s napadačem koji markira stopera. Bayern tada spušta jednog od napadača (u ovom slučaju Lewandowskog, obično Mullera) u prostor između linija, gdje obično igraju “desetke“. Treneri obično u tom slučaju odlučuju tog igrača pokrivati veznjakom. Tuchelovo rješenje je bilo drugačije. On izvlači stopera, obično Hummelsa, koji onda postaje taj privremeni zadnji vezni.
Uobičajenim rješenjem, dakle povlačenjem veznog igrača (u ovom slučaju Gündoğana) braniču s loptom otvara se koridor za dodavanje iz zadnje linije na krilo ili upravo na igrača u međuprostoru ili korištenje Vidala koji ostaje 1 na 1 na veoma širokom prostoru. Primjer je ovo suptilnog taktičkog detalja koji određuje nastavak čitave utakmice.
Jednostavan mehanizam koji omogućava da BVB i dalje ima igrača viška u zadnjoj liniji (bekovi s krilima, dva stopera na jednog špica), krila prate bekove na svojim stranama, Aubameyang ne napada igrača s loptom, nego tijelom štiti opciju dodavanja na drugog stopera (Alabu) koji bi mogao okrenuti stranu. Središnji dio veznog reda ostaje netaknut, Weiglmarkira Vidala, a Gündoğan zonski brani dodavanje u zonu koju Bayern želi iskoristiti. Kimmich ostaje s vrlo malo rješenja i Bayernov napad je zagušen.
Kombinacija Tuchelovog i Kloppovog modela
Glavna odrednica Kloppove ere bila je premisa kako je presing najbolji playmaker. Prilike su se stvarale dugom loptom u zone terena gdje je bilo 4 ili više žutih dresova. Neovisno o tome primi li napadač loptu ili ne, oko nje je bilo sasvim dovoljno ljudi da je ponovo preotme, ali na poziciji gdje do suparničkog gola ima 30 a ne 70 metara.Tuchel je napravio revoluciju, dominira posjedom lopte, igra se pozicijski te se u zadnju trećinu ulazi igrajući od golmana.
Kako je u obrambenom planu s dodatnim stoperom potrošio figuru iz sredine koji onda nedostaje u kontroli posjeda, za napad u ovoj šahovskoj bitci odlučio se za hibrid svoje i Kloppove paradigme.
Plan je bio probiti iznimno jaki presing Bayerna kombinacijom brzih dodavanja. Na relativno malom prostoru uz aut liniju bi se našlo nekoliko igrača (Kloppov model) u želji da kontrolirano iznesu loptu bez korištenja duge lopte (Tuchelov model).
Po stabilizaciji posjeda, cilj je bio uposliti čovjeka u sredini koji ima ogroman prostor ispred same obrane za napasti ( u ovom slučaju Mkhitaryan). Istureniji igrač (ovdje Gündogan) služi kao podrška, dok Aubameyang pokušava okupirati zadnju liniju koristeći iznimnu brzinu za utrčavanje između braniča i primajući loptu u prostor.
Prostori uz aut liniju su birani radi lakše obrane u slučaju izgubljene lopte, jer za razliku od sredine terena, sasvim je jasno u kojem smjeru protivnik može krenuti. Važno je napomenuti disciplinirano provođenje prvog mehanizma. Vidimo kako opet stoper (Bender) izlazi iz zadnje linije i preuzima čovjeka koji ulazi na poziciju desetke, nema veze što je to nominalno krilo (Robben), dok treći stoper zauzima njegovo mjesto u zoni.
Ovim načinom je teško kontinuirano stvarati pritisak na protivnika koji je ovako kvalitetan, ali u onih nekoliko puta kad višak pukne, stvaraju se čiste šanse.
Bayern nije mogao koristiti svoje standardne zone
Imajući većinu posjeda lopte ali i terena, Bayern ipak nije mogao iskorištavati svoje standardne zone, te se morao adaptirati.
Metodičnom igrom Bayern je ipak povremeno dolazio do rezultata. Stoperi bi otišli široko, a između njih bi se spustio Xabi Alonso kao playmaker.
