Sasvim sigurno u nezgodno vrijeme jer je Vatrenima visio plasman na isto.
Srećom uspleli su izborili dodatne kvalifikacije u kojima ih čekaju obračuni s Grčkom.
Smjena Čačića na samom kraju ciklusa kvalifikacija bila je povod HNS-u da na službenoj stranici pojasne zašto su trojica izbornika zaredom otišla prije roka, misleći pritom na Igora Štimca, zatim Niku Kovača i Čačića.
"Stručni bossovi Vatrenih morali su napustiti funkciju zbog neodgovarajućih rezultata i alarmantne situacije neposredno uoči svršetka tog dijela natjecanja", stoji u analizi aludirajući na kvalifikacijske cikluse u kojima su vodili reprezentaciju.
Napominju pritom kako Slaven Bilić nije otišao zbog dolaska Davora Šukera na čelo HNS-a.
08.10.2015., Zagreb - Proglasenje Nogometasa godine Ivana Rakitica u izboru Vecernjeg lista na Zavodu za djecju onkologiju i hematologiju u Klinici za djecje bolesti. Davor Suker, Ante Cacic. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
"Ta koincidencija nema uzročno-posljedične veze budući da je dotični gazda svlačionice prekid suradnje najavio ranije, očito zasićen uzbuđenjima i neizvjesnosti tri mandata po dvije sezone".
Potom kreću u detaljniju analizu odlaska njegovih nasljednika.
"Oslobođeni su časne dužnosti kad je stvarno dogorjelo do nokata, u vezi s tim premijer nacionalne nogometne vlade i ministri uopće nisu dvojili, dapače, ekspresno su konstatirali da je dosta agonije i da se valja uzdati u lozinku 'spas u zadnji čas', piše na službenoj stranici Saveza.
Štimac je, stoji, imao skroman učinak.
"Osam pobjeda, dva remija, pet poraza, razlika pogodaka 23:17 s pripadajućih 57,78 posto uspješnosti. Za njegove misije zabilježena je povijesno najlošija mini-serija kad su posrijedi nastupi za bodove", navodi se te napominje da je slom u Glasgowu bila kap koja je rpelila čašu.
"Previše promašaja i tek jedan poen od 12 mogućih. Naime – premalo i pretužno, više nego jadno".
Podsjetili su i na neke njegove izjave za vrijeme mandata i pitali se govorili li govornik danas jednako opisujući tadašnjeg izbornika elokventnim.
Zatim slijedi priča o Kovaču.
"Puklo je na tzv. vezanoj štednji, kad je prvih dana rujna 2015. lansirna rampa prema Euru u Francuskoj trebala biti popločena bodovima iz Bakua i Osla. Nije išlo, zato što je Robert Prosinečki, lider Azerbajdžana, dopustio mršavih 0:0, a Norvežani su nabili i gas i nas pa na Ullevaalu ulili dva komada. Računajući domaćih 1:1 s Talijanima na Poljudu opterećenom famoznom „svastikom“ bila je to trilogija s tanka dva boda premda su optimisti kalkulirali sa svih devet. Igra je proglašena bezidejnom, šanse za EP 2016. opasno ugroženima", stoji u tekstu objavljenom na stranici HNS-a, koji se nastavlja.
"Cijelo vrijeme je zapravo poteškoća bila s odnosom izbornika i izabranika, nesklonih njemačkoj strogosti koja se redovito pretvarala u krutost a katkad, navodno, u tipičan germanski dril i glede igranja i glede ponašanja", stoji.
Za Čačića je priča više manje poznata.
"Već je nominacija/aklamacija potaknula dežurne kritizere na podjednako žučne i ironične prosvjede, antijunak je naravno bio – precizni mehaničar s licencom za popravak radijskih i televizijskih aparata. To što posjeduje i onu najvišu, nogometnu, kao da nije važno", piše u analizi nakon čega su pobrojani Čačićevi rezultati.
U zaključku se ističe kako je 'točka na 'i' tmurno-turobne stvarnosti pala je s izjednačenjem Finaca u posljednjim sekundama na Rujevici.
"Nema nikakve dvojbe da je Ante Čačić izgubio i konce i uzde, sebe isto tako. Slutilo je na potpuni raspad sustava i sastava. Rez neizbježan".
