Tog strašnog dana 24. veljače, nakon mjeseci razmišljanja hoće li doći do te točke pucanja i strmoglavog bacanja svijeta na rub 3. svjetskog rata, Rusija je započela razorni napad na Ukrajinu koja je proglasila neovisnost od Sovjetskog Saveza 1991. Olena Kolesnyk zauvijek će pamtiti taj dan i sve što se potom dogodilo, što je vidjela, čemu je svjedočila...
Situacija eskalirala
Rat u Ukrajini, kao i najnoviju situaciju, pratite - OVDJE.
Nakon desetljeća prožimanja, stvari su službeno zakuhale na najgorem scenariju, onom koji nitko nije priželjkivao, barem ne među onim normalnim svijetom. Tisuće ukrajinskih civila su od tada poginule, a nekoliko tisuća ih je ranjeno u onome što se pokazalo kao noćna mora za zemlju...
Dok su mnogi Ukrajinci vjerovali da bi se to moglo dogoditi, drugi su ostali pozitivni u svojim nadama. Jedna od tih osoba bila je PFL-ova borkinja lake kategorije Olena Kolesnyk, borkinja koja se pripremala za početak sezone 2022. u promociji, a kojoj se svijet u trenu okrenuo naglavačke. U suzama je ispričala svoju priču koja je odjeknula Amerikom...
"Osjećam se kao da sam sudjelovala u horor filmu, koji ne može stati i ne staje, a ne mogu predvidjeti završetak", kaže Kolesnyk za MMAFighting.
"Mogu reći kako sam imala svoju ulogu u horor filmu, da", opisala je Kolesnyk svoju dramu, a MMAFighting ju je predstavio kao hrabru borkinju koja je proživjela strašno putovanje iz Ukrajine za snovima, kako bi stvorila svoju Rocky priču...
Kolesnyk je, uz pomoć prijatelja, trenera i suigrača, uspjela otputovati iz Ukrajine u Las Vegas kako bi nastavila trenirati za svoju priliku za titulu u PFL-u i milijun dolara — novac koji bi mogao promijeniti njezin život, ne samo Kolesnyku, već i za njezinu obitelj.
Ova 32-godišnjakinja je 23. veljače otišla spavati kao i svaku drugu noć, s mislima da se spremi za sljedeće jutro: probudi se, pripremi se za dan, trenira itd...
To se nije dogodilo.
“Kad je došao rat, bila sam u Kijevu, glavnom gradu”, priča Kolesnyk.
Uzbuna, pa pozivi
“Čula sam uzbunu i nisam mogla vjerovati, ljudi su me počeli zvati u 5:00 ujutro — moji roditelji, moji prijatelji, iz mog rodnog grada, govoreći: ‘Helen, rat je počeo.’ Kako? s kim? S kim [počinje] rat? Koji rat? O čemu ti pričaš? Možda su vojnici vježbali, možda su vježbe. Nisam vjerovala. Rekli su: 'Ne, j***no je zapravo'.
“Mislila sam da je ovo nemoguće, ali mislim da me moj mozak pokušavao zaštititi od stvarnosti. Onda sam pogledala kroz prozor u 6:00 ujutro, ljudi vode svoju djecu, trčeći s koferima, skrivaju se u podzemne, skloništa. Trčali su posvuda. Trčali su, onako panično. Živim u zgradi od 22 kata i svi su bježali iz kuće i tada sam pomislila da nešto definitivno nije u redu. Kad sam čula da je počelo, da rat dolazi prema Kijevu, kazala sam: ‘Stvarno je istina. To je stvarno. Nisu to samo glasine. ’Moji prijatelji su mi rekli: ‘Moraš pobjeći odatle’, svi su bježali po ulicama, a ja jednostavno nisam razumjela što trebam učiniti.”
Kako je Kolesnyk bila zbunjena i na granici panike, primila je telefonski poziv od prijateljice koja je bolje razumjela što se događa. Začuvši njegov glas na drugom kraju linije, stvari su porasle, postale ozbiljne. Udaljenost između možda i određenog sve se više približavala...
“Nazvala me i rekla: ‘Helen, uzmi svoje dokumente. Imate 10 minuta. Trčite u podzemnu. Stavit ću te u auto i odvesti iz grada.’ Rekla sam: ‘Događa li se ovo stvarno?’ Rekla je: ‘Bježi! Samo uzmite svoje dokumente i bježite', otkriva Kolesnyk. Priča tu ne staje, horor u biti tek počinje.
“Imali smo veliku sreću, jer kad smo se vozili od Kijeva do mog rodnog grada, vidjela sam puno toga. Vidjela sam tenkove, čula sam bombe, a sad ne mogu ni slušati glasnu glazbu, niti gledati filmove, jer sam u životu vidjela horor film, ali to nije bio film. Sada se budim i spavam s vijestima jer se bojim, strah me obuzeo, što će se dogoditi? Bojim se da će još jedan moj prijatelj umrijeti.”
