Namece se pitanje kako sunceva svjetlost, koja je pokrenula evoluciju zivih bica i razvoj vida, moze biti toliko stetna za oci. Da razjasnimo na pocetku: UV zracenje nije svjetlo tj. ne spada u dio elektormagnetskog spektra vidljivog ljudskom oku, nego se nalazi tik do plave boje i zauzima slijedece valne duljine: UV-A 315-400 nm; UV-B 280 nm; UV-C 200-280 nm; Ove su potonje u cijelosti blokirane ozonskim omotacem u stratosferi pa niti ne dopiru na zemlju, stoga su kao cimbenici rizika od prakticnog znacenja samo UV-A i UV-B zrake. (Eksperimentalno je dokazano da i vidljivi dio spektra u podrucju plave boje kratkih valnih duljina ima stetan ucinak na mreznicu oka).
Osnovni je mehanizam ostecenja tkiva upliv ultravioletnog zracenja na sintezu proteina: za razliku od UV-B zraka koje direktno ostecuju DNA, UV-A zrake pokrecu niz kemijskih reakcija ciji nuzprodukti mogu ostetiti tkivo. Osim razlike u mehanizmu ostecenja tkiva, u oku postoji i razlika u apsorpciji UV zraka: ispod 300 nm najvise apsorbira roznica, a 370 nm leca.
Ankete pokazuju da 95% ljudi stetnost pretjeranog izlaganja suncu povezuju s koznim promjenama, a preko 85% ih je upoznato s rizikom nastanka koznog melanoma. Istovremeno tek 7% ispitanika povezuje UV zracenje s promjenama na oku. Koliko prakticno znacenje imaju promjene na oku izazvane neodgovornim izlaganjem suncu govori podatak da postoji posebno skovani termin za cijelu skupinu patoloskih promjena pod nazivom "ophtalmohelioses" po grckoj rijeci "ophthalmos" (oko) i "heliosis" (sunce).
Evidentni su epidemioloski dokazi o povezanosti izmedu kronicnog izlaganja suncu i formiranja pterigija – krilate membrane koja urasta sa spojnice prema roznici cineci je tako neprozirnom cime uvelike ometa vidnu ostrinu. Iako je vecina promjena povezana s kronicnim izlaganjem suncu pri cemu dolazi do izrazaja kumulativni ucinak UV zracenja na tkivo (npr. makularna degeneracija), fotokeratitis je primjer akutnog odgovora roznice na UV radijaciju koji se manifestira jakim bolovima, pojacanim suzenjem , spazmom vjeda i svjetloplahoscu. Pri tome vanjska trecina roznice absorbira dva puta vise UV-B zraka od unutrasnjeg sloja sto treba posebno imati na umu kod nekih bolesti kod kojih je istanjena ili deformirana roznica (npr. keratokonus, refraktivna kirurgija i sl).
Sat vremena izlozenosti UV zrakama koje se reflektiraju o snjeznu povrsinu dovoljno je za nastanak fotokeratitisa jer on reflektira 80-94% UV zraka za razliku od vode koja reflektira samo 5-8% UV zraka. To govori da je reflektirajuca svjetlost tj. ona koja se odbija od povrsine tla, vode i drugih materijala puno znacajniji faktor u ostecenju tkiva od direktne koja dolazi iz atmosfere, a kolicina refleksije ovisi o vrsti reflektirajuce povrsine. Ovo je potrebno imati na umu kod odabira zastite od UV zracenja, a tri su osnovna: obod sesira, suncane naocale s UV zastitnim slojem i kontaktne lece s UV zastitom.
Vecina naocala, na zalost ne osigurava 100% zastitu iako njihovi materijali imaju potencijal blokirati u cijelosti UV zracenje. Nestrucnim odabirom naocala kod kojih ce se UV zrake probijati postranicno u oko ili cak reflektirati o okvir, nanosi se vise stete nego koristi. Pri tome se kod odabira jako zatamnjenih naocala dogodi paradoks: prosiri se zjenica pa je straznji segment oka jos izlozeniji utjecaju UV zraka no sto bi bio da su zjenica i vjedni rasporak refleksno suzeni zbog utjecaja svjetla. Ovdje naocale blokiraju tek 5-10% UV zracenja. Zbog toga se preporucuje kod odabira naocala konzultirati strucno osoblje i ne zadovoljiti se samo estetskim ucinkom pomagala.
Vozacima posebno smeta horizontalna refleksija koja se moze ukloniti pomocu naocalnih leca sto polariziraju. Takve lece sadrze lagano obojeni plasticni filter s kristalima koji su razvuceni vertikalno u niz linija poput procjepa. Ove linije zaustavljaju horzontalno svjetlo, ali kroz filter ipak prolazi dovoljno vertikalnih svjetlosnih vibracija tako da je nije narusena centralna vidna ostrina.
Narocitu paznju treba posvetiti izboru zastitnih naocala za djecu jer ona provode vecinu vremena tjekom ljeta na otvorenom a 25% ukupno primljenog UV zracenja dogodi se do 18 godine zivota. Kod djece su zjenice sire nego kod odraslih, pigmentacija tkiva manja a retinalne strukture mlade djece jos uvijek nezrele sto ih posebno svrstava u rizicnu skupinu. Osim kvalitetnih djecjih suncanih naocala, sesira i kreme s visokom UV zastitom oko ociju, potrebno je izbjegavati boravak na otvorenom izmedu 10 i 16 h.
Danas je moguce pratiti kolicinu UV zracenja na nekom podrucju, pa se tako dnevno objavljuje UV indeks koji se krece u rasponu od 0 do 10. Sto je veci broj, to je veca i kolicina UV zracenja, odnosno opasnosti.
Kod nosenja kontaktnih leca s UV zastitom treba imati na umu da one stite cijelu povrsinu roznice i 2-3 mm uz njezin rub, tzv. limbus pa je potrebna dodatna zastita otkrivenih struktura oka. Ponekad je zbog promjena kvalitete suznog filma na koji adherira leca potrebno koristiti umjetne suze. Pri tome se preporucuje skinuti lecu, kapnuti umjetne suze direktno na roznicu, isprati lecu i vratiti je u oko.
U Camusovom romanu "Stranac" sunce izaziva uznemirenost u Mersaultu i dovodi do tragicnog slijeda zbivanja. Osvijestite njegovu prisutnost i promijenite tijek dogadanja.
Autor: mr. sc. Vesna Augustinovic, dr. med., spec. oftalmolog, ravnateljica Ocne poliklinike Salmoiraghi & Vigano
