Novi izbornik hrvatskih košarkaša Dražen Anzulović u petak se službeno predstavio na poziciji koju je preuzeo. Tom prilikom je naglasio:
"Stvarno mislim da je biti izbornik najveća moguća čast, ali i obveza i odgovornost. Sve to namjeravam tražiti i od igrača, igrat će samo oni koji imaju želju igrati za Hrvatsku. Imamo jako puno posla, a cilj mi je vratiti hrvatsku košarku u europski vrh i stvoriti respektabilnu reprezentaciju u svjetskim okvirima. Već od danas namjeravam obaviti razgovore sa igračima, ali i s ljudima koji će biti u mom stručnom stožeru. Nemamo puno vremena, a više niti prava na kiks u kvalifikacijama, ali se namjeravamo boriti sve dok imamo šansu da odemo na SP."
Egzistencijalna pogreška
Ugovor je Anzulović sa Hrvatskim košarkaškim savezom potpisao na tri godine i u tom razdoblju ne smije prihvaćati drugi posao. U Poljskoj je imao ponudu za trostruko veći novac od onog kojeg je nudio HKS-a, no čast obnašanja ovog posla privukla je Anzulovića. Uostalom, 'naviknut' je već gubiti veliki novac.
"Najteža odluka bila mi je kada sam u ruskom Ural Greatu dao otkaz i ostavio nenaplaćenih 700 tisuća dolara. Gledajući egzistencijalno, to mi je najveća pogreška. Tadašnji Uralov sportski direktor, legendarni Sergej Bjelov promijenio je tri igrača a da se nije sa mnom konzultirao i preko toga nisam mogao prijeći", prizanje u razgovoru za Večernji list.
Nekih 200,000 eura oprostio je i Ciboni klubu s kojim je, što sam, što preko oca, vezan cijeloga života. Sam će za sebe reći da baš i nije bio od radnih navika i zato:
"Zato sam danas, kao trener, elementarna nepogoda za neradnike i neznalice. Tražim od igrača puno rada jer se samo tako može opstati u vrhunskom sportu."
Reprezentacija je nešto najviše
Izbornička pozicija zanima ga dugo i dugo je u kombinacijama za posao koji je napokon dobio. Prisjetio se:
"Još 2006. godine, kada sam postao pomoćnik Jasminu Repeši, dogovoreno je da ću ga naslijediti. Na kraju to obećanje nije ostvareno, a obrazloženja tadašnjeg predsjednika HKS-a bila su neuvjerljiva."
Kao što od sebe traži maksimalnu posvećenost u smjeru probitka, isto će, poruka je za kraj, tražiti i od igrača koji se odazovu pozivu u nacionalni dres:
"Nastojat ću razgovarati sa svim našim vodećim igračima. Želim voditi iskrene razgovore, pune povjerenja i ja sam stava da je, ako netko nije siguran želi li doći i pomoći reprezentaciji, za takvog bolje da ni ne dođe. Onaj koji se odluči za igranje u reprezentaciji mora preuzeti i odgovornost za kvalitetu svoje prezentacije. Jer, igranje za Hrvatsku nešto je najviše, baš kao što je i posao izbornika nešto najviše što hrvatski trener može dobiti."
