"Život leti, kapetane, mladost biži, a na srcu friži, dok nas s našeg kampanela i sad bude od Boga batude". Trideset godina je prošlo od pogibije Dražena Petrovića, po mnogima najvećeg hrvatskog košarkaša i sportaša općenito. Iako je prošlo jako puno godina, neke stvari ova nača napaćena država nikad neće zaboraviti, neki ožiljci ostat će zauvijek...
Izgubio život u 29.
Kobnog 7. lipnja 1993. godine Petrović je izgubio život u tragičnoj prometnoj nesreći kod njemačkog Ingolstadta u 29. godini i svijet je ostao bez ikone, igrača koji je u ranoj mladosti prerastao njene, a uskoro i granice Europe.
Prisjećamo se, stoga, lika i djela neprežaljenog Dražena, a idealna osoba za pričanje o Draženu je njegov brat Aco. Godine prolaze, ali sjećanja na Dražena ne blijede. Tuga? Recimo samo da se čovjek s godinama navikne živjeti bez svojih voljenih, ali i dalje steže u prsima...
"Činjenica je da je 30 godina jako puno vremena, međutim logično je da tijekom godina naučite živjeti s tim, a danas praktički ostaje isključivo ponos i radost zbog svega onoga što je praktički Dražen radio za života i, naravno, ostavštinu koju je iza sebe ostavio. Vidimo i sami zadnjih dana da svi igrači koji dolaze, rekao bih oni najkvalitetniji poput Nikole Jokića, daju Draženu zasluge za sve ono što je napravio. Jokić sad, dok igra finale NBA lige, sjetio se da je Dražen zajedno sa Divcem, prije više od 30 godina, probijao te barijere vezano za NBA i na taj način omogućio da današnji igrači koji dolaze, mogu sa puno manje problema uspjeti", kazao je za portal Net.hr u uvodu Aco Petrović i nastavio:
Impozantna karijera
"To je ono što je ovog trenutka strašno aktualno, međutim sve ono što je Dražen napravio mjerljivo je kroz medalje. Nedostaje mu samo ta zlatna olimpijska. Dva puta je bio srebrni, bio je svjetski prvak, prvak Europe. Sa Cibonom je dva puta osvojio klupski naslov, prema tome sve te medalje dovoljno govore koliko je on za života napravio. Mene osobno njegova ostavština i sjećanje na Dražena definitivno vraća u one dane praktički kad je košarka bila drugi najpopularniji sportu Hrvatskoj".
Dražen je bio najpoznatiji, najpopularniji i najbolji hrvatski sportaš u svijetu, a ono što je posebno kod njega sad, 30 godina nakon, je jedna velika ostavština, jedna enormna volja, želja za pobjedom, posebno umijeće igranja košarke i to što je on stvarno, iz svega srca, volio domovinu Hrvatsku. I još taj karakter...
"Karakter je nešto što se izgrađuje kroz taj životni vijek koji, nažalost, kod Dražena nije bio dugačak. Dražen je uvijek po završetku svake sezone bio ekstremno kritičan prema sebi i onda je zadavao sebi mini ciljeve, što treba to ljeto napraviti, kako bi sljedeće godine bio drugačiji, bolji, kvalitetniji. Zato i dolazi do tih transformacija, kako tjelesnih, tako i mentalnih, jer Dražen je bio siguran u ono što radi, pa je tako iz godine u godinu, osim onih, rekao bih, početnih godinu i pol dana u NBA ligi u Portlandu, uvijek kontrolirao svoju karijeru na najbolji mogući način. Jedino tih godinu i pol dana u Blazersima nije mogao doći do prilike, iako je bio svjestan da ima kvalitetu da i u Portlandu uspije".
Dražen s parcijalnom rupturom ligamenta igrao za Hrvatsku
Možda su Blazersi tada, priča nam dalje Aco, bio krivi odabir ako se uzme u obzir da je taj klub imao tada možda i najbolji bekovski par lige Porter - Drexler. Poslije toga, kad su ušli u finale NBA lige došao je i Danny Ainge, tako da se tu Draženu nije otvorilo prostora. On se tu nije zaustavio nego je prisilio čitavu franšizu i svog menadžera da mu pronađu mjesto gdje će ulatimativno uspjeti, a to su bili New Jersey Netsi.
"Kad sad govorimo o Draženu i reflektiramo 30 godina poslije. Dakle, da je bilo koji NBA igrač danas bio u situaciji da ima to koljeno, kakvo je tada imao Dražen u toj sezoni 1992./1993., parcijalnu rupturu ligamenta, sigurno niti jedan NBA igrač ne bi igrao. No, Draženu takvo što nije padalo napamet. Te 1993. odlučio je da želi pomoći i preko bolji i preko tih napuknutih ligamenata odigrati taj kvalifikacijski turnir u Wroclawu. Nažalost, to je bilo njegovo posljednje natjecanje jer svi znamo što se dogodilo tog 7. lipnja 1993. To govori o Draženu da, unatoč ozljedi koja je bila ozbiljna, a Dražen je praktički tad bio i bez ugovora, jer je izašao iz četverogodišnjeg ugovora i to ljeto je trebao potpisati novi ugovor - da li u Panathinaikos, da li u NBA ligi."
Nastup za Hrvatsku bio mu je svetinja
U današnjim okvirima niti jedan NBA košarkaš ili netko tko igra, tvrdi nam Aco, ne bi se pojavio na pripremama reprezentacije.