Na fotografiji uopće ne vidimo Douglasa Costu koji je uz lijevu aut liniju, ali zanimljivo je da ne vidimo ni Lewandowskog. Lewandowski je odvukao igrača u prostor, svojim lažnim kretanjem poremetivši zadnju liniju. Robben ulazi prema sredini, a Müller se zajedno s Vidalom izvlači u prostor među linija. Ova rotacija za rezultat ima krahiranje obrambene strukture Borussije.
Obrambena linija je ostala bez jednog stopera (prati Lewandowskog), moraju zadržati zonu, te ne mogu ispratiti Müllera. U zoni desetke su sad dva igrača koja moraju ispratiti veznjaci. Kako Xabi ima slobodu na lopti za gađati dijagonalu preko obrane ili odigrati višak u sredini pošto imaju 3 protiv 2, Gündogan je prisiljen izaći iz zone i staviti ga pod pritisak, što tjera Reusa da preuzme Müller, što na kraju domino efekta oslobađa Lahma koji nema čuvara ali ima ogromnu količinu prostora za iskoristiti.
Guardiolino preuzimanje figure viška
Promatrajući Barcelonu i Bayern pod Pepom Guardiolom najčešće se zanemaruje posao koji te ekipe odrađuju u obrani. Njegove ekipe imaju toliki posjed lopte da je gotovo uvijek zaboravljeno što rade u onim trenucima kad je nemaju. A najčešće igraju presing, jer da bi igrao s loptom prvo je moraš osvojiti.
Najčešće nam promakne važnost ove faze, jer ne radi se o onom agresivnom presingu kakav prakticira Klopp ili Schmidt u Leverkusenu. Nema tu one olićevske siline, radi se to na drugačiji način. Ključno je prisiliti protivnika da napravi ono što ti želiš.
Dortmund se širi i pokušava odigrati onapad od golmana. Bekovi su otišli visoko, stoperi široko, dok se dva središnja vezna zadužena za prijenos lopte na protivničku polovicu nalaze u svojoj zoni. Bayern oko njih dvojice postavlja čak 4 igrača. Zonski, bez agresivnosti, tjeraju Borussiju da odigra na Hummelsa uz aut liniju. Tek onda prema njemu sprinta Robben, pas uz liniju oduzima Lahm koji zatvara Schmelzera, Lewandowski je preblizu Bendera, Muller sužava prostor i Hummels je u klopci. Zatvoren je uz aut liniju, bez opcije za dodavanje. I tu nije riječ o slabo postavljenom Dortmundu, za to je zaslužna iznimna organizacija presinga Bayerna.
Time je Guardiola odgovorio Tuchelu, jednako kao što je Tuchel njemu oduzeo zone u kojima želi igrati, ovako je BVB prisiljen koristiti druge mehanizme igre. Šahovskim rječnikom, Pep je nadoknadio Tuchelovu figuru viška.
Promatrajući Barcelonu i Bayern pod Pepom Guardiolom najčešće se zanemaruje posao koji te ekipe odrađuju u obrani. Njegove ekipe imaju toliki posjed lopte da je gotovo uvijek zaboravljeno što rade u onim trenucima kad je nemaju
Totalni nogomet u frenetičnom tempu
U utakmici u kojoj su možda i igrali (polu)finale Bundeslige, Borussia i Bayern prikazali su moderan nogomet u punom sjaju. Ni jedna ekipa nije zaslužila izgubiti, ne nakon onako dobrih reakcija. Nedostajali su golovi, igrom slučajnosti, vrhunskih vratara i manjka koncentracije u završnici. Ali nerealizirane šanse nisu učinile der Klassiker manje vrijednim.
Totalni nogomet u frenetičnom tempu, uigrani sistemi i lanac reakcija na svaku akciju. Igra u kojoj se sekunda ili metar viška gradi potezima unaprijed. Igra u kojoj ni najbolji tehničari ne mogu doći do viška ako ne djeluju u sistemu. A i tada, kao dio sistema dokazuju onu staru izreku kako igrača ne definiraju sekunde provedene s loptom, nego što radi u minutama kad ju nema.
Na šahovskoj ploči se svaki previd kažnjava porazom, a svaka prednost gradi se potezima unaprijed. Moderni nogomet je u svojoj metodičnosti jako sličan šahu, za to ne postoji bolji dokaz od ove utakmice. Što se Bundeslige tiče, nakon ovog pata Bayern još u prvenstvu ima figuru više, dok Borussiji sat sve brže otkucava.