Prema Kolesnykovim riječima, oko sat vremena nakon što je pobjegla, uništena je zgrada malo niže od mjesta u kojem je živjela, u njezinom kvartu, što je još više poslužilo kao spoznaja da je napravila pravi izbor - iako još nije bila u potpunosti tamo.
Snovi je vodili prema naprijed
Sa samo jednom torbom i dokumentima u ruci, Kolesnyk je započela svoje putovanje prema spasu, snovima koji su , s druge strane, neki tako htjeli prekinuti. Tri i pol sata vožnje kroz čisti dim, ruševine i ceste pune vojnika doveli su do njezine prve stanice: Moldavije. Tijekom te vožnje i dana kada je provela gdje su tenkovi prevladavali, Kolesnyk je počela misliti da se treba vratiti u svoju zemlju i pridružiti se vojsci poput profesionalnih boraca kao što su Bellatorov prvak u poluteškoj kategoriji Yaroslav Amosov, boksači Vasilij Lomačenko i Oleksandr Usyk i drugi...
Razgovor s njezinom obitelji - točnije, njezinom majkom - promijenio je njezino stajalište zauvijek. Kolesnyk je znala da se ne može vratiti...
“Moja mama, moj tata, moja sestra, svi su mi govorili: ‘Helen ne radi to. Nećemo ti oprostiti ako se vratiš. Sada si ti naša nada. Čak i ako rat prestane, ekonomija će toliko pasti i ne znamo koliko će vremena trebati da se vrati”, kaže Kolesnyk.
“Sad ću ja biti jedina osoba koja će izaći i podržati svoju obitelj. Sada je sve na mojim plećima. Imam odgovornost, ne samo za sebe, već i za cijelu svoju obitelj. Ali nije bilo dana da ne plačem i ne razmišljam: 'Jesam li napravio pravi izbor?'
Zahvaljujući uslužnoj naravi moldavskog naroda, Kolesnyk je uskočila u autobus za Rumunjsku, zatim za Bugarsku, pa u Istanbul. Odatle je, pak, uskočila u avion za Katar prije nego što je stigla na drugi let za Los Angeles i konačno pronašla svoj novi dom daleko od kuće, u Las Vegasu.
Serena De Josus pomogla, Eric Nicksick ju doveo
Glavni trener Xtreme Couturea Eric Nicksick bio je svjestan onoga što se događa tek kad mu je sve objašnjeno od strane jedne od njegovih borkinja, Serene DeJesus iz Invicta FC-a, i nije oklijevao pružiti ruku pomoći. Serene DeJesus bila je posrednik u spasu Kolesnyk, svoje prijateljice...
“Napisala mi je ovu super dugačku tekstualnu poruku u kojoj je objasnila situaciju, a ja sam samo odgovorio: 'Gotovo. Što god trebaju ćemo im dati, samo neka dođu. To je to. Nema problema', kaže Nicksick.
“Ona je bila kao: ‘Pa, što treba platiti? Što s ovim, onim?’ Ništa. Dovedite je ovamo, mi ćemo se pobrinuti za nju'.
“Doslovno je otišla bez ičega - nije imala odjeću, opremu, nije imala ništa. Srećom, imam gomilu stvari od Hayabuse za treninge, mislim da ju je Serena spojila i da je došla u teretanu, i bila je u sobi [skoro svaki dan otkako je ovdje].“
DeJesus kaže da je stalno bila u kontaktu s Koleznykom dok je invazija trajala. DeJesus je mogla osjetiti da njezin prijateljica u početku nije vjerovao da su stvari tako strašne kao što su postale, ali je znala da Koleznyk mora otići odatle. Koliko je mogla, DeJesus je uspjela i dalje paziti da Koleznyk ima sve što joj treba.
“Ja i Olena bili smo prijatelji otprilike godinu dana”, izjavila DeJesus. “Nitko ne bi trenirao s njom jer je tako velika, a tu sam i ja koji sam rekao: ‘Dođi ovamo ti velika, lijepa k***o’, potukle smo se".
“Gledala sam vijesti i vidio sve što se događa i pitao se hoće li biti dobro. Iako sam na drugom kraju svijeta, mora postojati neka vrsta odgovornosti prema tvom prijatelju i ljudima u krizi. Došla je ovamo, bila je u malom neredu, ali mora se nositi s činjenicom da još uvijek ima obitelj u Ukrajini, pokušava pobijediti u svađama i dobiti novac kako bi mogla opskrbiti svoju obitelj - koja je sve u sredini ratne zone.”
'Motivirana sam 1000% za svoju obitelj i prijatelje'
S nekoliko osobnih kutija u smislu života u mjesto slijetanja i mjesta za trening, Koleznyk je krenula naprijed kako bi se pobrinula da se ispune želje njezine obitelji. Ali trebalo je ukloniti još jednu prepreku, najvažniju od svih: kako će rezervirati svoje letove da stigne iz Ukrajine u SAD usred ratne zone?
“Ja sam, kao i svi ostali, na vijestima vidio što se tamo događa, pa sam kontaktirao nju i još nekoliko i rekao: 'Znači, čujem da će se ovaj rat dogoditi, pa sam htio biti siguran svi su OK', izjavio je Sefo.
