Neki ga nazivaju početkom rata u Hrvatskoj, neki pamte i da je sljedeće godine igrano prvenstvo, no činjenice tog povijesnog događaja ostaju. Huškački zanos beogradskih Delija izražen demoliranjem Dinamova stadiona i mlaćenje na tom dijelu tribina malobrojne domaće publike zagrebačkog kluba, Arkanovo pucanje iz pištolja i organi reda koji su silinu pendreka, neuvjerljivo glumeći tampon zonu između zaraćenih strana, usmjerili samo prema Bad Blue Boysima koji su preko travnjaka krenuli u obračun.
Upravo na tom dijelu terena dogodila se opjevana Bobanova reakcija, potezom nogom koji je spomenut više puta od njegovog ijednog drugog poteza, zbunjenost dotičnog policajca Refika Ahmetovića koji je kasnije priznao da je bio nagovaran da Dinamovu kapetanu presudi pištoljem na mjestu događaja.
Neredi koji su se te 1990. nastavili do kasno u noć, obilježavaju se svake godine polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća na spomeniku Bad Blue Boysa poginulih u ratu.
Nikad odigranu utakmicu, susret koji je obilježio tu Dinamovu momčad, to klupsko razdoblje i generacije navijača te zagrebačke momčadi, Boysi označavaju početkom Domovinskog rata smatrajući da je ta eskalacija međunacionalne mržnje bila šibica koja je upalila fitilj strahota koje su se događale u godinama koje su uslijedile.
