Kako je riječ o prilično zahtjevnom sportu za koji je potrebna dobra tjelesna kondicija, ponekad sam znala otići trčati u šumu. Ne bih nosila sat ni mjerila svoje vrijeme, trčala sam koliko sam mogla – trčala sam i uživala. Voljela osjećaj slobode i to što sam mogla zaboraviti na sve i potrčati u neki svoj mali svijet.
Na trčanje me poticao i profesor tjelesnog u srednjoj. Postavio nam je nekoliko staza, mjerio bi nam vrijeme, a ja sam uvijek htjela trčati više i bolje – bez stajanja. Uvijek sam voljela završiti ono što bih započela, a disciplini me najviše naučio sport. Kada bi mi bilo teško, samo bih razmišljala o cilju i brojala korake kako bih skrenula misli. Pomagalo je, pa su moji rezultati bili sve bolji. I to me nekako nosilo.
Trčanju sam se ponovno vratila prije nešto više od godinu dana. Nagovorio me prijatelj, i tu je krenula moja trkačka priča. Otad pa do danas, prešla sam dosta kilometara i provela nezaboravne trenutke na utrkama diljem Hrvatske. Upoznala sam puno novih ljudi koji dijele jednaku strast za trčanjem – mlađi ili stariji, svi se družimo i svi smo kao jedna velika obitelj. Mislim da je to jer se tako dobro razumijemo – svi trkači, ma kakvi god bili, prolaze jednake faze tijekom trčanja i utrka. Trčanje nije lako, ali ubrzo ti se uvuče pod kožu i zavoliš ga nesvjesno. Ja ga volim iz najmanje pet razloga:
1. Trčanje mi pruža osjećaj napretka.
Što više trčiš, postaješ sve bolji. Udaljenosti koje su mi se činile nemogućima, ubrzo mi postaju lako savladive. Brzine koje su mi se činile nedohvatljivima, uz redovito treniranje i pravilnu prehranu, postaju dostižnije. Lijepo je kada za svoj trud budem i nagrađena – a najveća je nagrada kada vidim da sam bolja nego jučer.
2. Trčanje je kao i život.
O trčanju razmišljam kao o životu. Kao o izazovu koji je preda mnom. Jedan dan mi možda puno nedostaje da ga savladam, drugi dan sam već malo bliže. Nije svako trčanje isto, baš kao što ni svaki dan nije isti. Jednostavno ponekad sve ne ide onako kako smo zamislili, ali drugi dan možda opet krene. Važno je biti uporan.
3. Trčanje oslobađa misli.
Inače volim puno razmišljati i analizirati događaje koji su prošli. Trčanje mi pomaže da se usredotočim na ono što se trenutno događa. Zapravo, pomaže mi da se riješim nepotrebnih misli. Nakon što istrčim zadanu dionicu, zaboravim na sve ono što me prije trčanja mučilo.
4. Trčanje je više od stila života.
Svi koji 'zagrizu' u trčanje znaju da nije lako i da postoje trenuci kada je jedina destinacija na kojoj bi volio biti – samo i jedino krevet. Mislim da ne postoji trkač koji barem jednom nije to osjetio. No, ako savladaš taj 'glasić' u sebi, jamčim da ćeš se puno bolje osjećati kasnije i da ćeš imati puno više volje i energije za sve drugo.
5. Trčanjem se može svatko baviti. Danas. Ovdje.
Trčanje zahtijeva minimalan broj rekvizita. Navuci tenisice, hlače i majicu – odvaži se i kreni. Mene uvijek ponese izazov koji si postavim i zadovoljstvo koje osjetim nakon što ga uspješno odradim. Započni od manjih izazova i kraćih utrka. Na primjer, krug oko Jaruna, ako kreneš danas trčati, možeš savladati za dm žensku utrku koja se održava 16. lipnja. Već dvije godine sudjelujem na utrci jer se dm stvarno potrudi u organizaciji, a i nagrade nisu loše :) Vidimo se? Bit ću negdje blizu starta i uzbuđeno iščekivati početak.
