Zastrašujući Rus Aleksander Kareljin (52) najveći je prvak u povijesti hrvanja u 20 stoljeću. Visok 191 centimetar, sa 130 kg čistih mišića, okretan poput tigra i podjednako snažan i nemilosrdan, on je tri puta bio olimpijski prvak, devet puta svjetski šampion i 12 puta prvak Europe. Vladao je ukupno od 1987. kad je u Albaniji osvojio Svjetski kup u kategoriji do 130 kg (iste godine popeo se na najviše postolje na svijetu na juniorskom SP-u čime je zaradio poziv u reprezentaciju), pa do 2000. godine kad je na OI u Sydneyju osvojio srebro i okrenuo novo poglavlje svog života.
Je li on najveći sportaš borilačkih sportova po rezultatima i vremenskoj dominaciji ikad?
Zašto vam to pišemo? Zato što se na društvenim mrežama, točnije na Twitteru, ponovno pojavila rasprava o tome tko je najveći sportaš u borilačkim sportovima ikad? Neki smatraju kako je to upravo veliki Rus, zbog osvojenih odličja, dominacije, vremenskog perioda svog prime timea, naslijeđu i utjecaju ne samo na hrvanje, nego i na razvoj sporta kao takvog, jer 6 godina nije izgubio ni bod. Podatak koji je nevjerojatan, koji nestvarno zvuči.
Kareljin je u svojoj karijeri osvojio zlatne medalje na Olimpijskim igrama pod različitim zastavama, tj nastupao je i bio zlatni natjecajući se za tri države (Sovjetski Savez, ZND i Rusija), te je za Rusiju osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 2000. godine.
Njegov hrvački rekord iznosi 887 pobjeda i dva poraza, u oba je poražen sa samo jednim bodom. Prije oproštajne borbe protiv Rulona Gardnera u rujnu 2000., bio je uvjerljivo prvo ime ovog sporta. Alexander Kareljin do savršenstva je izučio tehniku u grčko-rimskom stilu, koju je još pojačao eksplozivnošću i snagom.
Počeo trenirati hrvanje kad je imao 13 godina
Hrvanje je počeo trenirati kad je imao 13 godina u rodnom Novosibirsku, u srcu Sibira. Na jednom od prvih natjecanja polomio je butnu kost, na pola. Njegova majka se toliko preplašila da mu je zapalila dres za hrvanje, samo kako bi ga odvratila od tog teškog i napornog sporta. Kareljinov odgovor je bio: "Mama, ja sad ne mogu napustiti sport kojem sam dao nogu".
Odlučio je boriti se, postati najjači na svijetu. Gol do pojasa, trčao bi kroz snijeg po iznimno hladnim ruskim zimama, satima i satima, kako bi mu se tijelo ojačalo, koža i organizam očvrsnuli, otvrdnuli. Poslije trčanja, veslao je po sibirskim jezerima, dok mu ruke ne bi prokrvarile jer je tada samo znao da je napravio dobar, pravi posao. I godinama tako... Na taj način je stekao nevjerojatnu kondiciju i snagu kakvu vjerojatno niti jedno ljudsko biće prije i poslije njega nije imalo.
Prema enciklopediji Britannicca, njegova snaga bila je "izuzetna". Nitko nikad nije bio tako jak kao on. Kuznecov je pomogao Kareljinovu da razvije razorno učinkovit manevar poznat kao prebacivanje tijela, koji su dugo koristili hrvači lakšeg, ali ne i težek kalibra, jer je to težim hrvačima puno teže napraviti. Pomoću obrnutog dizanja tijela, Kareljin je to s lakoćom radio, što hrvački sport još nije vidio. Kareljinovo dizanje postao je dio hrvanja, tehnika koju je samo on znao izvesti, napraviti...
'Kareljinovo dizanje'
Potez, koji je zahtijevao ogromnu snagu, postao je Kareljinov zaštitni znak čime je zastrašivao i pobjeđivao svoje protivnike. Mnogi se na to nisu znali braniti, mnogi se niti mogli zbog njegove snage, a oni koji su se našli u "ljubavnom zahvatu", samo bi pustili da izgube jer nisu htjeli riskirati moguće ozljede.
Američki Bleatcherreport o njemu je 2008. još pisao kao o "najopakijem tipu na svijetu", bez obzira što nema razvijene, odnosno nije razvio baš nikakvu boksačku tehniku jer nije niti trebao. Ako tek rekreativno...
"Alexander Kareljin je sportaš kojeg su se najviše svi bojali. Drugi su ga zvali 'najstrašnijim čovjekom svih vremena'. Borio se u superteškoj kategoriji i univerzalno je poznat kao najveći hrvač u superteškoj kategoriji koji je ikada živio.
Na Olimpijskim igrama bio je četiri puta i tri je puta osvojio zlatne medalje, a jednom i srebrnu. Jedini je trostruki osvajač zlatne medalje u svom sportu. Neporažen je bio ravno 13 godina, a čak 6 godina nije dozvolio ni jedan jedini bod ikome u borbi, što je čudesno postignuće", stoji u tekstu spomenutog portala.
Bio je toliko dominantan da je konkurenciju učinio smiješnom, a hrvanje u superteškoj dosadno, i svjetski mediji koji su mu dali nadimak "Eksperiment", implicirajući da se netko poput njega nije mogao prirodno dogoditi i da je on bio nekakav ruski znanstveni eksperiment. Jer, izgleda nestvarno, baš nekako "modificirano"...
Kako bi izgledao u MMA?
Stoga, nekako si svi ljubitelji borilačkih sportova, a posebno slobodne borbe, pitaju kako bi Kareljin izgledao u elitnom oktogonu, u ringu, kako bi izgledao kao MMA borac?
Za vrijeme karijere u hrvanju, Kareljin je jednom imao prilike sudjelovati u revijalnoj borbi protiv japanskog borca Akire Maede. Bilo je potresno i mučno gledati nemoć Japanca, inače vrhunskog majstora borilačkih vještina. Rus ga je bacao po ringu kao krpenu lutku, radio je što je htio s njim...
"Da je odlučio boriti se u slobodnoj borbi, pa on bi vladao daleko ispred svih", jednom je svojedobno bio kazao legendarni Fjodor Jemjeljanjenko, po mnogima najveći MMA borac svih vremena.
I za kraj ove ode jednom sportskom savršenstvu i shvaćanju sporta kao takvog, filozofiji da se bolje izrazimo, htjeli bi napomenuti kako Kareljin nije bio samo sportska i hrvačka mašina, nego i intelektualac, te političar, koji je spoznao bitnost školovanja, iako je bio vrhunski sportaš. Naime, po odlasku u mirovinu posvetio se znanosti i 2002. je doktorirao na Sibirskoj akademiji za fizičku kulturu. Na osobni poziv vladara Rusije Vladimira Putina, započeo je političku karijeru. Više puta je biran u Dumu, a danas je član odbora za međunarodne odnose ruskog parlamenta.
