Po tradiciji kršćanskog, islamskog i hebrejskog kalendara, ponedjeljak je drugi dan u tjednu, a po međunarodnom standardu ISO 8601 - koji je mjerodavan za pitanje datuma i vremena od 1988.g. - prvi!
Na zapadu on je svakako prvi dan radnog tjedna, ali u muslimanskim zemljama i, evo, Izraelu, opet je drugi...
Ono što je, međutim, svima zajedničko kada je ponedjeljak u pitanju, to je izniman prijezir spram istoga.
Elem, već prilikom prvog jutarnjeg paljenja radija, voditelj je počeo s pričom o tome kako je ponedjeljak i da bi, eto, trebali stisnuti zube. Već u sljedećoj rečenici nazvao ga je "sivim", a do kraja svoga jednosatnog bloka, a koji sam iz nekih nejasnih razloga nastavio slušati, i "depresivnim".
Vijesti koje je taj neimenovani radijski voditelj prenio između tih obavijesti o danu u tjednu, nisu bile, nota bene, ni malo dobre.
Govorilo se i dalje o aferi Hotmail, lošoj demografskoj stopi, iseljavanju stanovništva, Stieru i sukobu na relaciji predsjednica države i zdrav razum. Ništa od toga, međutim, našeg voditelja nije tako pogodilo kao prosta činjenica da je danas ponedjeljak i da će narednih pet dana morati provesti na svome radnom mjestu.
Isto je bilo i s njegovim kolegom koji je nakon njega svoj blok započeo s Balaševićevim 'D-molom', i rekao kako on najbolje paše za ovaj "turobni" ponedjeljak.
Nakon toga promijenio sam još nekoliko stanica, pratio objave na društvenim mrežama i osluškivao što ljudi govore, a svugdje je glavna tema - kao da je jedinstven događaj i da se ne ponavlja svakih sedam dana - bio taj nesretni ponedjeljak. (Evo ga, sad je sasvim nenamjerno postao i "nesretan"...)
Mora li početak tjedna - pitao sam se najkasnije tada - na ovim našim lijenim i neradničkim prostorima, obavezno značiti i kraj svijeta?
Učinimo barem danas iznimku kada na Svjetskom prvenstvu u Rusiji započinju posljednje utakmice u grupnoj fazi natjecanja, dobivamo prve natjecatelje osmine finala i, evo, umjesto uobičajne tri utakmice po danu, danas imamo četiri.
U skupini A će Egipat doći do isključivo za njih veoma važne pobjede protiv Saudijske Arabije, jer su uslijed Cuperovih kukavičkih taktika i kalkulacija sa Salahom već ispali, a Urugvaj će imati određene poteškoće protiv domaćina Rusije, ali ništa što bi ih trebalo značajnije ugroziti. Obje reprezentacije su, bezbeli, prošle i križaju se sa skupinom Španjolske i Portugala, a niti jedan od tih protivnika nije netko za koga bi se moglo reći da bi ga bilo bolje dobiti u osmini finala. Urugvaj, međutim, na ovom prvenstvu pruža prave, čvrste turnirske utakmice, bez previše ljepote, ali itekako učinkovite. Tako da se, eto, ni njihov protivnik u osmini finala, tko god to bio, neće previše usrećiti...
Iskoristio bih priliku za kraj ove grupne faze natjecanja da izrazim svoje žaljenje što Iran ili Maroko nisu uspjeli barem nekome s Pirinejskog poluotoka pomrsiti račune za prolazak u daljnu fazu natjecanja jer su mi obje te reprezentacije, a Španjolska pogotovo, poprilično dosadne za gledati i nadam se da neću još dugo imati tu priliku na ovom prvenstvu. Osim Ronaldove kozje bradice, u niti jednoj od tih reprezentacija nemam što zanimljivo za vidjeti, a da to ne gledam već zadnjih deset dosadnih godina. Obje te reprezentacije će, naravno, i danas ostvariti pobjede, ali način na koji će to ostvariti biti će teško gledljiv, a s raznim ramosima u igri i teško probavljiv.
To će, evo, biti jedino što će mi donekle pokvariti ovaj divni, nogometni ponedjeljak.
