Posljednjim istupom u kojem je omalovažio želje Splita i Osijeka da danas-sutra budu domaćini pokoje kvalifikacijske utakmice, uistinu je naljutio sve one koji misle da hrvatska reprezentacija ne smije i ne može biti privilegij samo glavnog hrvatskog grada. A takvih nije malo, naprotiv...
Proračunato i bez imalo obzira prema Splitu i Osijeku, Šuker tvrdi da se samo u Zagrebu može zaraditi na utakmici nacionalne vrste, a uz tu svoju čudnu konstataciju pridodaje i optužbe da mu se u Splitu zviždi, a u Osijeku "izbija novac iz džepa". U svemu tome najviše čudi što Šuker u prvom licu jednine govori da "neće davati utakmice Splitu i Osijeku". Kao da on o tome odlučuje, a ne Izvršni odbor HNS-a.
Šukerovo ponašanje potencira već znatan bijes ne samo radikalnih navijača, nego i onih običnih, poželjnih, kojima nikako ne idu u glavu oštre Šukerove riječi prema gradovima koji tako silno žele, pa i zaslužuju utakmice reprezentacije. Međutim, ta priča oko domaćinstva utakmica naše reprezentacije već je odavno otišla predaleko i nije sam Savez nije krivac za ovakav rasplet.
Optuživati Split za ljutnju zaista je pretenciozno. Grad koji je sustavno izbjegavan za kvalifikacijske utakmice reprezentacije 15 godina, ima svoje pravo na ljutnju, a izbjegavao ga je sam Savez koji se sada tome čudi. Zajedno s nespretnim Šukerom, koji pokušava zamagliti priču s brojačima ulaznica. Da, brojači ulaznica su danas potrebni, čak i neophodni za velike utakmice, no u posljednjih 15 godina nisu bili. I epilog? U Split je nakon 15 godina dovedena Gruzija u prošlim kvalifikacijama, a tko zna kad će Hrvatska opet zaigrati na poljudskom stadionu.
Bijes u Splitu već je toliki da polako nestaje i žudnja za dolaskom reprezentacije. I umjesto da se u Savezu potrude ispraviti što su griješili, oni dolijevaju ulje na vatru. Na početku ovih kvalifikacija Izvršni odbor je odlučio, a mediji objavili priopćenje – da će se kvalifikacije za svjetsku smotru u Brazilu igrati dvaput u Zagrebu, dvaput u Splitu, a jednom u Osijeku ili Rijeci.
I ta je odluka pregažena, bio je to tek spin u danom trenutku za zaustavljanje nezadovoljstva svih osim Zagreba. Da, to je bila velika laž koju HNS sada pokušava zatajiti. Dovoljno je samo prelistati javna glasila.
Osijek je sjajno organizirao utakmicu protiv Walesa, da bi Šuker sve obezvrijedio rečenicom "kako su mu njegovi Osječani odnijeli 200 tisuća kuna za popravljanje travnjaka". Takve rečenice, kao i ona da je "hitna pomoć triput skuplja u Splitu nego u Zagrebu" s pravom izazivaju srdžbu prozvanih jer nije u šoldima sve, barem kad je reprezentacija u pitanju. Osim toga, ni stadion Gradski vrt u Osijeku nema brojače ulaznica, pa se utakmica odigrala. Isuviše je tu kontradiktornosti. Poput one iz Šukerove rečenice "da maksimirski stadion ima veći broj svečanih loža, pa se može više zaraditi". Da bi potom dodao da je problem kiša "jer Maksimir nije natkriven".
Očito je da u sadašnjoj 'konstelaciji' Saveza nema ni najmanje volje prestati sa centralističkim ponašanjem dajući sve utakmice Zagrebu, unatoč drugačijim najavama i obećanjima, HNS tek stječe alibi kad se ostali naljute. Zapomažući poput dječice: "Ljuti su na nas, pa ne možemo tamo."
Dobro, postoje i zagovornici svih utakmica u Zagrebu, čak i u jednom dijelu publike. Neke europske države sklone su centralizaciji utakmica svojih reprezentacija, neke su pak sklonije razmještanju reprezentativnih dvoboja. Nogometna, politička i društvena, ma i gospodarska Hrvatska i kroz povijest, pa i danas, podijeljene su na regije, od kojih se doista može izvršiti i veoma vidljiva podjela na sjever i jug. Nogometno, naša zemlja diči se dvama najuspješnijim klubovima, jednim sa sjevera, iz Zagreba, drugim s juga, iz Splita, koji su već više od sto godina nositelji razvoja i kvalitete hrvatskog nogometa.
Nogometno gledano, i domaćinstva reprezentacije valjalo bi dijeliti. Dinamo i Hajduk s igračima poniklim u svojim pogonima sačinjavaju posve ravnopravno reprezentaciju od prvog dana. Politički, Hrvatskoj ne odgovara centralizacija, a kamoli nogometno. Gospodarski se također Hrvatsku želi odmaknuti od centraliziranosti, pa ako se govori da bi se neka ministarstva izmjestila iz Zagreba (poput pomorstva), zašto se onda čuditi tezama da reprezentacija mora igrati i izvan glavnog grada.
Davor Šuker u opčinjenosti svojim idejama ne ostavlja drugima ni prigodu da se dokažu. I tu je najveći problem. Potom će se u tom istom Savezu na čelu s Davorom Šukerom čuditi – zašto nas ne vole?
