Svjetski boksački prvak u teškoj kategoriji prema WBC verziji Tyson Fury po prvi je put otkrio kako je borba za život njegove kćerkice, najmlađeg djeteta koje je rođeno prerano (prematurus), inspirirala i njega da ostvari svoju najveću pobjedu u ringu.
Rođena kao prematurus
Athena je rođena prerano prošle godine - samo nekoliko tjedana prije epskog nokauta Deontaya Wildera u 11. rundi. The Sun, u ekskluzivnim odlomcima iz knjige Gloves Off Tyson Furryja, otkriva njegovu nevjerojatnu priču…
"Ja sam The Gypsy King — vjerodostojna legenda i superheroj koji se pojavljuje jednom u životu. Ali boks nije moj cijeli svijet. Stvarnost je da sam ja muž, tata, sin, brat, ujak. Moja obitelj je moj oklop, a Pariz i mojih šestero prekrasne djece uvijek su u mojim mislima jer su mi tako dragocjeni. Uoči moje borbe s Deontayjem Wilderom 2021. spavao sam na podu bolnice dok se naše najmlađe dijete, Athena, borilo za život nedugo nakon rođenja.
U početku je sve bilo dobro, međutim...
Imao sam remi s Wilderom 2018. i pobijedio sam ga 2020. Nadao sam se da će moj revanš protiv njega 2021. biti završetak mojih mračnih dana depresije u holivudskom stilu.
Ali, onda je Athena rođena prerano početkom kolovoza 2021. u Royal Lancaster Infirmaryju, samo dva mjeseca prije borbe. U početku je s porodom sve išlo dobro. Prvi put sam držao svoju novu kćer i sve je bilo savršeno.
Nije bilo znakova da nešto nije u redu tijekom trudnoće. Zatim ju je medicinska sestra na neonatologiji istrgnula iz mojih ruku i za nekoliko minuta sve je krenulo.
Očito joj je srce prebrzo kucalo i isprva nisam ništa o tome razmišljao. Tada se činilo da je sve oko nas uhvatila panika. Athena je bila priključena na aparat, liječnici su pritiskali gumbe i očitavali, a broj otkucaja srca joj je skočio na 300 otkucaja u minuti, kada je trebao biti bliže 120 otkucaja u minuti, a medicinske sestre nisu mogle učiniti ništa da riješe problem", stoji u knjizi o životu i karijeri Tysona Furyja.
"Ubrizgali su joj nešto što je, činilo se, sve usporilo, na oko 140 otkucaja u minuti, ali onda je opet skočilo do kraja.
Posljedice su bile zastrašujuće. Da se Atenini otkucaji srca nisu mogli stabilizirati, vjerojatno bi umrla od srčanog zastoja. Gledati medicinsko osoblje kako juri oko nje i Paris bilo je užasno, iako sam znao da su oboje u sigurnim rukama. Nakon što sam se ja rodio, umrlo sam i tri puta bio reanimiran - NHS me je dovoljno dobro održavao.
Roditelj u takvoj situaciji ne može učiniti ništa
Ipak, to je malo ublažilo osjećaj potpune bespomoćnosti koji sam proživljavao. Vidio sam medicinske sestre kako uspavljuju Athenu; netko joj je stavljao cjevčicu u grlo da joj pomogne pri disanju; i dok se činilo da se svi ponašaju smireno usred kaosa, roditelj ne može ništa učiniti u takvoj situaciji osim da se moli i bude uz nju koliko se može.
Bio sam sveden na ništa. Život moje bebe visio je o koncu, a moje ime i ono čime sam zarađivala za život neće ništa promijeniti", opisuje svoju dramu Tyson Fury.
"Na kraju je odlučeno da se Athena hitnom prebaci u dječju bolnicu Alder Hey u Liverpoolu, a kad je tamo stigla, otkucaji njezinog srca su se stabilizirali.
Bilo ju je tako teško vidjeti u inkubatoru, s nekoliko cjevčica i žica koje izlaze iz njezina tijela.
Izgledala je tako sićušno i ranjivo, a iako se njezina situacija popravila, liječnici su nas upozoravali da još nije gotovo.
Atenini otkucaji srca i dalje su bili prejaki i u svakom trenutku mogla je umrijeti.
Dok se Paris oporavljala, a Athena započela svoju bitku, legao sam u Ronald McDonald Houseu, smještaj za roditelje pri bolnici.
'Rušio sam se, vrtilo mi se u glavi'
Ništa me nije moglo razuvjeriti: rušio sam se tamo dok se Atena nije stabilizirala. Ali svaki dan mi se vrtilo u glavi.
