Naime, Coker je sad jedan od najboljih igrača u svojoj momčadi, a prije više od deset godina zamalo je prestao da se bavi s najvažnijom sporednom stvari na svijetu. Tada kao 15-estogodišnjak, Coker se srušio na travnjaku, a nakon toga ustanovljeno je da boluje od dijabetesa prvog tipa.
"Tada nisam znao o čemu se tu radi, nisam imao pojma što to znači, a moje prvo pitanje je bilo: 'Hoću li i dalje igrati nogomet?', prisjeća se Ben Coker situacije koja je kasnije u potpunosti promijenila njegov život i navike...
Kako bi onima koji ne znaju pojasnili o kakvoj bolesti se radi, vrijedi spomenuti kako se radi o bolesti koja je autoimuno stanje u kojem tijelo zabunom napada stanice u gušterači, oštečujući i uništavajući ih. Kao rezultat toga, tijelo proizvodi malo ili nimalo inzulina, hormona koji miču glukozu (šećer) iz krvi u stanice.
Bolest koja zahtjeva jako puno pozornosti i discipline
Simptomi bolestu uključuju umor, pretjerano uriniranje, prekomjerna žeđ, bubrezi prisiljeni raditi iznad svojih mogućnosti, a ako oni ne mogu napravit svoj posao, taj višak šećera se izlučuje u urinu, što izaziva žeđ. Iako je uzrok nejasan, jedna teorija je da se može pokrenuti niz virusnih infekcija.
"U to vrijeme puno vremena dnevno sam provodio na igralištu. Trenirao sam oko 12 sati tjedno, trenirao sam i vikendom i igrao utakmice nedjeljom. Nisam mogao riskirati da me bolest uzme, da više ne igram nogomet, da se ne razvijam na tom području", nastavlja svoju priču Ben za Daily Mall.
Dijabetes tipa 1 kontrolira se uzimanjem injekcija inzulina, injekcije se daju najmanje dva puta dnevno, ali sad postoji novija alternativa u obliku pumpice s inzulinom. To je nosivi uređaj ne veći od smartphonea, koja ubrizgava inzulin 24 sata dnevno. Unatoč tome, Ben mora mjeriti količinu šećera kako bi pumpici unio potrebne podatke za količinu.
Mnoštvo opasnosti
Potencijalni problem za svakoga s dijabetesom tipa 1 su hipoglikemija, u kojoj šećer u krvi pada do preniske granice za opskrbu tijela s dovoljno energije. Simptomi uključuju osjećaj slabosti, znojenje i nedostatak koncentracije. Teške napadi mogu dovesti do gubitka svijesti i, rjeđe, komu.
Drugi rizik je hiperglikemija, kada razina šećera u krvi raste previsoko. To se može dogoditi ako se lijekovi ne uzimaju redovito ako se, jede previše ugljikohidrata, usljed previše stresa ili infekcije.
Međutim, ništa od toga nije spriječilo Bena da ispuni svoj životni san i postane nogometaš. Usprkos opasnosti od uvećane ili umanjene količine šećera u organizmu, on se redovito pojavljivao na treninzima.
Danas je jedan od predvodnika svoje ekipe. Ima ugrađenu pumpicu koja upumpava insulin 24 sata dnevno. Uprkos tome, Koker mora da meri količinu šećera kako bi pumpici uneo podatke za količinu.
Danas mu je život drugačiji
"Sad sam puno opušteniji. Ne moram non-stop brinuti o injekcijama. Moja razina igre se podigla, moram nositi pumpicu čitavo vrijeme. Skidam je samo za vrijeme mečeva kako ju ne bi oštetio, ali je vraćam na poluvremenu. Sve to je samo mala cijena za slobodu i normalan život koji mi daje".
A cijena života je velika, prevelika, a Benov život je nogomet. Svakim danom, ovaj nogometaš zahvaljuje nebu što se bavi nogometom koji voli najviše na svijetu. Svojom požrtvovnošću, upornošću i disciplinom šalje poruku i drugim mladim ljudima kako bolest nije prepreka za bavljenje sportom.
Njegov agent Mark Blundell, bivši F1 vozač koji sad ima sportsku menadžerskutvrtku MB Partneri, kazao je kako je Coker "nevjerojatna inspiracija svakom dječaku koji odrasta uz bolest, a koji se bavi sportom".
