Bili smo na tragu da se počnemo baviti rukometom. Janica ozbiljnije, bila je čak u jednom rukometnom kampu. Ja sam u školi igrao rukomet kao krilo. Rukomet je bio prisutan u našim životima, ali ne kao prvi sport. Nisam nikad imao takvog smisla za npr. nogomet. U našim treninzima bilo je nešto elemenata iz rukometa, u našem treningu je uvijek bilo dosta vježbi s loptom.
Otkrio je to legendarni hrvatski skijaš IvicaKostelić u razgovoru za Sportklub. Tom je prilikom razbio i mit o njegovom ocu AntiKosteliću. Naime, on je često bio pod optužbama da je svoju djecu odgajao u spartakom duhu.
Tražili način
“Treba pogledati cijeli kontekst, otkud smo potekli. Vi si uzmete da su to nekakvi ljudi koji su si zadali za cilj da budu najbolji na svijetu bez novca i bez snijega. U tom kontekstu morate shvatiti da u svakom slučaju to neće biti običan put, jer dvije stvari koje vam trebaju da biste stvorili skijaša su snijeg i novac. U tom improviziranju, plus rat je na leđima, mi smo morali naći načina da budemo konkurentni bez tih resursa. Tu dolazi do mnogih situacija koje izgledaju spartanski. Nismo mogli spavati u hotelima nego u prirodi", počeo je i nastavio.
"Osim što nemate snijega i novaca, dolazite iz male nacije gdje se natječete protiv velikih nacija koje imaju uhodane sustave, snijeg, tehnološki know-how... Vi te sustave možete pobijediti isključivo na drugi način. A taj način od vas zahtijeva veću žrtvu. To žrtvovanje... Ono je u sportu prije ili kasnije neminovno. Ako ste sportaš, žrtvovali ste karijeru nuklearnog-fizičara, na primjer. Mi smo svaku večer odlazili u krevet u 9 sati navečer, to je trajalo do kraja karijere. To ima sasvim praktični razlog, sportaš mora spavati više od 8 sati dnevno noću, a najbolje bi bilo deset. Sati prije ponoći vrijede više od sati nakon ponoć...", kazao je.
"Isti takav praktičan razlog ima i kupanje u potocima. Nismo imali novaca za ledene kupke kao konkurenti, umjesto njih smo se išli kupati u potok. U tome nema apsolutno ništa spartansko. Da smo imali novaca izbjegli bismo to sve. Nama to ništa nije bilo strano i zbog načina života na Mljetu i kao mali sam se znao snalaziti u šumi. To je prešlo u priču da nas je stari maltretirao, njega je to i osobno pogodilo, zbog čega mi je žao. Tim više jer mislim da je stav od starog na treningu dosta štreberski. Stvarno smo se jako pridržavali teorije sportskog treninga”, rekao je Kostelić.
Croatia's Ivica Kostelic (C) poses with his father Ante (L) and sister Janica during the Ski World Cup Crystal Globe trophy ceremony in the Alpine Ski World Cup finals on March 19, 2011 in Lenzerheide. AFP PHOTO / FRANCK FIFE (Photo by FRANCK FIFE / AFP)
Osvrnuo se ovim putem na brojne trenutke iz svoje i Janičine karijere, a njezina utrka na Sljemenu bez štapa bila je nezaobilazna tema.
"Ne to je nemoguće. Na treninzima smo nekad namjerno pokušavali voziti bez štapa, jer se to zna dogoditi u utrci. Ogromna je razlika jel imaš rukavicu. Ali, bez štapa i rukavice, to je već skroz druga stvar. Tu je fizička bol ogromna. Udaraš u štapove sa 60 km/h golom rukom. To je na neki način nadljudski”, rekao je i za kraj je otkrio da mu je najdraži sportaš bio Dražen Petrović.
“Zbog te posvećenosti koja je, barem za nas, ostala u kolektivnom sjećanju kao primjer sportaša”, poručio je.
