Već mjesecima diljem Zagreba (osim za vrijeme pandemije koronavirusa) niču grafiti i murali Bad Blue Boysa. Najžešći Dinamovi navijači mobilizirali su se i odlučili uljepšati grad, a sve se pretvorilo u još jednu lijepu priču.
Iz dana u dan niču novi grafiti i murali diljem grada
Impresivno je kako iz dana u dan na pročeljima zgrada, trafostanicama, ma svugdje gdje je moguće nacrtati nešto, niču simboli, slogani i motivi Dinama, Futsal Dinama, grupe BBB, grada Zagreba, ma svega što ima veze s Boysima i navijačkom supkulturom.
Jedan grafit ljepši je od drugog. Nekako spontano, ekipe sa zagrebačkih kvartova natječu se među sobom tko će izraditi ljepši i veći grafit, a time su povukli i ostale da realiziraju svoje ideje i ubace se u priču...
Naravno, sve u svrhu samo i isključivo povećanja broja grafita i uljepšavanja voljenog grada. Među Boysima, što se tiče toga, nema nikakvog rivalstva, nego se radi o čistoj ljubavi prema grupi, klubu i navijačkom životu kao takvom. Ima onog simpatičnog, dobročudnog, koji te gura da budeš još bolji i pomoću kojeg polučuješ bolje rezultate, da se tako izrazimo...
To je dovelo do toga da građani Zagreba svakog dana nailaze na nove grafite koji ih očaravaju svojom ljepotom i orginalnošću. Da, navijačka mašta stvarno nema granica...
Pogledajte samo na što izgleda zid osnovne škole u Savskom Gaju.
A ovako to izgleda primjerice na Knežiji...
Posebno je lijep i impozantan mural koji se može vidjeti, i kojem se možete diviti na Jarunu. Stih "lomiš ga, a on se ne da" popularne navijačke pjesme Baruna "Plava Balada", uz panoramu razrušenih krovova zgrada u centru grada, pokazuje svu moć i snagu Zagreba, koji je izdržao i potrese prije nekoliko mjeseci. Mural je napravio "Kv.art".
Grafiterska revolucija u Zagrebu
Antonio Jurčević 30-godišnji je "vječni" student Odnosa s javnošću i grafiter kojem je crtanje strast. Neke od zagrebačkih grafita, kao primjerice onaj na Knežiji i neki s Volovčice, inače jakog Dinamovog uporišta, upravo je njegovih ruku djelo. Porazgovarali smo s njim kako bi nam otkrio o čemu se točno radi, kakva se to grafiterska revolucija događa u Zagrebu?
"Ja to gledam kao na drugi masovni val crtanja grafita. Prvi je bio tamo negdje 2010./2011., kad se nakon dugo godina masovno počelo crtati prve one tramvajske kućice koje su napravljene, prve trafostanice itd... Ali onda kad je došlo do svih ovih nesuglasica i pi*darija između ekipe Boysa i oko Dinama, represija i sve to, nekoliko godina se slabo crtalo, gotovo ništa. I onda prošle godine, negdje sredinom ljeta, na Facebook stranici Zona Dinamo nastala je tema 'Aktivizam a ne trebizam', počelo se više crtati. Neki kvartovi prednjačili su u tome poput Volovčice, Ferenčice, općenito Pešćenice, Sesveta, Dubrave, Trešnjevke, da sad ne nabrajam i da ne izostavim nekog, malo je nezahvalno, ali ajmo reći da su to bili kvartovi na kojem su se najviše počelo raditi. Jednostavno, kako smo mi s Peščenice počeli raditi prve grafove motivirali smo i druge kvartove, počeli su se rađati nove ideje...
Ne samo u Zagrebu, nego i u Hrvatskoj. Vidio sam da su počeli crtati u Osijeku, Vinkovcima, Torcida je ponovno počela crtati po Splitu nakon par godina. Split je pun grafita, ali to su većinom bili stari grafiti. Ljudi su vidjeli da se tu može stvarno svašta raditi, da to nije samo obojiti kućicu u plavo ili u splitskom slučaju bijelo-crveno-plavo, i lupiti neku šablonu, nego da već postoje pravi umjetnički radovi, murali koji su uistinu lijepi. Ne samo da su oni inspiracija navijačima i općenito ljudima, nego su to visoko kvalitetni radovi koji su prava ulična umjetnost vrijedna divljenja. Svojim crtanjima, privukli smo i druge da oslikavaju svoje gradove, potaknuli smo grafit-rivalstvo među gradovima", priča nam Antonio Jurčević i nastavlja:
'Uzeli smo stvar u svoje ruke, kad to nisu napravili oni koji su htjeli'
"Nama u principu nije bila ideja koji je zid ljepši i bolji, nego je bila ideja da stare i oronule trafostanice koje godinama nitko nije obnavljao, koje su bile zašarane s raznoraznim napisima, uvredama, bez veze potpisima i takvim glupostima, da jednostavno uzmemo stvari u svoje ruke i da dečki sami urede svoj kvart onako kako to oni žele".
