Istina je zapravo malo drugačija. Nije da mi se uvijek ide trčati. Postoje trenuci kada bih jednostavno zasjela i odmorila od svih izazova. Ponekad to i napravim. No, u većini slučajeva nastojim 'izbaciti' taj glasić iz glave. U tome mi pomaže razmišljanje o cilju. Znam da ću se sigurno nakon trčanja osjećati bolje. Ako ništa, bit ću dovoljno umorna da moja glava neće moći upiti više nekakve misli i razmišljanja, a bit ću i korak bliže svojem cilju.
Svatko tko trči, želi napredovati. Veseli te činjenica da ti sve manje vremena treba za određenu udaljenost. K tome, tu su i brojne utrke koje se organiziraju diljem Hrvatske i želja mi je pokazati da mogu više i bolje. Naravno, svaka je utrka novi izazov i nitko prije same utrke ne može znati kako će trčati. U trenutku kada stanem na startnu liniju, sve su mogućnosti otvorene. Postoji puno faktora na koje jednostavno ne možeš utjecati, poput, primjerice, vremenskih uvjeta. Zato nemam neke velike planove prije utrke i uvijek računam na to da postoji sigurno onaj sljedeći put kada će stvari ići bolje.
Prije nekih dvadeset dana trčala sam utrku na 10 kilometara nakon dugo vremena i uspjela sam 'srušiti' svoj PB (= personal best, moj dosadašnji najbolji rezultat). Moja se sreća mogla mjeriti u kilogramima. Samo tri tjedna nakon pokušala sam napraviti slično, no jednostavno nije išlo. Osjetila sam to odmah, a bilo je, k tome, i jako sparno i uistinu nije bilo zraka, što otežava trčanje. Pokušavala sam razmišljati kako ću uskoro doći na cilj, a u trenucima kada mi je bilo jako naporno, koristila bih svoj dobro prokušani recept i počela bih brojati korake (pomaže u preusmjeravanju misli, uistinu vrijedi pokušati). Grabila sam vodu na okrjepnim stanicama i polijevala se njome i pomagalo je.
Razmišljala sam i o knjizi Scotta Jureka „Jedi i trči“ koju sam nedavno pročitala i koja me snažno inspirirala. On je jedan od najpoznatijih svjetskih ultramaratonaca i u trenucima kada mu je bilo teško, sjetio bi se tatine uzrečice: „Ponekad jednostavno moraš učiniti neke stvari“, a najveći saveznik bila mu je snaga volje. Pomislila sam si, sada jednostavno moraš doći do cilja i ne možeš razmišljati o tome da ćeš stati. U redu, neće biti tvoj PB, ali zar je to uvijek najvažnije? Sada je prilika da pokažeš svoj karakter i ustrajnost.
Uletjela sam u cilj kao treća, no sebi sam bila pobjednica. Vrijedilo je poslušati Jureka. Svatko tko dođe na cilj, pobjednik je. Samo oni koji trče, znaju koje sve borbe prolaze trkači u svojim glavama i koliko odricanja zahtijeva trening. Zato smo svi mi pobjednici jer smo uvijek brži od onoga tko u tom trenutku čita novine u hladu ili gleda televizor.
Ako želiš, možeš i ti testirati snagu svog karaktera na jednoj od sljedećih utrka. Preporučujem ti dm žensku utrku jer imaju profesionalnu i rekreativnu utrku. Možeš se natjecati ili jednostavno odlučiti otrčati zadanu udaljenost. Što god odlučila, ne zaboravi jedno - pobjednica si i možeš uspjeti ako dovoljno zapneš!
