Sigurno se sjećate utakmice Hrvatske i Argentine, spektakla na Bolyn Groundu u kojem su gauchosi slavili 2:1. Jedini gol za Hrvatsku dao je tad već pomalo zaboravljeni grobnički fantazist Anas Sharbini. S brojem 10 na leđima bio mu je to vrhunac reprezentativne karijere u kojoj je odigrao još dvije prijateljske utakmice te zabio ukupno dva gola.
Iako je bio jedan od najboljih igrača u HNL-u na vrhuncu forme, Sharbini se vrhunskim nogometom prestao baviti prije pet godina, s nepunih 30, a danas igra u 4. HNL, za Omišalj. Njegova je priča uistinu jedinstvena.
Dobar je osjećaj
"Bitno je da se tijelo vrati, nakon puno godina uspio sam spojiti nekoliko utakmica zaredom što me najviše veseli. Nakon što odigram utakmicu, osjećam da mogu odigrati i drugu utakmicu. Vjerujem da će biti još bolje, tako se osjećam na treninzima i utakmicama, kaže Sharbini u razgovoru za Sportcom.
"Dobar je osjećaj kada odigraš dobru utakmicu, kada zabiješ gol i pomogneš ekipi! Kada sam na terenu, igra me povuče, uopće ne osjećam razliku između toga da sam nekada igrao prvu, a da sada igram četvrtu ligu, rekao je mlađi brat Sharbini.
Braća Sharbini
Zanimljivo, i u Omišlju je uz Anasa u vrhu napada njegov brat Ahmad. Kao nekad u Rijeci i kasnije u Hajduku, braća Sharbini dominiraju na nešto manjoj sceni.
"Konačno uživam! Uvijek sam najviše volio igrati s bratom, najbolje se poznajemo, posebice na terenu. Ne trebamo se ni čuti, ni vidjeti da bi točno znali kada ćemo jedan drugome odigrati. Sve golove koje sam dao, on mi je namjestio! Dobro se osjećam, baš sam zadovoljan", zaključuje Sharbini.