“Kad je počelo, i bombe su počele letjeti, ponovo sam pružio ruku i ona je bila u suzama, doslovno pokušavajući izaći. Razgovarao sam s našim timom i rekao: 'Moramo joj pomoći i izvući je odande' i to smo učinili.
Sada kada je Koleznyk sigurno stigla u Las Vegas i ima podršku kolegica borkinja u klubu, organizaciji, trenera, pa čak i bivše protivnice Taylora Guardadu — kojim se Nicksick obratio kako bi se uvjerio da neće doći do sukoba u dvorani — počela je poboljšati stvari.
Prema Nicksicku i DeJesusu, u Kolesnykovim očima je drugačiji pogled.
“Vidiš puno više njezinih namjera. Vidite da ona trenutno nosi nešto više“, otkriva Nicksick.
“Bila je nevjerojatna na treninzima, u klubu. Izuzetno mi je drago što je ovdje jer stvarno čini sobu puno boljom. Ali to [također] stavlja mnogo perspektive među nas ostale što se tiče trenera i boraca. Samo se probudimo, dođemo u ovu teretanu, volimo život i sve što radimo, a ova jadna žena je iskorijenjena iz svoje obitelji i iz svoje zemlje i stvarno se bori za nešto veće.”
“Prošle godine je još uvijek udarala kao je*eni kamion, ali sada je malo više usredotočena na ostale stvari”, kaže DeJesus.
“Još uvijek imamo svoje trenutke komedije, ali mogu reći da se taj ton za nju promijenio. Ne želim vidjeti koja god djevojka je ispred nje [sljedeća], jer će vjerojatno rastrgati tu jadnu djevojku.”
Otišla bez ičega
Doslovno je otišla bez ičega - nema odjeću, nema opremu, nema ništa.
Dvorana je na mnogo načina bila bijeg za Koleznyk, ali ne postoji trenutak da ne razmišlja o svojoj obitelji, prijateljima i sunarodnjacima i ženama koji se nalaze u Ukrajini i pokušavaju ostati na životu.
“Moj mozak nikada neće biti isti kao prije. Nisam motivirana 100 posto, sada sam motivirana 1000 posto za svoju obitelj, sve svoje ljude”, kaže Kolesnyk.
“Teško je reći da vam ova situacija može dati snagu, ali vas motivira svake minute, svake sekunde u teretani. Misliš na svoje ljude, svoju obitelj. Svake minute, svake sekunde, vi ste u Ukrajini – čak i ako niste tamo, osjećate to, mislite o tome.”
Za Nicksicka se nada da joj Xtreme Couture može pružiti izlaz na koji može biti ponosna, onaj koji će je zadržati otpuštenu.
S druge strane, DeJesus želi sve te stvari za Kolesnyk, ali i slavu koja bi mogla doći s tim: ući u doigravanje PFL-a, ući u finale, osvojiti milijun dolara — i negdje usput, stavite prvo ' L' o višestrukoj PFL prvakinji Kayli Harrison.
Ako se to ipak dogodi, Sefo, koja je sve to vidjela u svijetu mješovitih borilačkih vještina, vjeruje da bi to bilo ne samo nevjerojatno postignuće, već bi Koleznyk zauzela njezino mjesto u povijesnim knjigama.
“Moram reći da bi to bila najveća priča u povijesti MMA-a”, govori Sefo.
'Nevjerojatna priča'
“Ne samo da je bila usred rata, a zatim nekako i uz jedvite jade pobjegla, morala putovati četiri, pet dana da stigne negdje odakle zapravo može onda i naposljetku odletjeti, zatim stići sigurno do Sjedinjenih Država, pa da sve to spoji, prošla kroz kamp, mislim, to je samo po sebi nevjerojatna priča”, govori Sefo.
“Sve što znam je da je Helena tvrda. Vidio sam to u kavezu, pokazala je da je trenutno toliko motivirana - iako je jako tužna zbog situacije u kojoj se nalazi. Zaista se nadam najboljem za nju, jer mislim da bi to mogla biti jedna od onih nevjerojatnih priča o Pepeljugi.”
Postoje dva filma koja su izdržala test vremena u smislu motivacije za Kolesnyka: originalni film o Rockyju i The Fighter, koji dokumentira život boksača Mickeyja Warda.
Počelo pandemijom, moglo bi završiti trijumfom'
Iako su ta dva filma izvršila veliki utjecaj na pripovjedački krajolik u borilačkim sportovima, Koleznyk je spremna dopustiti svom umu, srcu i duhu da stvore najsretniji završetak - i nakloniti se priči koja je započela pandemonijom, ali bi mogla završiti trijumfom .
“Sada sam Rocky: jedna torba s dokumentima i [mobitel]. Moj omiljeni film mogao bi postati stvarnost”, kaže Koleznyk.
Znaš što je ludo? Možete li zamisliti što ću moći reći svom unuku? Tvoja baka je prošla kroz pandemiju, a potom i rat. Kakav je život imala tvoja baka? Da, tako će nekako biti", zaključila je Ukrajinka.
