Slavni srpski nogometaš Siniša Mihajlović prije 13 dana u Rimu izgubio je bitku s opakom bolešću, leukemijom, nakon duge i iscrpne životne utakmice u kojoj se popularni Miha hrabro borio. Poznato je da je Mihajlović rođen u Vukovaru, a odrastao u Borovu naselju, dok je svoje prve nogometne korake napravio igrajući još od mlađih selekcija za tadašnji NK Borovo.
Bivši nogometaš Siniša Mihajlović preminuo je 16. prosinca u 53. godini u rimskoj bolnici.
Nisu zabilježeni nikakvi incidenti
Portal Srbi.hr donosi priču o Siniši Mihajloviću "kakvog Borovo naselje pamti", a u tekstu se navode i neke konstrukcije Siniše Lazića, njegovog suigrača iz mlađih dana i sugovornika, u kojima dominira nekakav strah i mrak kad se išlo paliti svijeće na stadion na dan kad je Miha preminuo, iako se ne navode nikakva službena izvješća o bilo kakvim incidentima. Borovo naselje je, inače, mjesni odbor i bivše naselje u sastavu Grada Vukovara u kojima dominira hrvatsko stanovništvo.
Riječ je o dijelu Grada heroja gdje se nalazi i tvrtka Borovo, a čiji su hrabri hrvatski branitelji dan poslije pada grada Vukovara položili oružje i doživjeli najgoru moguću sudbinu. Upravo su se u podrumima objekata tvornice Borovo nalazila skloništa s civilima, a u podrumu Borovo Commercea nalazilo se sklonište i pričuvna bolnica...
U vrijeme sloma obrane u studenom 1991., kad su četnici haračili Vukovarom, u podrumu Borovo Commercea nalazilo se oko tisuću civila i branitelja. Bilo je tu i žena i djece. Preživjeli branitelji kažu kako je prilikom izlaska iz podruma uslijedilo odvajanje. Neki su odmah tu ubijani...
Toga 19. studenoga 1991. iz Borova naselja nestalo je 167 branitelja, a ubijena je 51 osoba. Ulaskom u Borovo Commerce ubijeno je 115 osoba. Na popisu zatočenih i nestalih iz Borova naselja nalazi se još 56 branitelja i civila. To navodimo čisto da podsjetimo na čitavu priču što se sve dogodilo u Borovu naselju za vrijeme rata...
Siniša Mihajlović
Inače, Mihajlovićev prvi nogometni trener u NK Borovo bio je Slobodan Đurica. NK Borovo više ne postoji, ali ostala su sjećanja na jednog, tada sasvim običnog, ali isto tako posebnog mladića, samo što u sjećanjima nema mjesta kojekakvim konstrukcijama straha i mraka. Ili možda ipak ima...
Inače, Siniša Mihajlović je rođen 1969. godine, a nogomet je počeo igrati još u osnovnoj školi. Bilo je to vrijeme kada je Borovom kroz razne sportske klubove prodefiliralo mnogo djece. Razumljivo, većina njih se odlučila trenirati nogomet kao najpopularniji sport.
Bio trener Mihajloviću u pionirima
"Siniši sam bio trener kada je bio pionir, nešto više od godinu dana. To je bila najmlađa selekcija gdje je on već tada pokazivao svoje kvalitete. Tada je bilo više igrača, više djece koja su trenirala, međutim tu su se nekako izdvajali Siniša Mihajlović, Saša Patković, Ante Miše i Siniša Lazić", ističe jedan od prvih Mihajlovićevih trenera u Borovu Slobodan Đurica.
Pored njega treneri mlađih selekcija u Borovu, tih godina kada je igrao Mihajlović, bili su i Zvonko Popović, Nikola-Kiki Marjanović i Edo Bulić. Među onima koji je više godina proveo igrajući u istoj ekipi s Mihajlovićem bio je i Siniša Lazić koji i danas živi i radi u Borovu naselju. Lazić je sa Mihajlovićem igrao u pionirima, juniorima i seniorima.
"Nas dvojica smo prvi iz generacije počeli igrati za seniore, on čak i prije mene iako je bio mlađi nepunih godinu dana. U seniorima smo igrali zajedno godinu dana, kasnije sam ja otišao u vojsku, a on je u međuvremenu otišao u Vojvodinu. U mlađim selekcijama svi smo mi bili približno istih kvaliteta, nitko se nije posebno isticao. Međutim, kada je on u pitanju to je bio samo rad, rad i rad. Po tom pitanju je bio neumoljiv. Mi smo svi nakon treninga obično odlazili na bazen, a on je ostajao da dalje trenira, imao je svoj cilj i ostao je dosljedan njemu", napominje Lazić.
Kroz karijeru Mihajlović je često menjao pozicije u momčadi na kojima je igrao, a tako je bilo od samog početka. U početku igrao je lijevo krilo, po ulasku u seniore bio je i stoper jer je dobro igrao i glavom, navodi se u Lazićevom sjećanju...
Srčan i prgav
"Bio je Miha srčan i prgav, a sjećam se jedne utakmice protiv Metalca u Osijeku gdje je bio jedan igrač, mrga od čovjeka. Miha mu je uklizao, a ovaj mu zaprijeti da će ga ubiti poslije utakmice. Siniša nije ni trepnuo nego ga pljune u facu. To je naprosto bio on"; kaže Lazić sjećajući se jednog indirektnog kontakta sa njim.
Naime, kada je Mihajlović pravio svatove u Novom Sadu njihova zajednička prijateljica je prenela Lazićeve pozdrave Mihajloviću i rekla mu da iz svadbe neće otići bez njegovog dresa. Tada je Mihajlović svom kolegi iz Borova poklonio Interov dres s brojem 11 i taj dres Lazić i danas čuva kod sebe, a na njemu se još uvijek vidi posveta na kojoj piše 'Lazi od Siniše'.
Na dan kada je Siniša Mihajlović preminuo, grupa obožavatelja njegovog lika i djela otišla je do stadiona u Borovu naselju i zapalila mu svijeće. Lazić u tom dijelu priče ističe nekakav strah od lokalnog stanovništva, ponosnog hrvatskog življa koji je dosta propatio u ratu da bi sad nekom radio isto što su radili njemu. Barem tako u njegovim navodima, po onom što je istaknuo, kazao, tako se može zaključiti...
"Po Sinišinoj smrti mnogi su išli paliti svijeće na stadion, što mi je bilo drago. Međutim, nisam htio ići tamo po mraku, jer se ne želim skrivati. Nije mi jasno zašto je bio toliko omražen ovdje. Paljenje svijeća na stadionu u Borovu naselju je gesta koja je dokaz poštovanja prema jednom čovjeku, poštovanje prema nekome tko je dao puno i tko je proslavio Borovo naselje, Vukovar i okolicu", rekao je Siniša Lazić.
