Povijest i rekordi Lige prvaka

Upravo je to ono što volimo kada je u pitanju Liga prvaka - rekorde, brojke i zanimljive priče.

Zašto počeci Lige prvaka neodoljivo podsjećaju na suvremene pokušaje formiranja Superlige?
Zašto su najboljeg strijelca prvog izdanja Lige prvaka zvali Plava Čigra?
Koji je grad osim Londona Ligi prvaka u jednoj sezoni grupne faze dao tri kluba?
Koji je klub jedini osvojio Ligu prvaka, a nikad nacionalno prvenstvo?
Zanimljive odgovore na ova i još mnoga druga pitanja možete saznati u daljnjem tekstu.

Strijelci su dokaz da živimo u zlatnom dobu Lige prvaka

Lewandowski sada ima 85 golova u Ligi prvaka, a do tog broja stigao je brže nego itko – trebale su mu 104 utakmice, tri manje nego drugom Lionelu Messiju.

Kada gledamo samo golove, onda je na toj listi uvjerljivo prvi Cristiano Ronaldo sa 140 pogodaka u Ligi prvaka, drugi je Lionel Messi sa 125, a treći Bayernov Poljak. Svi oni, kao i četvrti Karim Benzema, još su uvijek aktivni igrači.

Tko drži rekorde?

140: Cristiano Ronaldo (POR, Man Utd, Real Madrid, Juventus)
125: Lionel Messi (ARG, Barcelona, PSG)
85: Robert Lewandowski (POL, Borussia Dortmund, Bayern München)
76: Karim Benzema (FRA, Lyon, Real Madrid)
71: Raúl González (ESP, Real Madrid, Schalke)
56: Ruud van Nistelrooy (NED, PSV Eindhoven, Man Utd, Real Madrid)
52: Thomas Müller (GER, Bayern München)

50: Thierry Henry (FRA, Monaco, Arsenal, Barcelona)
48: Zlatan Ibrahimović (SWE, Ajax, Juventus, Inter, Barcelona, AC Milan, PSG, ManUtd)
48: AndrijŠevčenko (UKR, Dinamo Kijev, AC Milan, Chelsea)
46: Filippo Inzaghi (ITA, Juventus, AC Milan)

Najbolji klubovi odbili su igrali prvu sezonu Lige prvaka

Liga prvaka prvi put se održala u sezoni 1955./1956 na prijedlog Gabriela Hanota, novinara francuskog sportskog lista L'Equipea. U prvo izdanje birani su najpopularniji europski klubovi, ujedno i prvaci domaćih liga. Izvorno se natjecanje zvalo Europski kup klubova prvaka ili skraćeno Europski kup ili Kup prvaka.

U prvom izdanju nije bilo osvajača engleske nogometne lige, Chealsaja, a nisu nastupili ni Wolverhampton ni Portsmouth kao drugi i treći iz ranije sezone jer su Englezi procijenili da će novo natjecanje smetati domaćem prvenstvu. Poznavatelji nogometne igre usporedili su početno „komešanje“ Lige prvaka s naporima nekih nogometnih oligarha da formiraju Superligu kao još elitnije natjecanje. Jednako kao Englezi 1955., brojni klubovi odbili su sudjelovati u novom natjecanju zbog, preopterećenosti rasporeda.Pokušaj formiranja Superlige 2021. tako je ipak propao, no ostaje za vidjeti što će s tom idejom biti u budućnosti.

Nisu samo Englezi 1955. bili protiv Lige prvaka. Nastupati su odbili i prvaci Nizozemske, Mađarske i Danske – Holland Sport, Honved i BK Kopenhagen – pa su ih zamijenili drugi klubovi iz tih liga. Budući da nijedan Englez nije htio nastupati, svoje mjesto u prvom izdanju Lige prvaka našao je škotski predstavnik Hibernian.Te je godine svoga predstavnika prvi i zadnji put imala Saarska, današnja njemačka savezna republika, a tada francusko upravno područje.

Prvih pet Liga prvaka osvojio isti klub, do 1997. mogli nastupati samo prvaci

Igralo se na ispadanje tako da je natjecanje praktički krenulo od osmine finala. Osvojio ga je Real Madrid pobijedivši u finalu Stade Reims. Real je u prvom kolu lako izbacio Servette  (ukupno 7:0). U prvoj četvrfinalnoj utakmici na domaćem terenu svladao je Partizan 4:0, no proći dalje nije bilo lako, za sve je bio kriv igrač kojeg su zbog plave boje kose i sklonosti (uspješnim) driblinzima zvali Plava Čigra. Partizan je u Beogradu pred 40.000 ljudi u 87. minuti imao 3:0, ali do kraja nije uspio zabiti i izjednačiti ukupan rezultat. Dva je gola tada postigao Miloš Milutinović, koji će, ispostavit će se na kraju natjecanja, s ukupno osam golova biti najbolji strijelac. U polufinalu je Real pobijedio Milan ukupnim rezultatom 5:4, a u finalu Stade Reims 4:3 iako su Francuzi u 10. minuti imali 2:0.

I sljedeće četiri Lige prvaka osvojio je Real Madrid.

Kup prvaka UEFA je u sezoni 1992/1993. preimenovala u Ligu prvaka, a sve do sezone 1997/1998. u natjecanju su mogli sudjelovati samo prvaci nacionalnih prvenstava i prošlogodišnji pobjednik. Od te sezone svoje mjesto u Ligi prvaka mogli su izboriti i neprvaci najjačih europskih liga, a pretendenti za nastup birani su prema relativnoj snazi nacionalne lige, kako je otprilike i danas.