Iako mi je to bila posljednja stvar na umu, u nekom trenutku ću morati razmišljati o nadolazećoj borbi s Deontayem Wilderom.
Da se to nastavi, moje bi se pripreme morale odvijati vrtoglavom brzinom. Nakon što je moj raspored sastavljen, procijenio sam da imam oko četiri tjedna da uđem u borbenu formu. Nije bilo dugo, ali sam uspio".
U bolnici Alder Hey liječnici su Atheni davali liječenje koje joj je spasilo život. Dobra je vijest bila da je izašla iz inkubatora i da je bilo nekih znakova poboljšanja, pa je Fury odlazio na "posao" kad god su se Paris i Athena odmarale. Fury je trenirao, naporno, mukotrpno, ali čitavo je vrijeme mislio na svoju djevojčicu...
"Da bih se uhvatio u koštac s Wilderom, morao sam maksimalno iskoristiti svaku priliku, a dan-dva nakon poroda počeo sam s tatom trčati po bolnici. U to vrijeme nisam bio u najboljoj formi jer sam se borio da dobro jedem, što zbog toga što sam ulazio i izlazio iz Alder Heya. Također se nisam dugo oporavio od Covida i osjećao sam da su mi pluća bila poput dva lista brusnog papira.
'Prsa su mi gorjela, noge su mi bile u agoniji'
Malo sam se napuhao, vjerojatno sam prešao samo oko tri milje kad mi je telefon počeo zvoniti. Bila je to Pariz. Bila je histerična. 'Beba je umrla', vrisnula je. ‘Beba je mrtva. Ona je mrtva. Ona je mrtva. . .’
Odjurio sam do odjela što sam brže mogao, bojeći se najgoreg. Prsa su mi gorjela, noge su mi bile u agoniji, a dok sam trčao davala sam sve od sebe da utješim Paris.
"Bit će sve u redu", dahtala sam u slušalicu. ‘Neka liječnici rade svoj posao. ne brini . .’
Kad sam stigao do njezina kreveta, činilo se da se oko Athene okupilo stotinu liječnika i medicinskih sestara. Očigledno, potpuno je prestala reagirati dok ju je Paris držao, a zatim su joj otkucaji srca nestali. Atena je oživljena, ali Paris se sada gubila.
Medicinska sestra pokušavala ju je smiriti dok je osoblje specijalista odlazilo na posao. Nisam mogao vjerovati što se događa.
Na kraju, na naše ogromno olakšanje, i uz Božju milost, liječnici su uspjeli smiriti i stablizirati Athenu."
Rečeno im je da će morati ostati u bolnici dok se potpuno ne oporavi.
Bebica bila u bolnici tri tjedna
"Na kraju su prošla tri tjedna prije nego što su je pustili kući i veći dio vremena spavao sam u kući Ronalda McDonalda, ili na podu bolničkog odjela, osjećajući se iscrpljeno, moleći se da se sigurno izvuče, znajući da neki roditelji nikada nisu morali odvesti svoje bebe kući.
Boljelo me vidjeti je u krevetiću, priključenu na aparat za zvučno signaliziranje.
Mnogo smo vremena Paris i ja sjedili tamo, buljeći u našu bebu. Sačuvati zabrinjavajuće vijesti od djece također je bio težak posao.
Svi su bili uzbuđeni što će upoznati svoju novu sestru – Venezuelu, princa Johna Jamesa, princa Tysona Furyja II, Valenciju Amber i princa Adonisa Amaziaha. Nismo im htjeli reći da je Atena zamalo umrla jer ih nismo htjeli zabrinjavati.
Nakon nečega što se činilo kao čitava vječnost, Athena se oporavila dovoljno da napustimo bolnicu krajem kolovoza.
Odmah sam se vratio na posao, iako sam vjerojatno mogao odgoditi borbu.
Nije kao da nisam imao dobar razlog za traženje odgode."
'Nisam htio tražiti izgovore'
Spavanje na podu bolnice nije bio najbolji način da se pripremi za bilo što, a kamoli za borbu za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji protiv čovjeka koji je pričao o njegovom ubojstvu.
"Ali kakvog je smisla imalo tražiti izgovore? Bilo je sad ili nikad. Sigurno sam imao teška vremena, ali ne tako teška kao Athena - a ona je pokazala snagu i volju da se izbori za povratak u život.
Pretvorio sam njenu bitku u svoje gorivo. Pobijedio sam Wildera nokautom u jedanaestoj rundi - u jednoj od najepskih borbi svih vremena.
Bila je to Atenina uspješna bitka koja me nadahnula da pobijedim u svojoj.”
