Hajduk i Rijeka ovog vikenda igraju svoju treću ovosezonsku utakmicu. U prve dvije Splićani su bili uspješniji te su pobjedama 2:0 i 0:1 uzeli svih šest bodova. Iako su Bili pri vrhu ljestvice, a Bijeli pri njenom dnu s čak 19 bodova manje od rivala, kao i u svakom derbiju to ne znači previše.
Povijest ovog rivalstva kojeg uspješniji Splićani nevoljko priznaju kao derbi seže u sredinu 40-ih godina prošlog stoljeća. Davne 1946. godine su Rijeka i Hajduk odigrali svoj prvi susret jer u prvoj poslijeratnoj sezoni momčad s Kvarnera nije nastupala u najvišem rangu jugoslavenskog nogometa no ekspresno su ga izborili i došli u društvo najboljih.
Rivalstva u početku nije bilo, jer Riječanima je trebalo punih 16 godina da dođu do svoje prve pobjede. Do tog rujna 1962. Nevera s Kvarnera je rušila Zvezdu, Partizan i Dinamo no Hajduk je bio nerješiva zagonetka.
Stampedo na Kantridi
Splićani su na Kantridu stigli bez svoje prve violine Bernarda Bajde Vukasa koji je tih dana tjerao neki svoj inat s upravom Hajduka, a Rijeka je prikazala maestralnu igru i potopila klub sa Starog placa s čak 4:0. Kolika je dominacija Riječana bila pokazuje i činjenica da su se posljednjih desetak minuta poigravali s igračima Hajduka koji su to protumačili kao 'ponižavanje poraženog protivnika' te se tu zapalila prva iskra rivalstva.
Ipak tu utakmicu je obilježio jedan nemili događaj za anale. Naime, tijekom dvoboja netko je od gledatelja na stijenama iznad stadiona odlomio kamen koji je pao na tribine. Srećom nikog nije udario no izazvao je paniku među navijačima koji su pomislili da se ruši litica, a u stampedu je ozlijeđeno gotovo stotinu ljudi i samo ludom srećom nitko nije izgubio život.
Rambovo epsko finale kupa u Beogradu
Rivalstvo je planulo dva i pol desetljeća kasnije kada su se Hajduk i Rijeka susreli u finalu Kupa maršala Tita. Tih se sezona momčad s Kvarnera jako digla i ravnopravno se uključila u borbu s Hajdukom i Dinamom za 'titulu najbolje hrvatske momčadi u Jugoslaviji' te je naboj samim tim bio veći nego ranije.
Utakmica u Beogradu iz te 1987. godine je jedna od onih koje se prepričavaju generacijama. Splićani su pred kraj prvog poluvremena poveli iz penala kojeg i dan danas u Rijeci smatraju kontroverznim. Strijelac je bio Asanović, a kad se činilo da će Majstori s mora u svoju vitrinu spremiti novi Titov trofej ukazao se u smiraj utakmice Radmanović te je pogotkom odveo dvoboj u produžetke.
Nakon žestokih i iscrpljujućih 120 minuta i dalje je na semaforu stajalo 1:1, a trener Hajduka je u 119. minuti je izvadio vratara Praliju i umjesto njega uveo stručnjaka za penale Zorana Varvodića Ramba. Drama je tek počela. Pobjednika je odlučio upravo Rambo nakon čak 11 serija odnosno nakon 22 penala.
Repova je bilo i više nego dovoljno da ovaj rivalitet učini pravim, žestokim derbijem za generacije koje dolaze. Riječani su se žalili da je Hajduk poveo iz nepostojećeg penala, prijetili su sucu Petroviću ističući transparent 'Petroviću, čeka te Armada, netko će da strada', a Splićani su optuživali navijače s Kvarnera da su se bratimili s Delijama.
'Ne bismo se maltretirali tri sata...'
Sudac Petrović je u jednom intervjuu za Večernji list kasnije ustvrdio da je to jedna od najvećih utakmica koje je imao priliku voditi.
"Utakmica zbog koje se podiglo mnogo prašine. Gledao sam sto puta snimku spornog detalja i ne može ne nitko uvjeriti da sam pogriješio kod dosuđivanja penala za Hajduk. Linija je sastavni dio kaznenog prostora, a Paliska je sapleo Bućana baš na tom mjestu. Da sam htio pomoći Hajduku, učinio bih to u 90 minuta. Ne bismo se maltretirali tri sata na terenu i ne bi bilo one beskrajne serije penala", rekao je Petrović u tom intervjuu.
S druge strane Armada se pravdala kako se nisu bratimili s navijačima Zvezde već su tvrdili kako su Delije ostale na tribinama nakon finala juniorskog kupa između njihovog kluba i mostarskog Veleža.
Slomljena noga i kamenovanje hitne pomoći
To finale kupa je upalilo žižak rivalstva no naravno nije jedini uzrok istog. Naime, godinu dana prije se zbilo nešto što treba zabilježiti. Prelazak riječkog supertalenta Nenada Gračana u Hajduk zapalio je vatru revolta. Armada je svom dotadašnjem miljeniku strašno zamjerila transfer, vješali su se transparenti 'Neno, ća te nije sram', a prvi dvoboj na Kantridi nakon prelaska u splitske redove za Gračana je završio stravičnim lomom noge.
Naime, Mladen Mladenović je jednim brutalnim startom gotovo završio karijeru Gračanu, a navodno su riječki navijači kamenovali kola hitne pomoći koja je odvozila plemenitog veznjaka sa stadiona. Kasnije je Gračan tvrdio kako se ne sjeća kamenovanja.
Zanimljiv zaokret se zbio krajem 90-ih. Naime, 1999. godine su do pred kraj prvenstva mrtvu trku vodili Rijeka, Hajduk i Croatia. Momčad s Kantride je stigla na Poljud i pred 40 tisuća ljudi bravurama Đonija Tafre i maestralnom predstavom Igora Muse i Admira Hasančića potopila Hajdukove šampionske ambicije.
Ovacije 40 tisuća ljudi na Poljudu
Cijeli je stadion goste pozdravio ovacijama poželjevši im da na kraju uzmu trofej ispred Zagrepčana. To se nije dogodilo zbog tog što su Riječani grubo oštećeni u posljednjim minutama prvenstva no to je tema za neki drugi članak.
Još su velikih utakmica odigrali jadranski rivali u godinama koje su uslijedile. Tako je Rijeka 2005. Splićanima ispred nosa odnijela kup, a u eri Matijaža Keka godinama nabijala komplekse rivalima. Upamćen će ostati i transparent '100 godina ste šutjeli, od krađa okretali glavu, državnim sponzorstvima gradili slavu… Sada ste ljuti jer znate da vas čeka 100 godina klečanja iza imena Rijeka'.
Ipak, tih je sto godina prošlo znatno brže, a Hajduk se opet osovio na noge što je potvrdio prošlog proljeća kada je na Poljudu upravo protiv Rijeke uzeo svoj prvi trofej nakon devet godina pobijedivši u finalu kupa 3:1.
Sad nas čeka još jedna epizoda velikog rivalstva Jadranskog derbija i tko zna možda opet budemo gledali jednu utakmicu koju će pamtiti generacije.
