Umirovljeni srpski nogometaš i nekadašnji branič Manchester Uniteda Nemanja Vidić gostovao je u emisiji kod bivšeg klupskog suigrača Rija Ferdinanda. Jedna od brojnih tema koje su prošli ova dva nekadašnja suigrača su bile i one ratne. Naime, NATO je bombardirao Srbiju kako bi smirio agresiju na Kosovo. Bombardiranje je trajalo od 24. ožujka do 10. lipnja 1999. godine.
Odrastanje puno turbulencija
Nemanja Vidić u razgovoru s Riom rekao je kako je tijekom njegovog djetinjstva bilo puno turbulencija...
"Očito da je bilo tako. Rođen sam 1981., a deset godina kasnije bio je rat u Bosni, što nije daleko od moje kuće, možda nekih 150 kilometara. Nisam ga, doduše, osjetio, nije se odvijao u mojem gradu niti u Srbiji. Bio sam premali i nisam to osjetio", kazao je Nemanja Vidić i nastavio u istom ratnom tonu...
'NATO-ovo bombardiranje utjecalo je i na mene'
"Kasnije, kada nas je bombardirao NATO, to je utjecalo na mene. Bio sam u Crvenoj zvezdi, nisam mogao igrati nogomet i morao sam se vratiti u svoje mjesto Užice. Bilo je užasno. Jednom su ljudi došli u kamp i rekli nam da idemo kući jer bi moglo biti problema. Nisu nam mogli jamčiti sigurnost. Iduća dva mjeseca bila su jako strašna, nismo imali pojma što će se dogoditi. Bilo je to zbilja strašna. Ali, zvuči ludo kada to kažem, nakon mjesec dana naučite živjeti s time, tražite način kako igrati nogomet s društvom, izaći pred zgradu i družiti se s prijateljima. No i dalje razmišljate kada će sve to završiti. Sve je to utjecalo na moj karakter. Kada imaš priliku napraviti nešto, to treba učiniti na najbolji mogući način. Imate li priliku otići u Manchester United, najveći klub svijeta, i tamo se dokažete, nemojte trošiti ni sekundu na gluposti. Možda sam radio gluposti u Moskvi ili Srbija, ali kasnije sam shvatio", izjavio je Vidić u Ferdinandovoj emisiji i šokirao svog nekadašnjeg suigrača i prijatelja.
Evo što je, u stvari, dovelo do zračnih udara
Za spomenuti kako zločini koji su se dogodili nad dijelom kosovskog stanovništva, u kombinaciji sa stalnim odbijanjem Slobodana Miloševića da prihvati sporazum nakon što ga je prištinska delegacija napokon potpisala u drugom krugu razgovora u Rambouilleteu, doveli su do zračnih udara. Tijekom razgovora u Rambouilleteu međunarodni diplomati su uložili snažne napore da izbjegnu eskalaciju sukoba, ali, nažalost, bez uspjeha.
Bombardiranje je, stoga, nedvosmisleno bilo izravna posljedica Miloševićevog kontinuiranog odbijanja prihvaćanja nacrta sporazuma nakon što je kosovska delegacija potpisala. Ne bi bilo razloga za to, a pogotovo ne bi postojala jednoglasna podrška članica NATO-a za pokretanje kampanje da je itko smatrao da postoji šansa za mirno rješenje. Znači, zaključak je vrlo jednostavan. Jedini i isključivi krivac za bombardiranje je Slobodan Milošević i njegov zločinački režim, nikakav NATO, nikakav Zapad kako to Srbi znaju govoriti.
