Hajduk je u nedjelju dobio još jednu tešku pljusku na svome terenu. Pred gotovo 15 tisuća ljudi, Splićani su poraženi od Lokomotive s 3:4, a prema viđenom na terenu još su Lekini puleni dobro i prošli, jer mlada Čabrajina momčad je mogla dvoboj zaključiti i već nakon prvih 45 minuta.
Puhalo je sa svih strana, visjela je obrana, kasnio je vezni red. Efikasan je bio tek napad, no čak ni Livaja i ekipa nisu uspjeli zabiti koliko je defanzivni dio momčadi bio spreman primiti.
Hajduk izgleda u ovom trenutku loše, rasklimano i nestabilno bez obzira na sustav i sad je jasno da nije riječ o sporadičnom spoticanju u 'utrci s Dinamom' već da u splitskoj momčadi postoje dublji taktički i kadrovski problemi.
Neuspjeli Lekin gambit
U sedam službenih prvenstvenih susreta pod palicom Ivana Leke, Hajduk je zabilježio četiri poraza i tri pobjede, a statistiku mu uljepšava prolazak u polufinale Kupa pobjedom protiv Osijeka. Drugim riječima Leko je potpisao dvije trećine svih Hajdukovih poraza u ovosezonskom HNL-u i jasno je da stvari ne idu kako se u poljudskim kancelarijama planiralo kada je nekadašnja desetka bilih sjela na klupu.
Mnogo je toga krenulo po zlu. Jasno je da je Leko doveden kao jako trenersko ime koje se na papiru savršeno uklapa u Jakobušićevu viziju 'velikog Hajduka'.
Predsjednik splitskog kluba od početka svog mandata ne skriva želju za trenerom kakav je Ivan Leko, jer kao što je i sam više puta sugerirao, on želi da Hajduk pobjeđuje, ali na hajdučki način. Drugim riječima, Jakobušić je Leku doveo kako bi implementirao ono na čemu je izgradio karijeru – nogomet visokog intenziteta, visoki presing, maksimalno zalaganje i puno golova. No problem je što momčad koju Nikoličius i Jakobušić grade već dvije godine nije motorički i taktički adekvatna za taj stil.
Pokazalo se ove nedjelje u Splitu da nije zapravo bitno jesu li tri ili četiri igrača u posljednjoj liniji jer Lekin problem je što kadar koji ima na raspolaganju nije u stanju trkački ispuniti ono što on traži od nje kroz cijelu utakmicu i pri tome zadržati dovoljno koncentracije da tehnički i taktički zadovolji.
Sustav nije problem, problem je stil
Lekina mantra od 'deset metara gore ili dolje' je upravo ono što je velik dio Hajdukove ekipe izbacilo iz zone konfora. Linija obrane opasno pomaknuta prema centru igrače poput Awaziema, mladog Vuškovića, a pogotovo Mikanovića, Lovrencsicsa i Melnjaka dovodi u situaciju da je svaki izgubljeni duel protivniku šansa za gol.
U sličnoj su se situaciji našli i veznjaci Grgić, Fossati i Krovinović, jer Lekini zahtjevi, trenutno, više ističu njihove mane nego što im pružaju mogućnost da eksploatiraju vrline. Tako do izražaja dolazi Grgićev problem u kreaciji, Fossatijev nedostatak brzine i Krovinovićeva slabija duel igra.
Sve to stvara sliku slabog Hajduka, no Hajduk nije loš već je u lošoj formi, što je vrlo bitna razlika. Ne zaboravimo, ovaj pa i slabiji kadar je u nedavnoj prošlosti osvojio Kup, srušio Dinama i na Poljudu i na Maksimiru te je izbacio portugalskog predstavnika iz Europe.
Ono što se sada događa u Hajduku jest osjetljiv proces tranzicije s Dambrauskasovog i Karoglanovog pozicijskog nogometa na novi model dinamičnog lomljenja presingom. Lekin Hajduk, trenutno, opasno podsjeća na Bijele iz Tudorovog perioda. I jedan i drugi su nakon neuspjelog elegantnog prelaska s jednog stila na drugi (s neadekvatnim kadrom) odlučili srušiti sve kako bi gradili iz početka.
Nogomet koji boli navijače
Teško je to gledati, čak povremeno i bolno što je dokazao i Asanovićev odlazak s tribina u prvom poluvremenu protiv Lokomotive, no kao i kod svake preobrazbe tranzicijska faza je čista agonija pred kamerama.
Period u kojem Hajduk ima relativno sigurnu i stabilnu poziciju u prvenstvu te polufinale kupa u džepu Leki daje privilegiju koju zasigurno nije želio, ali i koju su rijetki imali. Može napraviti temeljitu selekciju igrača koji fizički i taktički mogu odgovoriti zahtjevima njegovog nogometa, može eksperimentirati i tražiti balans, razvijati mlade i stići spreman na ljetne izazove.
Sve je u njegovim rukama
Naravno, u slučaju da ostane do ljeta. Izazovno proljeće čeka Ivana Leku, no još izazovnije će biti za Lukšu Jakobušića. Naime, nije tajna da je Leko njegova želja, njegov izbor, ali sada kad stvari ne idu kako su željeli, sada predsjednik treba 'popiti metak za ekipu', raširiti prsa ispred trenera i ekipe te ih zaštititi od rafalne paljbe medija i navijača.
Utakmice poput ove koju su Splićani odigrali protiv Lokomotive neće biti posljednja u kojoj su ovako loše izgledali. Bit će toga još jer momčad Hajduka u ovom trenutku je gradilište na kojem se tek vide obrisi igre koju na Poljudu žele vidjeti
Ključni čovjek u tom procesu će biti Lukša Jakobušić. On će morati pokazati da je 'frajer' koji može snažno stati iza svoje odluke i izbora, zaštititi svoga čovjeka i dati mu vrijeme da izgradi Hajduk kakav žele gledati. Mora mu omogućiti sve ono što ni jedan trener u posljednjih 15 godina na Poljudu nije imao.
