Na današnji dan prije 64 godine rodio se jedan od najvećih nogmetaša svih vremena.
Diego Armando Maradona je imao 16 godina kada je Argentina prvi put postala svjetski prvak 1978. na domaćem tlu. Već tada je bio zvijezda u usponu, a mnogi Argentinci su zamjerili tadašnjem izborniku Cesaru Luisu Menottiju što ga nije uvrstio na popis za to SP. Nije mu se to obilo o glavu, Argentina je postala svjetski prvak, ali blagostanje u Argentini nije dugo trajalo. Početkom 80-ih Argentina je ušla u rat s Engleskom, a ekonomija se urušila. Zemlja je bila u teškom siromaštvu, sve je bilo u padu, samo je Maradona bio u usponu. U svom voljenom klubu, Boci Juniors, Maradona se zadržao tek jednu sezonu. Klubovi u Argentini su zbog teške ekonomske situacije bili na rubu bankrota i morali su prodavati najvrednije eksponate u Europu. Barcelona je iskrcala rekordnih pet milijuna funti za Maradonu nakon SP-a 1982.
Diegova prilagodba na Europu nije počela dobro. Maradona se okružio prijateljima iz Argentine, živio bonvivanski, održavao skupe zabave i često bio ozlijeđen, a došao je na rub bankrota.
'Stigao je Spasitelj'
Promjena sredine je bila nužna, a novu rekordnu cifru je platio Napoli, 7 milijuna funti. Klubovi sa sjever Italije (Roma, Inter, Milan, Juventus) dominirali su talijanskim nogometom, a niti jedan klub s juga zemlje do tada nije uzeo Scudetto. Maradonu je na San Paolu dočekalo 75 tisuća ljudi, a sportski novinar David Goldblatt napisao je da su Napolitanci uvjereni da je stigao Spasitelj. U napuljskim novinama pisalo je: "nemamo gradonačelnika, kuće, škole, autobuse, zaposlenost i sanitarije, ali ništa od toga nije bitno jer imamo Maradonu."
Sezonu prije Maradoninog dolaska Napoli je jedva izborio ostanak u ligi i riječi o Spasitelju Maradoni pokazale su se proročanskim. Prvu Maradoninu sezonu uspeli su se do osmog mjesta, u drugoj su bili treći, a onda su 1987. donijeli Scudetto na jug Italije uz nezapamćeno slavlje na ulicama Napulja, a sutradan ujutro na najvećem groblju u Napulju, Poggioreale, bile su napisane čuvene riječi: "Ne znate što ste propustili"
S Napolijem je Maradona osvojio još jedan naslov prvaka Italije, jedan kup i superkup te Kup UEFA 1989.
U Napulju je Maradona postao božanstvo, a danas po njemu ime nosi i stadion Napolija. Svaka kuća tih slavnih osamdesetih imala je uz sliku napuljskog zaštitnika Svetog Januarija (San Gennaro) i sliku Maradone, a i dan danas Maradona je u Napulju iznad Gospe. Maradonine slike, suveniri i murali su posvuda. Spoj Napulja i Maradone jednostavno je bio osuđen na uspjeh. Tamo se Maradona osjećao kao doma, odrastao je u disfunkcionalnim favelama Buenos Airesa i nije mu se bilo teško snaći u siromaštvu i disfunkcionalnosti Napulja. Tamo su trpjeli njegove mušice i probleme jer su i sami bili takvi, nogometni boemi, zabava u životu i na nogometnom terenu ispred je svega. Koliko je Maradona bio potreban Napulju i obratno govori njegova izjava nakon osvajanja Scudetta: "Ova titula mi znači više od Svjetskog prvenstva. Osvojio sam Svjetsko prvenstvo u Meksiku prošle godine, ali tada sam bio sam, nisam imao prijatelje uz sebe. Ovdje je moja obitelj, grad Napulj je moja obitelj jer ja sebe smatram sinom Napulja."
Mitske četiri minute
Maradona je, ipak, status besmrtnosti i nogometnog boga osigurao godinu prije osvajanja Scudetta kada je s Argentinom u Meksiku uzeo naslov svjetskog prvaka. Ne bi taj naslov bio ni po čemu mitski da nije bilo četvrtfinalne utakmice s Engleskom, utakmice koja je bila veća od nogometa, utakmice koja je bila veća od života. Kada bi morali nekoj drugoj vrsti iz neke druge galaksije pomoću jedne utakmice objasniti što je to nogomet i što on predstavlja izabrali bi upravo to četvrtfinale između Argentine i Engleske iz 1986. Da bi objasnili tko je Maradona, bile bi nam potrebne samo četiri minute te utakmice. U 51. minuti utakmice dogodila se "Božja ruka". Steve Hodge je krivo pogodio jednu loptu koju je htio izbiti ona je poletjela zrakom prema Maradoni, Shilton je izašao, pokušao boksati, a 20 centimetara niži Maradona je vanjskim dijelom lijeve šake pogodio loptu i prebacio Shiltona. Uzalud je Shilton trčao prema sucu iz Tunisa i govorio mu da je Maradona zabio rukom. Poslije utakmice, Maradona je rekao da je gol pao: "malo pomoću Maradonine glave i malo pomoću Božje ruke".
Samo četiri minute nakon "Božje ruke" pao je i "Pogodak stoljeća".
Diego je primio loptu na svojoj polovici, pretrčao 60 metara u deset sekundi, prešao gotovo sve igrače Engleske, predriblao i Shiltona koji, kažu neki, dan danas leži u šesnaestercu Stadiona Azteca, i pogodio za 2:0. Argentincima je ta pobjeda bila više od pobjede jer su samo četiri godine ranije engleski vojnici na Falklandima ubili 659 Argentinaca.
U te najčuvenije četiri minute u povijesti nogometa stala je cijela jedna legenda, cijeli mit o patuljastom narkomanu i prevarantu koji je postao najveći nogometaš svih vremena. Više od četiri minute bit će vam potrebne da pročitate ovaj tekst. Za četiri minute vjerojatno ne stignete obaviti veliku nuždu ili počistiti stol na kojem radite, ali vi niste Maradona. Maradona je za četiri minute uspio zabiti ne jedan, nego dva najlegendarnija gola u povijesti najvećeg sporta. Maradona je za četiri minute uspio zabiti dva gola koja su u potpunoj suprotnosti jedan od drugoga. Prvi je zabijen na čistu prevaru, drugi na čistu genijalnosti, ali oba su postala mitska. Takav je i Diego, mit i legenda, više od običnog nogometaša, u Argentini i Napulju više i od božanstva.
I to je Diego, možete ga nazvati prevarantom, narkomanom, pijancem i propalicom, ali jedno je sigurno, ono što je on napravio na nogometnom terenu nije i neće nitko nikada.
Diego Armando Maradona - mali, a najveći!
POGLEDAJTE VIDEO: Manchester City Gvardiolu spremio bogatu povišicu: Joško je zaludio Engleze, a evo koliko će sada zarađivati