Još neke zanimljivosti iz povijesti Lige prvaka:

1. U aktualnoj sezoni 2021/2022. ukinuto je pravilo gola u gostima, a koje je uvedeno davne 1967. Nekada se u Ligi prvaka u slučaju neodlučnog rezultata u dvjema utakmicama igrala treća, odlučujuća utakmica. Kada bi dvije utakmice imale posve identične rezultate, o pobjedniku se znalo odlučivati i ždrijebom.
2. Za finala Lige prvaka vrijedila su malo drugačija pravila. Igrala se jedna utakmica, a u slučaju neriješenog rezultata, igrali su se produžeci. U finalu Lige prvaka 1974. godine Bayern München i Atlético Madrid nakon devedeset minuta i produžetaka ostali su na 1:1 pa se pobjednik odlučivao u novih 90 minuta. U uzvratu je Bayern pobijedio rezultatom 4:0. Bio je to prvi i jedini put da se finale igralo u dvije utakmice.
3. Real Madrid (1966), Celtic (1967) i Steaua Bukurešt (1986)uspjeli su osvojiti naslove s isključivo domaćim igračima.
4. Klub koji je osvojio naslov pobjednika Lige prvaka s najmanje pobjeda je Manchester United (1998./1999.). Do trofeja je stigao sa samo pet pobjeda, a ostalo su bili remiji.Dva kluba koja su do trona došla s najviše poraza su Milan (2002./2003.) i Real Madrid (1999./2000.), i to s čak njih četiri.
5. Atena i London su jedini gradovi koji su u jednoj sezoni Lige prvaka imali čak tri predstavnika. Atenu su u sezoni 2003./2004. predstavljali Olympiacos, Panathinaikos i AEK, a London 2010./2011. – Chelsea, Arsenal i Tottenham.
6. Istanbul je 2020. postao prvi grad koji je Ligi prvaka dao čak četiri kluba. Ranije su u natjecanju nastupali i ostavili traga Fenerbahče, Galatasaray i Bešiktaš, a 2020. je svoj debi upisao i Bašakšehir.
7. Inače, najviše klubova su Ligi prvaka dali Španjolska i Njemačka, po 13, a slijede Francuska s 11 te Italija i Engleska s 10 (razdoblje od 1992/1993).
8. Ako se promatra isto razdoblje, čak 22 države članice UEFA-e nisu imale predstavnika u Ligi prvaka. Iako to vjerojatno nikad neće napraviti klubovi iz San Marina, Andore ili Farskih Otoka, na listi su države čiji predstavnici redovno zapinju u trećim i četvrtim pretkolima: Irska, Bosna i Hercegovina, Wales i Island.
9. Engleska pak ima najviše različitih osvajača Lige prvaka, njih pet: Liverpool, Chelsea, Manchester United, Nottingham Forest i Aston Villu. Leeds, Arsenal, Tottenham i Manchester City bili su u finalima, ali nikad nisu osvajali.
10. Bayer Leverkusen je jedini klub koji je igrao finale Lige prvaka (2002.), a nikad nije osvojio domaće prvenstvo.
11. Arsenal drži rekord u Ligi prvaka s najdužim razdobljem bez primljenog gola. Tijekom sezone 2005./2006. nisu primili gol 995 minuta.
12. Do 2000. godine se u finalu nikad nisu susreli klubovi iz iste zemlje. A onda:

2000. Real Madrid i Valencia (3:0),

2003. Milan i Juventus (0:0, 3:2 nakon jedanaesteraca),

2008. Manchester United i Chelsea (1:1, 6:5 nakon jedanaesteraca),

2013. Bayern Munchen i Borussia Dortmund (2:1),

2014. Real Madrid i Atlético Madrid (4:1) te ponovo

2016. Real Madrid i Atlético Madrid (1:1, 5:3 nakon jedanaesteraca),

2019. Liverpool i Tottenham (2:0),

2021. Chelsea i Manchester City (1:0)

1. Real Madrid je rekorder s 13 osvojenih naslova, slijede Milan sa 7, Bayern i Liverpool sa 6 te Barcelona s 5 trofeja.
2. Zagrebački Dinamo je rekorder po negativnoj gol-razlici: u grupnoj fazi tijekom sezone 2011./2012. je izgubio svih šest utakmica te primio 22 gola, a dao samo 3.
3. Aktualni hrvatski prvak ima još jedan neslavni rekord. U sezoni 2016/2017 u grupnoj fazi nije zabio nijedan gol. No, ako išta, tu „prvo mjesto“ dijeli s Maccabijem i Deportivom kojima je to uspjelo 2009/2010 odnosno 2004/2005.
4. Negativni rekord po broju primljenih golova u jednoj sezoni drže Bate Borisov i Legia koji su ih 2014/2015 odnosno 2016/2017 primili po čak 24.
5. Nikad nijedan klub nije završio grupnu fazu bez primljenog pogotka. Međutim, 11 klubova prvih je 6 utakmica primilo samo jedan gol, a Juventusu je to pošlo za rukom čak dvaput.
6. Igrač s najviše nastupa u Ligi prvaka (bez kvalifikacija koje joj prethode) je Cristiano Ronaldo, skupio ih je 182 do ožujka 2022. Slijedi umirovljeni golman Iker Casillas sa 177, a treći je Lionel Messi sa 155.
7. Igrač s najviše pogodaka u Ligi prvaka tijekom jedne sezone je također Cristiano Ronaldo – tijekom 2013./2014. je postigao 17 golova.
8. Edgar Davids, Zlatan Ibrahimović i Sergio Ramos drže rekord po najvećem broju crvenih kartona u Ligi prvaka – skupili su čak po četiri. Sergio Ramos ima najviše žutih kartona – 40.

Liga prvaka danas je jedna od najpraćenijih natjecanja na svijetu, na TV-u, ali i na online kladionicama. Zaljubljenici u nogomet prate nogomet uživo i klade se na svoje favorite.