Dražen se pojavljivao i svim srcem, a to je dojam potpisnika ovog teksta kroz svjedočanstva drugih o Draženu, brojnih medijskih napisa i samih Draženovih izjava i nastupa, igrao za najdraži dres, za hrvatski grb, zastavu, narod. To ratno vrijeme, doba, Draženu su činili tjeskobu jer je jako patio što hrvatska mladost gine. Zato mu je nastup za Hrvatsku bio - svetinja.
"Dražen je tada kazao - idem u Wroclaw pomoći svojim suigračima i idemo ostvariti taj plasman na EP. Jer, mi kao novonastala zemlja, morali smo prolaziti kroz sve žive kvalifikacije - kako 1992. za OI, tako i 1993. a EP. I sam taj podatak da je Dražen došao na turnir koji je odigrao ozlijeđen, dovoljno govori o Draženovoj veličini i karakteru."
Pukla je neka priča o tome da bi Dražen nakon Netsa potpisao za Panathinaikos. Aco nam objašnjava...
"U njegovom novčaniku, praktički kako je Dražen to sve revno pisao itd, postojala je ceduljica sa svim tim potencijalnim imenima klubova. Panathinaikos je bio s ove europske strane, kao jedna sigurna luka potpisa ugovora, ukoliko Dražen ne dođe do željenog uvjeta. Nemojmo zaboraviti, prvi četverogodišnji Draženov ugovor u NBA ligi je bio onaj rookie ugovor. Nije bio velik. Dražen je tog trenutka igrao, ako kompariramo zašto danas igraju NBA igrači, za smiješno male novce i tog ljeta je bilo Draženu ključno da potpiše taj jedan pravi ugovor. Pao je bio sigurna ruka, a na listi su bila još 3 kluba - nastavak u Netsima, New York Knicksi i kao što znamo, Rudy Tomjanovich ga je obožavao, pa su opcija bili i Houston Rocketsi."
'Tomjanovich ga je htio pod svaku cijenu u Rocketsima'
Rudy Tomjanovich ga je htio pod svaku cijenu dovesti i tog trenutka to su bile tri NBA franšize na njegovoj ceduljici. Kad govorimo o Rocketsima, zasigurno jedna od Draženovih najboljih partija u NBA ligi viđena je upravo protiv Hakeema Olajuwona i Houston Rocketsa, kojima je utrpao 44 poena uz 4 asistencije, jednu ukradenu loptu i jednu blokadu za 41 minutu igre. Tricu je gađao 3-3, slobodna bacanja 7-7.
Dogodilo se to 24. siječnja 1993. godine u pobjedi Netsa 100:83, svega šest mjeseci prije nego li nas je prerano napustio.
Boreći se za All-Star nastup, Petrović, vodeći tricaš lige je postigao velikih 32 poena u drugom poluvremenu na putu do najviše poena u NBA karijeri.
Njegova čudesna predstava pokopala je Rocketse, koji su pred utakmicu imali odličan niz od osam pobjeda, ali su bili vidno umorni, igrajući svoju petu utakmicu u sedam dana.
Bitke s Jordanom
"Često je Dražen protiv Rocketsa bio raspoložen. U kontinuitetu je protiv Houstona igrao svoje možda i najbolje utakmice u NBA-u, pogotovo u periodu dok je bio u Netsima. Naravno, tu ne govorim o relaciji da uspoređujem Chicago s Michaelom Jordanom i Netse, ali sasvim solidan otpor, gledao sam u velik broj navrata te utakmice između Bullsa s Jordanom i Netsa. Čuvali su se Michael i Dražen međusobno i Dražen je davao veliki otpor najboljem košarkašu, po meni, svijeta, The Goatu svih vremena - Jordanu."
Aco nam je otkrio nešto više o toj famoznoj Draženovoj ceduljici u novčaniku koja je nađena nakon njegova pogibije...
"Kad sam ja otišao gore na mjesto nesreće, zajedno s tada vozačem u Ciboni Zvonkom Orsagom, otišli smo gore i logično je da je policija sve Draženove stvari predala meni, ja sam to poslije predao roditeljima i da - u tim stvarima je bio taj novčanik sa tom ceduljicom. Mi kad smo avionom sletjeli u Zagreb vračajući se iz Wroclawa, tj iz Frankfurta iz kojeg smo poletjeli, kad sam doznao da je brat poginuo bio sam u svom domu tada na Barutanskom brijegu. I negdje oko 23 i 30 primio sam poziv od roditelja koji nisu baš dobro shvatili taj poziv iz Njemačke na njemačkom jeziku. I tog trenutka sam ja okrenuo broj policijske stanice u Ingolstadtu. Tad sam dobio potvrdu.
Turbulencije iznad mjesta pogibije
I za kraj nam je pričao o turbulencijama u trenutku kad je avion letio iznad mjesta pogibije Dražena. Draženovo tijelo nalazilo se, pretpostavlja se, još uvijek na mjestu nesreće. Duhovno, oni koji vjeruju u Boga, u duhovnost kao takvu, kazat će da je to bio znak...
"Kad smo letjeli iznad mjesta nesreće bile su turbulencije. Ne bih odlazio previše u duhovnu sferu u tom segmentu. Činjenica je da je iznad Frankfurta kad smo poletjeli, poletjeli smo negdje oko 17.05., 17. 10, Dražen je poginuo 10 minuta kasnije, činjenica je da je bilo veliko nevrijeme i da su kontinuirano bile turbulencije u tih prvih 15-20 minuta leta. Bilo je veliko nevrijeme u trenutku kad je Dražen već nastradao nekakvih stotinjak k udaljen od Frankfurta u vožnji prema Munchenu.