I tu onda uskače Antonio i pomaže da se to nacrta što bolje. Jer, dečko zna posao, ima oko, ruku i maštu...
"Ako jedan umjetnik može raditi trafostanicu kako se njemu sviđa, onda može hrpa navijača, ekipa s kvarta, Bad Blue Boysa, napraviti trafostanicu kako se njima sviđa. Mislim da je to bila neka glavna vodilja u ovoj priči da se urede stare i zapuštene zidove zgrada, te da se o svom trošku to sve uredi. Skupili su se novci, izdvojilo se vrijeme i bacilo na posao, kad to već ne rade oni koji bi trebali raditi. Pa, zar nije bolje na zidovima vidjeti nešto lijepo, sliku ili motiv grada i gradskih vrijednosti poput Dinama, Futsal Dinama, grupe BBB, katedrale, bana Josipa Jelačića, neke priče vezane za grad, bilo da su plod mašte ili stvarni motivi iz povijesti".
No, ponekad napravljeni grafiti nađu na nerazumijevanje, pa bivaju obrisani. Nekad je potrebna dozvola stanara, a onda dolazi do neshvaćanja onog što se želi napraviti, pa iako se nešto nacrta, uloži vremena i novaca, to na kraju pada u vodu i prefarba se u bijelo. Puno muke nizašto, rekli bi smo...
'Ima i onih koji ne žele da imaju motive grada Zagreba ili Hrvatske na svojoj zgradi'
"Ima takvih slučajeva, ali da vam budem iskren to ovisi i o motivima koji se crtaju. Znači, u 90 % slučajeva ljudima se to sviđa i super im je, ali ima i onih koji žive u Zagrebu, Hrvati su, ali iz nekog razloga ne žele da na njegovoj zgradi bude grb Dinama, hrvatski grb, buldog ili nešto četvrto... I onda čak na to ima i onih koji su destruktivni i šaraju radove, grafite, murale... Mislim da je to glupo. Crtaj u tom slučaju rađe neki svoj grafit negdje drugdje, pa svoje nezadovoljstvo iskaži na neki pozitivan način, a ne da se ide uništavati tuđi rad".
Crtanje grafita za sobom povlači i druženje, prijateljstvo, zabavu. Pa tako prilikom crtanja grafita po kvartovima, okupljaju se navijači, ali ne samo ultrasi nego i njihovi prijatelji koji nemaju nikakve veze s navijačkim svijetom, navijanjem kao supkulturom osim prijateljstva s navijačima, a nerijetko i obični građani koji zastanu pa bace pogled, pitaju što se tu događa, zašto je toliko ljudi, zašto se peče roštilj, pušta muzika. Jer, dobre zabave u tim trenucima ne nedostaje. Naravno, i policija se zna pojaviti na licu mjesta...
"Ma nema problema s njima ako u crtanju grafita nema ništa sporno, ako se ne radi o ničem uvredljivom, ako nema razbijanja ili sličnog. Nikad s murijom nismo imali problema. Bili su maksimalno fer i korektni. Također bi trebalo spomenuti i dečke iz HEP-a, koji su vipe manje svaku dozvolu za crtane i prefarbavanje trafostanica dali i time nam dosta olakšali. Jer, počeli smo s jednom, a sad smo došli da svaki kvart ima jednu, ako ne i dvije trafostanice na kojima je niknuo i na kojem ima neki od grafita. Mislim da ćemo obraditi sve trafostanice".
Najveći buldog u gradu
Prije nekoliko dana na Volovčici je niknuo najveći buldog u gradu, koji simbolizira Bad Blue Boyse. Upravo ga je on crtao...
"To je najveći dizajn buldoga i nalazi se na našem kvartu, na Volovčici. Skupila se ekipa s kvarta, zgrada je također bila zašarana, nitko je godinama nije krečio. Mi smo ofarbali donji dio i nacrtali ga. Moramo ga još malo popraviti i dovršiti, ali uzeli smo stvari u svoje ruke i napravili to kako spada. Ljudima se to jako svidjelo ono, kad su vidjeli zinuli su. Dive mu se koliki je. Nije bilo nikakvih problema. Ja dosta brzo crta pa mi je trebalo nekih dva do tri sata za to, ali inače kad se crtaju tako neke trafostanice ili na zgradama, ajmo reći da je to nekih dva dana druženja i zezanja. Roštilj, pivica, muzika, zezanje, skupi se ekipa na kvartu. Na Knežiji je bilo 150 ljudi, u Zaprešiću je bilo 200 ljudi, u Srednjacima je bilo 70-80 prisutnih, u Kozari Boku je bilo 150 ljudi. To nije samo crtanje, nego druženje, događaj. Ljudi dođu popiti pivicu, podružit se, pojesti. Mlađi, stariji, nisu bitne godine. I to je poanta svega, da se ljudi druže, angažiraju, te da pokažu ljubav prema Dinamu, grupi BBB, gradu Zagrebu i naposljetku - Hrvatskoj.
