Novu 1995. godinu Ismet je dočekao bez doma,
prijatelja i kune u džepu.
"Ovo su moji Sejšeli bili. Tamo sam se kupao, brijao, umivao
svako jutro. Ovdje je bilo kupalište. Lagano šetalište. Tu je
bilo dosta voćki koje sam ja koristio kao hranu. Bio sam na
dijeti", opisuje bivši nogometaš Dinama Ismet Hadžić.
A sve je počelo kao u bajci. Početkom osamdesetih mladić iz Bosne
potpisao je za zagrebački Dinamo. Dvije godine nakon toga -
vrhunac! S legendarnom plavom postavom osvaja naslov prvaka bivše
države.
Dijelio je autograme i punio naslovnice. Napunio je i novčanik te
odjednom postao omiljen u društvu. Posuđivao je novac na sve
strane i odjednom - bankrotirao.
"Upadnete u krizu, nitko ne vraća. Gdje god dođete udarite u
vrata, zatvorena. U Dinamo se nisam htio ni javljati jer je i
mene bilo sramota", iskren je nekadašnji branič maksimirskog
kluba.
Malo pomalo - slavni dinamovac postao je beskućnik. Dvije je
godine spavao u automobilu na ovom parkiralištu. Jezero Bundek
postalo je njegov novi dom.
I onda su se ipak pojavili oni koji su u njemu prepoznali
posrnulu nogometnu zvijezdu. I pružili mu novu priliku.
Ismet je danas sretan čovjek. Bivši beskućnik opet je u igri.
Trenira klince u Lokomotivi, okuplja plave veterane i Dinamovcima
poručuje: čuvajte se lažnih prijatelja i igrajte srcem. Samo tako
ćete ponovno napuniti sramotno prazne maksimirske tribine.
Ismet je u jednom trenutku imao sve - slavu, novac i mnogo prijatelja. širokogrudno je dijelio sve što je imao, odao se alkoholu i preko noći postao beskućnik. No smogao je snage, i s dna se ponovno vratio u igru, i sada trenira juniore u Lokomotivi.
